Vrtovi u ručno puhanim staklenim kuglama: staklopuhačica Martina Šimunković ima jedinstven prijedlog za hobi, iza njega se krije vrijedna ideja

S dijelom staklopuhačkog rada Zagrepčanke Martine Šimunković upoznali smo se proteklih dana, kada smo predstavili njezina nježna, krhka i lijepa uskrsna jaja. No to nije sve, njezin brend “Koogle handmade” nisu samo jaja, ni božićne kuglice, jer ova povjesničarka umjetnosti, etnologinja i kulturna antropologinja ima i poseban senzibilitet prema planetu Zemlji, pa je već krenula u “zelene” projekte. U “Koogle” brendu to je “Koogle Earth”, a čini se da je i ova pandemija pravo vrijeme da progovorimo i o nečem plemenitom.

– Ovoj je pandemiji prethodila velika ekološka kriza, i od srca se nadam da će svijet, nakon prolaska ove nevidljive ugroze, prepoznati da će se nastavkom dosadašnjeg beskrupuloznog uništavanja zemljinih resursa, planet Zemlja i dalje kretati prema potencijalno katastrofalnim scenarijima ako ne uspijemo brzo zaustaviti i preokrenuti negativne trendove zagađenja, deforestacije i ispuštanja stakleničkih plinova.

“Kooglama” sam željela pridonijeti podizanju svijesti o očuvanju šuma i šumskih ekosustava te su “Koogle” dio projekta O2 s ciljem izrade prirodnih i ekoloških rješenja za uzgoj mladice drveta i pošumljavanje s krajnjim ciljem smanjenja stakleničkih plinova.

Projekt O2 je kompleksan te ga ne radim sama, već smo oko njega okupljeni nas troje različitih ljudi, svatko sa svojim specijalnostima, a tim čine dr. sc. Dušan Jelić, Goran Ladišić i moja malenkost. Svo troje smo entuzijasti i ljubitelji prirode i ekologije. Jedan od proizvoda iz projekta O2 su “Koogle Earth”, a radi se o ručno puhanoj staklenoj kugli koja ima ulogu staklenika kao idealnog inkubatora za rast sjemena i razvoj mladice drveta.

Ručno obrađen stalak za “Koogle Earth” oblikuje se od opožarenog drveta, te je time projekt O2 uključen i u čišćenje područja nakon požara, kako bi se iskoristili ostaci izgorenog drveta. Sjeme drveta ima certifikat podrijetla, a radi se o autohtonim i neinvazivnim vrstama. Također, trenutačno je u razvojnoj fazi web-aplikacija Tree For Life, koja će korisnicima omogućiti informacije o uzgoju sjemena te će im ponuditi najbliže područje za sadnju drveta nakon što ga uzgoje u “Koogli”.

Dosadašnje globalne inicijative za pošumljavanjem naišle su na veliki odaziv javnosti te je za očekivati da će proizvodi za pošumljavanje biti vrlo traženi na tržištu kao sredstvo za borbu protiv globalnih klimatskih promjena. Jedan od razloga za ovu akciju i osnivanje projekta O2 je i poticanje osobne ekološke aktivnosti koja donosi zadovoljstvo, osjećaj korisnosti, pripadnosti i motivaciju kojom pojedinac potiče okolinu na isto.

ISKORISTIMO IZOLACIJU

Tako da ovo vrijeme izolacije možemo svi skupa iskoristiti za uzgajanje svojeg drveta u okruglom stakleniku i nakon stabilizacije situacije možemo posaditi svoje uzgojeno drvo u prirodu. Vidim to kao simboličan čin, kao znak pobjede nad virusom koji je zaprijetio čovječanstvu, a ujedno i poklon Zemlji za ozdravljenje i doprinos smanjivanju ugljikova dioksida. Ubrzano radimo na prilagodbi web-stranice u web-dućan, kako bi kupci mogli nabaviti svoj staklenik sa sjemenom drveta preko interneta, iz sigurnosti svog doma.

Ja svoj hrast uzgajam na prozoru i narastao je u nekoliko tjedana iz maksimirskog žira u klijanac. Kada preraste staklenu kuglu, posadit ću ga u svoj vrt. Bit će to pravo slavlje života i, nadam se, početak novih spoznaja o planetu, ekosustavu i našoj ulozi u njemu.

Brend “Koogle” zapravo je nastavak šezdesetogodišnje obiteljske tradicije u kojoj su djed i otac Martine Šimunković bili vrhunski puhači.

