THOMAS M. SCHOTT: Nikada nećemo odustati od katolika u BiH, nikada!

Dok se u zapadnoj Europi političke strukture vlasti drastično mijenjaju, Srbija i Turska međusobno se bore kako bi dobile veći utjecaj na europski jugoistok, BiH kao troetična država ekonomski pati pod tim pritiskom. Sve više obitelji je siromašno, nema novca za osnovne potrebe i hranu, posebno katolici. U ovoj situaciji je iznenađujuće, ali dobivamo pomoć iz Njemačke. Nekoliko viteških redova pod vodstvom papinskog viteza Thomasa M. Schotta donijelo je, bez velike pozornosti, velike količine hrane u BiH. Besplatno! Prije nekoliko dana u središnju Bosnu stigli su kamioni s tonama hrane za djecu. Razgovarali smo s gospodinom Thomasom M. Schottom o njegovoj velikoj ulozi u pomoći BiH i drugim zemljama, humanitarnom i karitativnom radu. Ovaj odvjetnik iz Njemačke itekako ima senzibiliteta prema BiH, posebice patnjama i potrebama hrvatskoga naroda, piše vecernji.ba.

Pokretač ste viteške humanitarne pomoći i smatraju vas voditeljem nove katoličke inicijative. Recite nam nešto o sebi!

Ja sam nevažan čovjek, imam 54 godine i vodim mali odvjetnički ured u Kölnu u Njemačkoj. Imam troje divne djece i, ako Bog da, Dinka će uskoro roditi četvrto. Prije nekoliko godina moja je obitelj pokrenula karitativnu akciju kojoj je, uslijed iznimnog uspjeha, ubrzo ponestalo sredstava. Visoko rangirani katolički svećenik uputio nas je na papinsku obitelj i to je puno pomoglo.

Istražili smo i otkrili da uopće niste toliko nevažni kao što kažete. Kardinal Sodano, bivši državni tajnik svetog Ivana Pavla II., ne samo da vas je proglasio za papinskog viteza, nego imenovao i priorom priorije papa Benedikt XVI. Ime priorije vjerojatno nije slučajno odabrano?

Uzoriti je 2016., zajedno s njegovom ekscelencijom markizom don Danielom Vellom, osnovao Univerzalnu arkonfražmu papinskih vitezova, dama i gospode. Konačno će biti organizirano 12 priorija diljem svijeta, od kojih je šest već uspostavljeno. Zapravo, potpuno me iznenadilo moje imenovanje za voditelja prve ustanovljene europske priorije. Nakon toga sam bio zadužen za njezino imenovanje i odmah sam znao: Njegova svetost papa Benedikt XVI. je zapadnjak kao i ja.

Vidimo da vitezovi još uvijek postoje. Ali o čemu se radi?

Univerzalno nadbratstvo je zajednica s vjerskim i društvenim zahtjevima. Mi smo vjerni papinstvu. Misije se razlikuju prema piorijama i ovisno o njihovim članovima i problemima s kojima se susreću na svojim područjima.

Čini se mnogo složenije od doniranja hrane?

Snagu crpimo iz vjere i nećemo ustuknuti ni pred klimatskim promjenama ni zbog nove globalne kulture smrti koja znači sve veću legalizaciju pobačaja i eutanazije. Priorija Benedikt XVI. zalaže se za nultu stopu pobačaja i pomoć umirućim osobama, umjesto da im se pomogne u umiranju. Umjesto puste priče, mi, jednostavno, djelujemo. Sagradit ćemo Dom života da primimo djecu koja su preživjela pobačaje i starije ljude koji su siromašni i bez potpore. Da bi se Duh Sveti vratio u bezbožno okruženje, stvaramo skupinu za vječno štovanje diljem svijeta. Već imamo veliku podršku ljudi iz BiH, pa tako i blizanaca don Tadije i don Ilije Ivoša, obojica svećenici. Zaista nam treba puno više članova da postignemo svoje ciljeve. Don Tadija i don Ilija uzori su jer su nekoć bili u Njemačkoj da prevezu kamion sakralnih predmeta i nedavno kamion s dječjom hranom. S tim rade nešto protiv gladi želuca i protiv gladi duše. Međutim, donacija hrane važan je dio naše pomoći, a to je omogućila jedna njemačka katolička poduzetnička obitelj te suradnja priorije s nekolicinom nepapinskih viteških redova diljem Europe.

Ne boje li vas se ljudi jer ste toliko postigli u tako kratkom vremenu?

