TINKA ANIĆ: Život i napredak se ne stvaraju u vrijeme izborne kampanje
Da imam posebnu poruku ljudima za izbore – nemam, jer smatram da se život i napredak ne stvaraju u vrijeme političke kampanje i samih izbora. Trebamo svjesno i zajedno da ih krojimo svaki dan.- poruka je Tinke Anić iz Livna , koja se nakon dugogodišnjeg sudjelovanja u građanskom aktivizmu ove godine odlučila kandidirati na izborima kao neovisni kandidat i nalazi se na županijskoj neovisnoj listi za Livno pod brojem 9.
Za Tinku Anić sigurno znaju brojni građani Livna, ali ne kroz politiku ili neke afere, već kroz plemenita djela koja je činila i čini u svom gradu. Ova livanjska umjetnica i aktivistica se u svoje rodno Livno vratila nakon 10 godina koje je provela u susjednoj Hrvatskoj .
U Kaštelima i Splitu se kako sama kaže, gradila kao čovjek i umjetnik, organizirala brojne izložbe , a sa 30 godina je odlučila da se vrati u rodni kraj. Ono što joj je odmah “upalo u oči” nakon povratka u Livno, jeste veliki broj pasa lutalica i komentari njenih sugrađana kako im ti psi predstavljaju najveći problem.
Nikako nije mogla shvatiti da pored svih očiglednih i nagomilanih problema u općini Livno, počevši od rata i njegovih posljedica, nezaposlenosti i uništenih poduzeća, a posebno omladine koja u sve većem broju napušta svoje rodno ognjište i odlazi u tuđinu, psi lutalice predstavljaju temu o kojoj se najviše govori .
Vidjela je da Općina riješenje tog problema pronalazi u krajnje nehumanom potezu, a to je da pozovu lovce i krivolovce koji te jadne životinje ubijaju. Tada je Tinka odlučila samoinicijativno i bez ičije pomoći da krene u borbu za živote tih nedužnih bića.
Tinka je najprije u bakinoj kući u Livnu napravila privremeno sklonište za sedam pasa, ali je naišla na veliko nerazumijevanje od strane susjeda, koji su joj najprije slali veterinarske inspektore, a koji opet na njihovu žalost, nisu mogli pronaći niti jednu jedinu zamjerku standardu po kojem se Tinka brinula o ovim psima.
Nakon toga su počeli da joj truju pse, što je za Tinku predstavljalo vrhunac , te je počela intenzivno tragati za nekim imanjem izvan Livna, gdje bi u miru mogla da se brine o svojim četveronožnim prijateljima. Tako je došlo do toga da je unajmila kuću u Sajkoviću, selu za koje Livanjci kažu da je “kraj svijeta”.
Uredila je devastiranu kuću koju je unajmila od ljudi koji su se za vrijeme rata odselili za Banja Luku , te je od svoje ušteđevine napravila sklonište za pse. Tinka nije čekala ni na čiju milost i pomoć, a negdje u dubini svoga bića, znala je da nema na koga ni da računa, osim na svoje najbliže.
Jedinu pomoć koju je dobila mimo svoje obitelji, dobila je od svog odvjetnika koji joj je zahvaljujući svojim poznanstvima pomogao u nabavci osnovnog materijala i opreme.
Međutim, kolika god Tinkina želja bila da pomogne i spasi ugrožene i nezaštićene pse, veliki problem joj predstavljaju i neodgovorni građani koji se “rješavaju” svojih ljubimaca tako što ih ostavljaju na milost i nemilost vremenu i ljudima, a da pri tome nikada niko Tinku nije zapitao da li joj je potrebna pomoč, od čega i kako kao nezaposlena osoba uopće uspijeva da vodi brigu u ovim životinjama.
Neodgovornost prema životinjama, jednaka je neodgovornosti za ljude, jer poznato je da onaj tko voli životinje, svakako je humanista i čovjekoljubac.
Tako je Tinka otpočela svoju misiju, ali na tom putu njenog ostvarenja i realizacije zamišljenog ukazali su joj se brojni problemi koji su proistekli uglavnom iz nerada i nemara općinskih vlasti u Livnu. Počevši od infrastrukturnih , pa do komunalnih problema, Tinka se nije predavala.
Nikada nije imala problem da javno istupi i da kaže, ali i pokaže sve ono što u samoj općini ne funkcionira kako bi trebalo. Glasna i jasna, ali je na kocu shvatila da to nije dovoljno. Jer na sve njene apele odgovorni su ostajali bez ikakve reakcije.
S toga se Tinka od ove godine odlučila i sama aktivirati i pokušati da ulaskom u općinsku vijećnicu pokrene prijeko potrebne promjene na području općine Livno.
Tinka, dugo godina ste aktivni kao odgovoran građanin na području Livna. Kako je došlo do toga da ste se odlučili i na ovaj korak da se probate okušati i u političkim vodama?
Na taj korak sam se odlučila iz više razloga.
