Zašto se HDZ BiH boji svoga naroda?

Prenosimo pismo čitatelja iz Tomislavgrada. Naš čitatelj se pita: Boji li se HDZ BiH svog naroda?

I ove je godine u Tomislavgradu u organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata, Frame Tomislavgrad, Matice hrvatske i Općine Tomislavgrad upriličen program I u mome gradu Vukovar i Škabrnja svijetle.

I u mnogim duvanjskim selima ispred spomenika, škola, crkava i ostalih prigodnih mjesta… paljene su svijeće i naši su ljudi prisjećali se žrtve Vukovara i Škabrnje.

Ne zna se je li u duvanjskim srcima bilo više tuge ili više ponosa. Osjećaj zajedništva i pripadnosti Duvnjaka jedinstvenom hrvatskom narodu vidljiv je bio na svakom koraku, a duvanjski portali su zaista prenijeli to zajedništvo u medijski prostor.

Jedina iznimka od ove simbolike zajedništva na 30. obljetnicu pada Vukovara i osnutka HZ Herceg-Bosne bili su članovi HDZ-a BiH iz Tomislavgrada, na čelu s predsjednikom Draganom Čovićem i zamjenicom Borjanom Krišto.

Naime, nakon završetka zajedničke molitve svekolikog duvanjskog puka koji se uistinu odazvao ovom tradicionalnom bdijenju i molitvi, HDZ-ovci su se pojavili iza ove ceremonije, nesigurno izbijajući iz polumraka obližnjih lokala, poput pripadnika neke politeističke sekte, čime su mogli uplašiti osnovnoškolce koji su se duže zadržali kod Spomenika.

Sramotno je ponašanje ljudi čiji politički slogan krasi „zajedništvo“ da na ovaj način obezvrjeđuje duvanjskog čovjeka, žrtvu Vukovara i Škarbnje, šaljući poruku „odnarođenosti“ i straha od svoga naroda.

Duvnjaci se opravdano pitaju zašto „nemaju obraza“ stati zajedno sa svojim sugrađanima i zapaliti svijeću.

Kao da se stide i svojih sugrađana i pogleda Onoga ispred čijeg Spomenika se svijeće pale.

Ako se stide – neka se stide, imaju i zbog čega.

bild.ba