Naprotiv. Sve više i više katoličkih laika i svećenstva nam se obraća. Svaki član daje svoj doprinos u skladu s ovlastima i mogućnostima. Jedni su stalno na putu, drugi doprinose svojim vrijednim kontaktima. Neki pomažu u utovaru i istovaru ili povremeno voze male kamione ljudima koji su u potrebi, drugi se mole za naše djelovanje i naše Nadbratstvo. Svećenici slave svete mise za nas. Svi osjećamo molitve jedni drugih. Nije važno jeste li među onima koji daju ili onima koji primaju, svi smo Božja djeca. Većina naših članova ima obitelji i posao, tako da smo svjesni njihovih ograničenih kapaciteta potpore prioriji. Ali mogu vam reći, doista imamo mješovitu skupinu članova: kovač iz Bavarske, nezaposleni iz Berlina, jezuitski profesor iz Zagreba, svećenici iz Njemačke, Hrvatske i BiH, beskućnik iz Kölna, umirovljenik iz Sarajeva. I sve nas povezuje jedna stvar: Vjerujemo u Isusa Krista.

Kako postati član?

Morate biti punoljetni i kršteni. Naravno, da bismo se trebali međusobno slagati. Arogancija se ne može prihvatiti. Ali to je lako. Svaki zainteresirani katolik može nas samo nazvati ili poslati e-mail, na hrvatskom, engleskom ili njemačkom. Nažalost, još nismo online.

Siromaštvo je rasprostranjeno diljem Europe. Zašto BiH?

Kada boravite ovdje, to možete osjetiti. Ali činjenice govore o stanju. Najveću stopu nezaposlenosti mladih u Europskoj uniji naći ćete u Grčkoj s 33%, a BiH ima veću od 60%. Postoji samo nekoliko skupina robe za izvoz, uglavnom drveta i minerala, što znači manje radno-intenzivne grane. Usredotočeni smo na našu katoličku braću i sestre koji upadaju u zamku siromaštva više nego druge etničke skupine. Da nije kardinala Vinka Puljića, posljednji egzodus katolika već bi započeo. Njegova eminencija je čovjek proviđenja i snage te nikada ne skreće pogled. Čini se da političari sa Zapada ne vide ili ignoriraju: Srbi, kao i Turci, traže teritorijalni integritet u BiH. U slučaju da se ostvare njihove namjere, budite sigurni da je čitava granična crta Zapada u opasnosti. Svojim humanitarnim akcijama želimo podržati uglavnom katolike. Nikada nećemo odustati od katolika u BiH, nikada!

Koliko je, po vašem mišljenju, realan rizik od rata na Balkanu?

Svakog mjeseca možete označiti neko drugo mjesto u BiH na karti koje su zauzeli radikalni muslimani, muškarci i žene. Saudijska Arabija financira izgradnju skupih trgovačkih centara, a Turska krijumčari vehabijske imame. Čak ih se i Bošnjaci u BiH boje i napuštaju svoja mjesta. To zaista ne izgleda kao mirna suradnja… Ipak se molimo za mir.

Mnoge su prijetnje, što učiniti?

Ne možemo se nastaviti suočavati s katastrofom koja dolazi s jugoistoka Europe i ne raditi ništa. Katolikos znači sveobuhvatan. Pa hajde da učinimo: uključite se! Iako podržavamo sve ljude neovisno o etničkoj ili religijskoj pripadnosti.

Bh. politički sustav smatra se demokracijom s autoritarnim elementima. Mislite li kako bi jača demokracija umjesto toga mogla učiniti mnogo više za pravdu i bogatstvo u BiH?

Što je jaka demokracija? Kažete da je demokracija jaka sama po sebi. No, kako zapadne demokracije ne uspijevaju trajno uključiti BiH u njihovu politiku, trebali biste se zapitati jesu li ti sustavi uopće dovoljno snažni za rješavanje problema u Europi. Povijest nam govori da su sustavi vladavine snažni sve dok mogu riješiti velike probleme. Sada kada jedan političar takozvanih konvencionalnih stranaka ne uspije, nakon toga ostale radikalne stranke imaju lak prolaz kao što to zasad možete vidjeti u Njemačkoj, a prije toga u Francuskoj i Italiji.

Kapitulirate li pred politikom?

Ne uopće. Sadašnji političari popuštaju pred stvarnošću. U Njemačkoj biskup mora položiti prisegu na Ustav. Ali političar nije dužan prisegnuti na svetu Bibliju. Pogrešan svijet! Ljudi žele dobru vladu. Smatram da to monarhija može učiniti ako dopusti da se uključi Katolička crkva.

Zbog svoje hrabrosti kao katolika i svega što ste učinili za Katoličku crkvu upravo ste dobili Veliki križ, najviši čin Papinskog viteškog reda. Znači li to da ćete sada smanjiti svoje napore?