Prvi je da svojim primjerom potaknem druge građane, „obične“ ljude, koji do sada nisu bili politički aktivni da se uključe i na legitiman način pođu sudjelovati u kreiranju života u našoj zajednici, jer jedini način da promijenimo bilo što je da pođemo od sebe. Znam mnogo kvalitetnih Livnjaka koji da postanu Gradski vijećnici, mogli bi zajedno napraviti da sve funkcionira kako i treba.
Drugi razlog zbog kojeg sam se odlučila na taj korak je uvjerenje da ću kao Gradska vijećnica konkretnije i kvalitetnije doprinijeti našem gradu i u Vijećnici biti glas naroda.
Za koje stvari prioritetno smatrate da su potrebne promjene u Vašem gradu i šta je ono na čemu ćete se Vi najviše zalagati?
Jako teško je bilo odrediti prioritete koje moramo mijenjati jer činjenica je da malo šta, ako išta, funkcionira kako treba, al’ ono što sam ocijenila kao glavno su djeca i mladi kojih je sve manje. Moramo im omogućiti da što bolje, lakše i kvalitetnije prožive odrastanje i obrazovanje u Livnu.
Osim toga jako mi je bitno da predlažem, podržavam i zalažem se za sve projekte koji vode u ekološki prihvatljivo gospodarstvo.
Iz Vašeg života se mogu izdvojiti mnogi lijepi i humani dijelovi, ali ono po čemu ste Vi možda i najpoznatiji svojim sugrađanima jeste Vaša borba za pse lutalice i izgradnja skloništa za napuštene pse u selu Sajković nedaleko od Livna. Da li u planu imate i neke druge projekte vezane za ovu problematiku koje bi ste kao odbornik u Vašoj županiji željeli ostvariti na dobrobit i građana i pasa?
Imam ideju za odličan projekt koji bi bio koristan kako za životinje, tako i za ljude i što je najbitnije mogao bi biti samoodrživ. Kad smišljate kako pomoći najmanjem i najslabijem članu zajednice kao rješenja se nameću originalna rješenja koja pomažu puno većem broju članova nego što ste mogli i zamisliti.
Psi su prije svega odlični terapeuti i sam azil bi mogao biti lječilište, a ima tu i još mnogo drugih opcija i poslovnih ideja koje kad bi našle svoje mjesto kod onih koji upravljaju Gradom i mogle biti od velike koristi svima. Bitno je ispravno razmišljati, ne gledati kako zagrabiti samo za sebe, nego misliti na sviju i onda naravno što tražiš to i nađeš.
No, to nije posao pojedinca, Tinke Anić ili bilo koga kao individue, nego Gradske uprave koja je to i zakonom obvezna, i moram pokušati s ostalim vijećnicima naći opciju koje će voditi konkretnom i trajnom rješenju ove problematike.
Kako Vi gledate na trenutnu političku scenu u BiH?
Prilično kontroverzno, vjerujem.
Ovaj sadašnji politički sustav BiH se temelji na Daytonskom sporazumu koji prije svega nije legalan ni legitiman, a osim toga potpuno je zastario i ubija svaku nadu za napredak. Od njega imaju koristi samo oni kojima je osigurao fotelje na državnom, našem zajedničkom, budžetu.
212.000 političara i zaposlenih u javnoj upravi, predsjednika, ministara, parlamentaraca, zastupnika i ostalih uhljeba ne bi mogla podnijeti ni puno bogatija i uređenija zemlja, a kamo li BiH koja ima oko 3.500.000 stanovnika, kao kvart Istanbula.
Dejtonski sporazum je dovoljno kratak da bi ga svaki građanin trebao pročitati. Prvi dio je o miru, u kojem evo živimo 25 godina, a drugi je onaj što osigurava mafiji fotelje i radi kojeg ga trebamo pod hitno mijenjati.
Mi smo većinom dobri ljudi u cijeloj zemlji. I Hrvati i Srbi i Bošnjaci, i nemamo problem da živimo bez konflikta dok nas drugi ne zavade i nama ne treba više ugovor koji nam garantira prestanak rata, nego ugovor koji nam garantira pravdu i napredak. Treba nam ugovor u kojem ćemo riješit mafiju s državnog vrha i dna, prvo iz pravosuđa, a potom i svih ostalih institucija!
Da li smatrate da su naši građani dovoljno osvješteni da bi na ovim izborima donijeli potrebne promjene?
Kao prvo nisam sigurna da li stvarno građani biraju ili su izbori samo predstava, a u stvarnosti pljačka, a kao drugo mislim da se politika ne kreira u toku izbora nego cijelu godinu. Građani su osviješteni da je situacija katastrofalna, ali pasivni, ne djeluju u cilju da je promijene. Oni koji djeluju su malobrojni i slabo uvezani.
U Livno ste se vratili iz Splita nakon 10 godina. Da li ste od samog početka znali u kom smjeru će teći Vaš životni i poslovni put?