– Godine 2014. revitalizirala sam proizvodnju puhanih staklenih kugli i drugih ukrasa od šupljeg stakla te osmislila novi vizualni identitet proizvoda i time nastavila tradicijski obrt kroz treću generaciju. Osmislila sam proizvod koji sam nazvala “Koogle”. Silno sam željela dodati svoj pečat na tradiciju. Imam jaku stvaralačku energiju i to sam željela prezentirati kroz “Koogle”. A i tržište se promijenilo u odnosu na tržište kada je radio moj djed, pa i otac. Suvremeni kupac je zahtjevan i potrebno je stalno kreirati nešto novo kako bi se zadržala pažnja.

Previše je toga danas na tržištu i malo se gubimo svi u ponudi. Stoga je potrebno ponuditi nešto svoje, iskreno, drukčije. To kupac prepoznaje. Ljudi cijene sve više lokalnu proizvodnju i prepoznaju trud i nastojanje da zadržimo svoje vrijednosti i tako pomažu i nacionalnu ekonomiju. Moji kupci nisu široko raspoređeni, kao u vrijeme mojih bake i djeda i roditelja. Moji kupci su manji krug ljudi koji cijene, kao što sam navela, ručni rad, tradiciju i malo drukčiju estetiku od uobičajene, a naročito za božićne proizvode.

Inače, Martina Šimunković je, kao diplomirana povjesničarka umjetnosti i etnologinja, 13 godina radila kao konzervator za kulturna dobra. Prije dvije godine posvetila se samo obrtu, a onda je lani obrt i pravno naslijedila od svojeg oca.

– Moja struka i prethodno radno mjesto svakako su puno pridonijeli u razvoju poslovanja. Pomoglo je pri ideji o početku novog i reinterpretaciji starog, obiteljskog i naslijeđenog. Studij povijesti umjetnosti omogućuje susret s visokom estetikom kroz umjetničke stilove te utječe na formiranje osobnog ukusa i poimanje estetike općenito.

Kroz studij naučimo gledati estetiku, stavljati je u kontekst te joj pristupati kritički. Studij etnologije učvrstio je afinitet za tradiciju, što je svakako pomoglo pri odluci o nastavku obrta, jer ga prepoznajem kao dio osobnog, obiteljskog, ali i lokalnog kulturnog identiteta.

RIJETKO ZANIMANJE

Staklopuhanjem kao zanatom danas se bave zaista samo rijetki, a pogotovo kod nas u Hrvatskoj.

– Staklopuhači su danas vrlo rijetki zanatlije zato jer je to iznimno zahtjevna vještina koja se može svladati u duljem vremenskom razdoblju, ne postoji formalni način obrazovanja za staklopuhača, tako da se umijeće prenosi usmenim putem i učenje je kompleksno. Ta umijeća najčešće ostaju unutar obitelji, gdje je mentor obično član obitelji te je svakodnevno dostupan drugom članu obitelji – učeniku koji svladava zahtjevnu tehniku puhanja stakla.

Moguće je i sam izučiti vještinu, jer danas je na internetu dostupno puno snimaka i uputa, ali je potrebno više vremena kada se odlučite sami za tu avanturu. Moj obrt se nalazi u gradu Zagrebu, koji ima višestoljetnu tradiciju obrtništva, a obrti su oduvijek bili jedan od nositelja gospodarskog razvoja Zagreba. Postoje još dvije obitelji koje se bave puhanjem predmeta od šupljeg stakla na ovaj način i obje obitelji nalaze se u Zagrebu.

Za druge ne znam. Oni uglavnom proizvode božićne staklene ukrase, a nisam upoznata da proizvode i predmete od stakla za Uskrs, tako da su staklena uskrsna jaja od puhanog stakla iz obrta “Koogle” jedinstveni proizvod na hrvatskom tržištu i zbog toga sam jako ponosna.

Vrijednost proizvoda “Koogle” prepoznale su i kulturne institucije.

– Uspostavljena je dobra suradnja s Muzejom za umjetnost i obrt te Etnografskim muzejom u Zagrebu, koji su ovaj proizvod uvrstili u ponudu svojih dućana sa suvenirima. “Koogle” su se same po sebi profilirale kao proizvod koji se može ponuditi suvenirnicama muzeja koji prodaju ručno rađene predmete visoke estetske vrijednost. Dakle, radi se o umjetničkim predmetima, predmetima vrhunskog dizajna ili pak predmetima napravljenima tehnikama raznih tradicijskih obrta.

S obzirom da je Zagreb postao prepoznatljiva turistička destinacija, željela sam Zagrepčanima i mnogobrojnim turistima ponuditi originalni i hrvatski proizvod koji proizlazi iz tradicije grada Zagreba te su “Koogle” idealne kao originalni poklon te kao suvenir, a to smo uspjeli preko muzeja. Nažalost, ove godine neće biti moguće kupiti uskrsne proizvode u suvenirnicama radi pandemije koronavirusom, te potresa koji je jako oštetio zgradu Muzeja za umjetnost i obrt. Svi zajedno čekamo neka bolja vremena za kulturu i primijenjenu umjetnost.