Ne, sigurno ne. Nisam siguran što me pokreće, ali, jednostavno, ne mogu skrenuti pogled ili sjediti na kauču uz pivo i grickalice i čekati mirovinu. A možda je to nedostatak straha zbog neravnomjerne raspodjele resursa unatoč navodnom ekonomskom rastu.

Koliko vam je važna vjera kao poticaj za sve vaše postupke?

Jeste li ikad čuli Isusa kako vam šapće u uho: “Ne mogu više čekati”. Vjera je uvijek pokretač u meni. A vjera je potrebna kako bi se prevladala frustracija. Možda ne možete zamisliti otpor s kojim se susrećemo, posebno njemačke biskupije.

Kako to mislite?

Nepovjerenje je ključna riječ. Ne vjeruju da ulažemo vlastiti novac, vrijeme i vještine samo da bismo pomogli drugim ljudima najučinkovitije i bez dosađivanja tim primateljima pomoći da je Zapad superiorniji nad jugoistokom. Smatram da su ljudi generacijama morali to slušati i dosadilo im je, dok su opet i sada ostali sami protiv teritorijalne prijetnje.

Imate li primjera?

Ovih dana slavi se 500. obljetnica od kada je papa Leo X. nazvao Hrvate Antemurale Christianitatis, silom protiv širenja Otomanskog carstva. Istodobno, zapadna Europa smatra da je jugoistok zaostao.

A Crkva u Njemačkoj?

Visoko rangirani njemački crkvenjaci pitaju nas sa samozadovoljnim osmijehom ravnatelja škole: “Zašto to radite”? Kao da je dobročinstvo monopol crkvene birokracije i da mi laici trebamo njihovo dopuštenje da pomognemo braći i sestrama u Kristu. Ponovno pogrešan svijet.

Tražite li veću podršku biskupa?

Na Balkanu je već imamo. No, među Nijemcima je izbila groznica reformi i čini se da nemaju vremena za druge poslove. Nacionalna sinoda trebala bi donijeti blagoslove u cijeloj zemlji i stari teolozi, poput ambicioznih govornika klase, započeli su internetska glasanja protiv celibata i za žensko ređenje. Biskupi u Njemačkoj hoće univerzalnu Katoličku crkvu konačno suočiti s ostvarenim činjenicama kao da je Katolička crkva klub za emancipaciju ili forum za većinu, a ne za istinu. Unatoč jasnim riječima Svetoga Oca, neki njemački biskupi i dalje se zapetljavaju u svojim vlastitim idejama. Očito su zaboravili sve svoje dužnosti. Od njih nemamo što očekivati.

Ovo je jasna najava. Ali tko vas onda uopće podržava?

Prije svega hrvatski narod. Zbog njihova stava. Protive se svakoj vrsti pobačaja iako su ih njihovi političari legalizirali. Hrvatski narod jednostavno je sjajan. I drugo, u samostanima koji odumiru na Zapadu, posebno su časne sestre prestare i premalo ih je da bi krenule naprijed sa svime, nemaju novakinja. Daju nam svete predmete koje više ne koriste, a mi ih donosimo u one krajeve gdje su potrebni, poput Balkana. Time također štitimo kaleže i monstrance, crkvene klupe i oltare od dosadnog života u muzejima, privatnim kućama i episkopskim skladištima.

Što je episkopsko skladište?

Kad se samostan zatvori i predstavnik biskupije prepozna vrijedan crkveni umjetnički rad, reći će: “Ovo je biskupijsko vlasništvo”. Barokni visoki oltari premještaju se u klimatizirane prostorije, katalogiziraju se i na kraju se vrata sigurno zaključavaju iza njih. Predmeti dobivaju rok trajanja, a kada on prođe, deklariraju se kao otpad. U međuvremenu, naša braća i sestre u poslijeratnim međuratnim regijama moraju se moliti ispred sklopivih stolova. To sigurno nije Božja volja.

Smatrate li se konzervativnim?

Sve se mijenja, također i Crkva jer mora. Ali prije toga mora se slušati Božji dah, a ne proizvođače trendova u društvu. Crkva i mi moramo raditi za bolji svijet, a ne samo za neki drugi svijet kako bismo ostavili sebičan trag. Samoostvarenje bez zajedničkog morala vodit će do rata. Iako neke eminencije, izgleda, nisu nadahnute Duhom Svetim, već željom za ekumenizmom pod svaku cijenu i time čine kompromise neistini. Oni previde da crkvena birokracija nije Kristova nevjesta, koja je sveta i nedodirljiva.•