Nisam imala pojma! Dok sam živjela u Dalmaciji dolazila bih povremeno u Livno i promatrala ga kroz ružičaste naočale. Dinara, polje, nebo, ma raj! Nisam mogla pojmiti kolika crna rupa je cijeli taj sustav u BiH. Hrvatska kao zemlja ima svoje probleme, ali su bar 50 godina ispred BiH u svim segmentima.
Moj osnovni plan je bio kad se vratim u Livno da ću sve ono o umjetnosti što sam naučila u deset godina, koliko me nije bilo, donijeti u svoj grad i podijeliti s ostalima. Prvo s čim sam se suočila je da nemam gdje.
Nemam gdje da se izrazim. Ni zvukom, ni slikom, ni pokretom. Nikako. Livno nema zatvoreni prostora za mlade, za kulturu i umjetnost gdje oni mogu djelovati, stvarati i rasti.
Tako da sam organizaciju Maštarijade (dana kreativnosti i stvaralaštva, koju sam održavala par godina) gledala da napravim ljeti na otvorenom sto je bilo tako prihvaćeno da su me djeca kad me sretnu u gradu mjesecima kasnije s osmjehom grlila i pozdravljala. Svi smo bili zadovoljni od najmlađeg do najstarijeg. A bilo nas je.
No, nisam se mogla opušteno pozabaviti dijeljenjem umjetnosti kad je grad gorio od problema napuštenih pasa. Građani su bili zabrinuti radi djece, vlasti nisu kao ni sad ispunjavale svoju zakonsku obvezu da humano zbrinu pse nego su ih masovno ubijali, a najviše su ispaštali i dalje ispaštaju ni krivi ni dužni psi.
Jako me je zasmetalo i razočaralo što su sugrađani masovno kukali oko lutalica ne djelujući nikako da riješe taj problem, a pored svega toga okrećući glavu od nepravde i zla koje vlast čini svima nama i ljudima i životinjama. Tako da sam se morala pozabaviti situacijom koja mi se učinila bitnijom i hitnijom u tom trenutku od umjetnosti.
Da li se isplatilo? Gandi je bio u pravu: „Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu“, tako da ovih šest godina do sada koje sam posvetila napuštenom Livnu, i njegovim i ljudima i životinjama, su potakle i druge ljude da djeluju povedeni dobrim primjerom i donijele mnogo dobra svima nama.
Kažu da su ljudi koji vole životinje nesporno dobri i plemeniti, a kroz Vašu borbu za ove životinje i stalni pritisak koji ste činili na županijske vlasti kao građanski aktivista da se mnogi problemi adekvatno riješe, Vi ste to i dokazali. Šta bi bili Vaši prioriteti ukoliko Vam građani na izborima poklone svoje povjerenje?
Prvo i najhitnije borila bih se da se đacima i njihovim roditeljima olakša život: sažme gradivo, smanji težina torbe i ukine ova besmislica da svaka škola ima svoje knjige.
Drugo: da mladi dobiju prostor u kojem se mogu povezivati, obrazovati i realizirati kao svestrani, kreativni i sposobni ljudi.
Tri: da novcima iz proračuna upravljaju sposobni, vješti i pošteni ljudi od struke, a ne oni od stranačkih interesa.
Vi ste prije svega umjetnica. Da li bi ste i na tom polju kulture i umjetnosti imali nekih planova za Vašu županiju?
Od kad sam se vratila u Livno počela sam stjecati nove vještine, jer ovdje da bi opstao ne možeš biti samo umjetnik, moraš biti nindža, pa sam se tako počela život ispunjavati, osim umjetnošću i ekstremnim sportovima, posebno snowboardingom i paraglidingom.
Tu se rodila velika ljubav, a samim tim i želja da je podijelim sa svima, a posebno djecom i mladima koji bi željeli kroz sport i život u prirodi kvalitetno se ispuniti. Cilj mi je da im učinim lako dostupne mogućnosti da budu i skijaši i borderi i piloti i penjači i biciklisti i što god požele. U zdravom tijelu zdrav duh.
Koja je Vaša poruka za sve građane BiH prije ovih lokalnih izbora?
Da imam posebnu poruku ljudima za izbore – nemam, jer smatram da se život i napredak ne stvaraju u vrijeme političke kampanje i samih izbora. Trebamo svjesno i zajedno da ih krojimo svaki dan. Moramo pronaći i podržati poštene i sposobne ljude da nas vode i da okrenemo novu stranicu, a ne okretat glavu od problema ili se okretati s vjetrom na štetu sviju.
Tinki od srca želimo puno uspjeha na predstojećim izborima, kako bi na dobrobit svih svojih sugrađana, a posebno onih mladih i najmlađih, uspjela realizirati sve svoje plemenite i kreativne ideje. I zato ne zaboravite na broj 9. na Župnijskoj neovisnoj listi za Livno, jer svojim glasom dajete šansu pozitivnim promjenama.
Foto : Kemal Softić, Slobodna riječ
