SVJEDOČANSTVO O ISTJERIVANJU ŽITELJA ŽUPE PODHUM I BUŠKOBLATSKOG KRAJA SA NJIHOVIH OGNJIŠTA
Brojni iseljeni i zaboravljeni žitelji sela oko Buškog jezera nikad nisu dočekali pravdu za ono što su proživjeli krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ti događaji se rijetko spominju iako postoje živi svjedoci nemilih događaja koji su prethodili izgradnji Buškog jezera i popratnih objekata u Livanjskom polju.
Izjave živih svjedoka i autentični dokumenti koji opisuju teror koji je provodila bivša država približit će istinu novim generacijama.
Prvi u nizu dokumenata je Izjava dobrog fra Miroslava Vrgoča koji je krajem devedesetih svojim svjedočanstvom pokušao pomoći da se ispravi nepravda počinjena njegovim župljanima.
Što se pokušalo krajem devedesetih i zašto ni tada nije bilo pravde za oštećene ispričat će svjedoci u nastavku…
Fra Miroslav – Slavko Vrgoč
Franjevački samostan Gorica
80101 Livno
IZJAVA
Moralno i odgovorno dajem ovu izjavu o Buškom Blatu, sada Buško jezero.
Po mišljenju tadašnjih vlasti i „stručnjaka“ Buško Blato je „idealno mjesto za akumulacijsko jezero“, stoga će se „njegove vode koristiti za hidrocentralu Orlovac u Rudi kod Sinja.“
Po njihovom bi se mišljenju u tom slučaju Buško Blato moglo mnogo bolje iskoristiti. Tako se dugogodišnja ideja okončala odlukom (1968.) da se otvori akumulacijsko jezero.
Radovi su počeli.
U jezero su pretvorene livade i oranice, njive i pašnjaci. Od župe Podhum najviše su stradala sela Bilo Polje i Podgradina, a ostala sela su okrnjena.
Taj nesretni kanal ne samo da je napravljen ondje gdje je najmanje potreban nego je prošao kroz najkvalitetniji dio zemljišta sela Podgadine.
Kad su se ljudi pobunili zbog toga bili su strogo kažnjavani. Nad narodom učinjeno je nasilje.
Još uvijek sjećam se toga nemilog događaja koji se dogodio 20. kolovoza 1968. godine. U rane jutarnje sate dva policajca sa oružjem o ramenu pokucala su na vrata župnog stana u Podhumu i mene kao župnika izvijestili zbog čega su došli i šta će se događati navedenog dana.
U župni ljetopis zabilježio sam:
„Dne 20. kolovoza 1968. dogodio se nemili događaj – obračun sa svijetom u izvlašćivanju zemlje za akumulacijsko jezero „Buško Blato.“
Cijeli općinski aparat uz pomoć tri autobusa „milicije“ opremljene oružjem, palicama i suzavcem obračunali su se sa svijetom i radovi se izvode za akumulacijsko jezero.
Crkveno zvono koje je samo malo podignuto od zemlje čuvano je da ne zvoni na uzbunu. Zvono nit je zvonilo niti je bila namjera zvoniti, a glas mu je mogao doprijeti samo do obližnjih kuća.
Palica je radila, suzavac je upotrijebljen, hitna pomoć djelovala je zastrašujuće i neke povrijeđene odvezla je u bolnicu.
Narodnom poslaniku Josipu Propadalo, rekao sam da je ovo nasilje nad svijetom, politički neuspjeh i da ovaj narod koji čuva svoju zemlju, čuvat će i Domovinu.
Ako baš to mora biti, narodu za odštetu treba dati pravičnu odštetu, a onima koji moraju seliti pronaći drugi dom-drugo ognjište.
Narod je sam sebi tražio novi dom po Hrvatskoj i naselio se u Brnaze kod Sinja, Kaštela, Veliku Goricu, Dugo Selo, Novsku, Banovu Jarugu, Slavonsku Požegu.
……………………………………………………
Govorili su mi: Kad nas tjeraju sa naših ognjišta idemo u svoju Domovinu Hrvatsku; i otišli su sa suzama, uzdisajima, bolom u srcu za rodnim krajem u kojem mu ostaju grobovi predaka.
NAD NARODOM IZVRŠENO JE NASILJE.
SILOM IZVLAŠTENO ZEMLJIŠTE, UNIŠTENE KUĆE, STAJE, ŠKRTKO JE PLAĆENO.
SADA BI TREBALO ISPRAVITI TU POGREŠKU.
Sve ovo sam doživio, proživljavao i očevidac bio na licu mjesta događanja.
Za napisano svjedoči Fra Miroslav Vrgoč / tadašnji župnik u Podhumu/
Gorica-Livno, 2. travnja 1998.
Ivica Brešić
