UZ DANAŠNJU SVETKOVINU: Povijest proslave Velike Gospe u Seonici
Najveća duvanjska crkvena proslava, i općenito najveći godišnji sastanak Duvnjaka iz čitavoga svijeta, događa se upravo na Veliku Gospu u Seonici. Osobito je brojnost hodočasnika iz svih duvanjskih župa porasla nakon masovnog odlaska Duvnjaka na privremeni rad u Zapadnu Europu, od sredine 1960-ih godina. Svi oni Duvnjaci koji su daleko od rodne kuće nastoje otada barem za Veliku Gospu svake godine biti u Duvnu. Stoga se 15. kolovoza svake godine u Seonicu slegne veliko mnoštvo svijeta iz Duvanjskog polja (vjernici iz Buška blata istoga su dana u Prisoju).
No nije oduvijek bilo tako. Pogotovo je nemoguće bilo očekivati toliko mnoštvo svijeta dok nisu postojala nikakva vozila, dakle sve do kraja 1960-ih i početka 1970-ih godina. Do tada su na Gospojinu u Seonicu dolazili samo domaći župljani te nešto župljana sa strane. Župnici su redovito zvali svećenike sa strane kao propovjednike ne bi li se i tako istaknula svečanost gospojinskoga slavlja. Teško je pratiti koliko je bilo nazočnih koje godine u Seonici, ali možda mogu pomoći brojevi ispovjeđenih i pričešćenih koje su zabilježili župnici. Tako je 1961. bilo ispovjeđeno i pričešćeno 648 vjernika (tada su se pričešćivali samo oni koji bi se prethodno ispovjedili), a 1964. njih 700. Godine 1972. bilo je oko 1000 pričešćenih i ispovjeđenih, a 1985. bilo je oko 2500 pričesti. 350 Danas broj nazočnih svake godine iznosi preko nekoliko tisuća, možda čak i do 10 000!
Do 1985. svete su se mise redovito održavale na seoničkom groblju, gdje je bilo dovoljno prostora da stanu svi misari. Od 1986. do danas mise se slave na crkvenom dvorištu, u lijepom šljiviku, gdje je više hlada, a i prostor je bliže crkve, pa je jednostavnije organizirati procesiju prije početka mise. Da bi bilo što više hlada pojedini su župnici sadili u bašči voćke i druge sadnice. U procesiji prije svete mise nosi se Gospin kip u svečanoj povorci, a za to se vrijeme pjevaju Gospine litanije. Godine 1988. nabavljen je novi lijepi i veliki Gospin kip, visok 156 cm, dar Joze Karačića iz Crvenica.
Prvi sačuvani izvještaj o proslavi Velike Gospe u Seonici potječe iz pera župnika fra Julijana Kožula, vjerojatno iz 1937. godine. Župnik je zapisao da je Velika Gospa “ove godine proslavljena na osobit način”. To pak znači da se cijela župa prije ispovjedila. Pomagao je fra Eugen Tomić (st.), meštar novaka. On je satima ispovijedao, a na samu je svetkovinu održao misu i dirljivu propovijed. “Mnoštvo svijeta iz župe i okolnih župa prisustvovalo prisustvovalo je ovoj velikoj slavi Nebeske Zaštitnice. Poslije službe Božje svijet se je još dugo ugodno zabavljao i mirno se razišao svojim kućama, te tako dostojanstveno proslavio Majku Božju.”
Na temelju župnog ljetopisa (od 1961., od kada se ljetopis vodi) nastojao sam prikupiti podatke o tome koji je svećenik koje godine predvodio svečanu sv. misu na Veliku Gospu. Podatke sam nadopunio iz ljetopisa župe Kongore. Bukovički je župni ljetopis nedostupan, a tomislavgradski ne spominje propovjednike na Veliku Gospu ni za jednu godinu, tako da će za nekoliko godina propovjednik ostati nepoznat. Svi su propovjednici odreda bili hercegovački franjevci, osim fra Silvestra Aračića (1998.) i fra Stanka Radića (2005.), dalmatinskih franjevaca.
Izvor: Robert Jolić: Župa Seonica, 2006. / mandino-selo.com
