U samostanu na obali Buškog jezera izložba nošnji naroda BiH
U prelijepom zdanju samostana i duhovnog centra „Karmel sv. Ilije” na obalama Buškog jezera u općini Tomislavgrad nalazi se jedinstvena etnografska zbirka nošnji i nakita Hrvata BiH.
Ova po mnogo čemu posebna redovnička oaza centar je kulturološko-duhovne i vjerske naravi u kojoj mjesta ima i za sport i muzejske djelatnosti.
Postavljanjem stalne izložbe tradicijskog odijevanja i nakita Hrvata u Bosni i Hercegovini karmelićani su željeli dati doprinos očuvanju etnografskog naslijeđa, a duša tog hvale vrijednog pothvata je otac Zvonko Martić.
Veliki ljubitelj folklora, nošnje je počeo prikupljati koncem devedesetih godina prošlog stoljeća, a povod je bila revija na kojoj su se diplomatskim predstavnicima u Sarajevu trebale predstaviti nošnje naroda BiH. Njegova zadaća bila je osigurati tri hrvatske nošnje iz različitih krajeva BiH.
“Došlo se do toga da Hrvati u BiH nemaju institucije koja čuva nošnje iz različitih krajeva. Sve samostanske zbirke su zavičajne, ne postoji mjesto gdje možete vidjeti tri nošnje iz različitih krajeva”, pojašnjava Martić za FTV.
Tako je počelo. Onda je uslijedilo njegovo istraživanje utjecaja bh. naroda jednih na druge, što je u svibnju 2013. godine rezultiralo izložbom “Tradicijska odjeća i nakit Hrvata, Srba i Bošnjaka u Bosni Hercegovini”.
“Danas je to jedna velika zbirka preko 100 nošnji, hrvatskih kompleta, 20-ak bošnjačkih, 20-ak srpskih, to je to već jedna velika zbirka”, kaže otac Zvonko.
Svoj doprinos izložbi i tadašnjem kulturnom programu dali su i derviši Rifaisko-bedevijske tekije iz Vareša.
“Ne možemo naći riječi za ovo što smo ovdje doživjeli i vidjeli. Otac Zvonko je, inače, kao etnolog i etnograf posjetio našu tekiju, mi smo mu našu malu zbirku stavili na raspolaganje, nešto od toga smo i poklonili za njihovu zbirku u samostanu”, priča šejh tekije u Varešu Azmir Muftić.
Za ljubav oca Zvonka, derviši ne samo da su došli u svečanim odorama, koje se inače ne iznose iz tekije, nego su i nastupili u programu.
“Ponosan sam zbog toga. Jednostavno, bilo je nekoliko događaja u životu koji vam znače nešto izuzetno”, priča Zvonko.
A znači mu i prijateljstvo i rad s umjetničkim fotografom Jasminom Fazlagićem. Ovjekovječili su narodne nošnje Hrvata, Srba i Bošnjaka HBŽ-a, a cjelokupno etnografsko blago duboko se dojmilo i dvoje Dubrovčana.
“Oduševljeni smo i pričat ćemo svima, da dođu i vide, jer se ovo treba vidjeti, šteta je da ovo bude negdje zatvoreno”, kaže gospodarstvenik iz Dubrovnika Anđelko Ćorak.
S pravom nam prigovoriše da je ono nedovoljno i medijski i turistički prezentirano. Stoga se nadamo da smo se ovom pričom barem malo iskupili, navode iz FTV-a.
