ZABORAVLJENO BLAGO Kupreški čovjek stariji je od Mojsija!

Što veže glamuroznu Angelinu Jolie, Livanjku iz 14. stoljeća i fratre samostana Gorica? Smiješno pitanje, kazao bi svatko prije dvadesetak dana. No, nakon dolaska američke glumačke zvijezde u Sarajevo pokazalo se da veza postoji.

Naime, sarajevski zlatar Sead Sofić ponudio je Angelini kao dar i nekoliko naušnica. A njoj se najviše svidjela zlatna replika naušnica iz 14. stoljeća, pronađenih 1955. godine u livanjskom selu Grborezi.

Eto razloga da krenem u Livno, do Muzeja u samostanu Gorica, gdje sam razgovarao s ravnateljem Josipom Gelom i kustosicom Marijom Marić-Baković.

– Dogodila nam se odlična stvar, da je estrada promovirala muzej bolje nego tisuću reklama – kaže Josip.

Ovdje je od prapovijesti bujao život, o čemu govore i arheološki nalazi. Gorički su fratri još u 19. stoljeću prikupljali areheološku građu, a muzejski postav je službeno otvoren 1995. godine. Jesenas smo u novoj zgradi postavili stalni postav arheoloških predmeta od prapovijesti do srednjeg vijeka, čija je autorica naša Sinjanka Marija Marić-Baković.

Replike naušnica za zidu

– Molim Vas, ne zaboravite spomenuti moje kolege iz Splita Mirana Polčaka i Marka Rogošića koji su odradili golemi dio posla za stalni postav naše arheološke zbirke, ubacuje se Marija.

A spomenute naušnice, kao i druge artefakte, pronašli su poznati arheolozi Šefik Bešlagić i Đuro Basler, koji su u Grborezima od 1954. do 1956. istražili 265 grobova s 355 ukopa, od kojih je 56 grobova obilježeno stećcima. Svi nalazi su smješteni u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. U tom grboreškom Mramorju, što je ime za nekropolu, pronađene su kopče, dugmad, novac, fibule, broševi, oruđe, ostaci tekstila, pa i tri srebrne i zlatne naušnice.

– Naušnice su zaista prekrasne i jedinstven primjerak filigranske, umjetničke obrade, pa nije slučajno što se za njih mašila i Angelina. Marija i Josip pokazuju replike spomenutih naušnica na muzejskom zidu koje im je izradio i darovao goričkom Muzeju zlatar Sofić iz Sarajeva.

– Drago mi je da o tome pišete za novine – veli mi Sofić na telefon.

– Znate, mene odavno zanima bosanskohercegovačka povijest i arheologija, pa pravim replike naušnica, broševa, novca i ostalih arheoloških predmeta iz naše prošlosti. Ma, žalosno je da nas stranci percipiraju samo po ratu i ćevapima – kaže Sofić.

– Mi imamo svoju prošlost i bogatu kulturu. Samo što naše vlasti to ne znaju. A ja znam da se puno toga može oživiti, pa pravim replike nakita i ostalih predmeta i nudim ih tržištu. Muzeji su za mnoge skladište mrtvih stvari, no to su predmeti koji se mogu oživiti i biti u svakodnevnoj upotrebi… Vidite, ja od svoje zarade na tom projektu 25 posto dajem muzejima, kao “poštenim nalaznicima” i vlasnicima intelektualnog stvaralaštva i vlasništva. Zato spremam projekte za međunarodne udruge koje to potiču i financiraju. Ja sam za Muzej Gorica već napravio replike sedam arheoloških predmeta i pravim još deset. Eto muzejima, o kojima država slabo brine, šanse da zarade koju paricu – predlaže Sofić.

Zaista, Muzej Gorica može sada iskoristiti priliku, pa u svoju prodavaonicu suvenira staviti naušnice iz Grboreza, te fibule, dugmad, narukvice, prstenje, kopče… onakve kakve su pronađene u Lištanima, Rešetarima, Prispi, Suhači, Potočanima i ostalim livanjskim selima. Josipu sugeriram da bi repliku broša iz 14. stoljeća zacijelo mogao prodati Jadranki Kosor.

– Bolje bi bilo da smo se toga prije sjetili, pa joj darovali kada smo tražili novac za Muzej od Hrvatske, smije se Josip. A sada, morat će platiti. Ovo nam je dalo ideju da se malo posvetimo komercijali, da replike arheoloških predmeta prodajemo kao suvenire, jer je Županija osiromašila.

Posljednjih dana u Muzej Gorica svraća sve više ljudi, posebice Splićana koji idu skijati na Kupres.

– I svi hoće vidjeti naušnice Angeline Jolie! – kaže Josip.

Usput im pokažem naš najjači eksponat – Kupreškog čovjeka, drveni sarkofag s kosturom star 3700 godina. Taj Kuprešak u Muzeju stariji je od Mojsija. Sačuvan je ne samo drveni kovčeg, nego i najveći komad platna u Europi iz tog razdoblja. A sarkofag je kvadratnog oblika jer se tada pokojnike ukopavalo sklupčane.

Predak na saonicama

Bio sam nazočan kada je pokojni profesor Alojz Benac otkopao tog Kuprešaka na Kupreškom polju 1986. godine. Na njegovu sarkofagu našli su plaznice od saonica, prve u svijetu. Bit će da je taj velikaš umro zimi. A Kuprešaci se mogu hvaliti da se njihov predak vozio na saonicama, a možda i skijao, u vrijeme kad je Mojsije razmicao more. Malo im je krivo što su ga preselili u Livno, ali mu je barem malo toplije nego na Kupresu.

Zaista treba vidjeti tog najstarijeg poznatog skijaša na svijetu. I još tisuću arheoloških predmeta. Zamalo zaboravih spomenuti teško bolesnog fra Bonu Vrdoljaka koji je kao arheolog amater većinu svog vremena posvetio iskapanjima i borbi za stalni postav Muzeja Gorica, gdje se nalazi i stalna slikarska izložba slavnog Livnjaka Gabrijela Jurkića.

 Petar Miloš / slobodnadalmacija.hr