Švicarska otvara vrata Hrvatima. Evo što vas očekuje ako se odlučite odseliti

U POZNATOJ pjesmi Moj je život Švicarska Dino Merlin državu iz naslova opisuje kao “skoro pa savršenu” i kao “blistav dijamant vještom rukom izbrušen”, čime se naslanja na opću percepciju ove alpske federacije kao jednog od najbogatijih i najuređenijih mjesta za život na svijetu.

Doista, Švicarska ima drugi najveći BDP po glavi stanovnika (prvi je Singapur) te redovito nisku nezaposlenost, ispod 5 posto, a osim po svojem bogatstvu poznata je i po velikom uključivanju građana u odlučivanje kroz referendume.

Prema službenim podacima, prošle godine su 28.324 hrvatska državljana radila u Švicarskoj, što je šest više u odnosu na prethodnu godinu. Taj će se broj vjerojatno značajnije povećati sljedeće godine jer Švicarska 1. siječnja 2022. otvara svoje tržište rada za hrvatske državljane te će se oni izjednačiti s drugim državljanima zemalja članica Europske unije.

 

No kako je doista raditi i živjeti u Švicarskoj?

Index je razgovarao s troje hrvatskih državljana koji su svoju životnu sreću i karijerno ostvarenje odlučili potražiti u Švicarskoj.

Ivona Dronjić je informatičarka koja radi u Bernu, Raina Babin je magistra farmacije koja radi u Zürichu, dok je inženjer Neven Kokeza u Švicarskoj zaposlen još od 1980. godine te je u međuvremenu postao i švicarski umirovljenik.

Informatičarka Ivona Dronjić: Ovdje su vam institucije prijatelji

“Puno je prednosti u životu u Švicarskoj, a možda je glavna prednost ta što se djeca već odmalena odgajaju da je interes zajednice iznad tvoga vlastitoga interesa i da svi članovi društva moraju raditi nešto za društvo u kojem žive. Svaki Švicarac se bavi društveno-korisnim radom, a to onda, naravno, implicira i funkcioniranje kompletnog sustava, koji ovdje radi za društvo i sve njegove članove, a ne protiv njega, kao u Hrvatskoj”, kaže Ivana Dronjić za Index.

“Ovdje su vam institucije prijatelji i sve će učiniti da se pomogne svakom građaninu, a to se najbolje očituje ako se dođe u neku životnu krizu ili prekretnicu, tada se najbolje vidi koliko perfektno ovaj sustav funkcionira i koliko su učinkoviti svi ti mehanizmi za pomoć i podršku pojedinaca. Švicarci odmalena uče da je društvo zdravo i funkcionalno ako su svi njegovi članovi zdravi i funkcionalni”, kaže.

Smatra da su Švicarci veliki patrioti.

“Ja nakon 17 godina boravka u Švicarskoj odgovorno tvrdim da su Švicarci najveći patrioti od svih naroda koje poznajem. Hrvatima fali pravi patriotizam. Patriotizam nije lupanje u prsa i slušanje Thompsona, patriotizam je ljubav prema zemlji, državi i svim njenim članovima, a to znači briga i aktivan rad na svakom polju. To onda dalje implicira izuzetnu ljubaznost svih građana Švicarske Konfederacije, ja to nigdje drugdje nisam doživjela”, kaže Ivana.

Dodaje da Švicarci ne rade toliko puno kao što se misli te da Hrvati rade više.

“Većina Švicaraca radi četiri dana u tjednu, ali oni rade učinkovito i produktivno. Švicarci imaju takav mentalni sklop da razmišljaju u projektima, sve što rade do najmanje sitnice je jedan projekt sa svim svojim fazama, a znamo kako projekti funkcioniraju. Švicarac kad kupuje auto, napravi projekt od toga, Hrvat ode i kupi auto . I zato su učinkoviti i produktivni, nikada nisu pod pritiskom ili u stresu i to mi je bilo najčudnije kad sam tek došla, nema žurbe i nema stresa, ovdje ako si u stresu znači da radiš nešto pogrešno”, otkriva ova informatičarka.

“Strašno je ugodno živjeti u jednoj takvoj zajednici, prvenstveno jer te potiče na to da izvučeš ono najbolje iz sebe i da se konstantno poboljšavaš. Švicarska je definitivno zemlja u kojoj možeš postati najbolja verzija sebe jer ti je to dozvoljeno, to je poželjno i to se potiče jer si jedino tako sretan i produktivan i onda, naravno, koristan za zajednicu”, kaže.

“Švicarci su narod koji obožava stabilnost”

Pitamo Ivonu Dronjić koliko se Švicarska promijenila otkako se ona doselila 2005. godine.

“Švicarci kao narod obožavaju stabilnost, a to znači da i svaka promjena mora biti dobro isplanirana i realizirana u etapama jer apsolutno ništa ne smije poljuljati tu stabilnost, tako da te promjene nisu baš očite. Ali kad vratim film unazad, primjećujem da su Švicarci kao jedan konzervativan narod postali otvoreniji i liberalniji pogotovo prema strancima, a ono što mene osobito raduje je pozitivna promjena prema Hrvatima i Hrvatskoj. Prije 17 godina smo svi iz bivše Jugoslavije za Švicarce bili Jugovići, što je bio jako negativan pojam, a danas je većina Švicaraca bila u Hrvatskoj i nazivaju Hrvatsku ‘boljom verzijom Italije’, a moramo znati da je Italija Švicarcima omiljena turistička destinacija”, odgovara ona.

Ona radi u IT sektoru pa nas je zanimalo što si može priuštiti svojom plaćom.

“Ovdje se odmah moram ograditi da je sve što kažem samo moje osobno iskustvo, uvjerena sam da postoje i druga iskustva koja se potpuno razlikuju od moga”, napominje Ivana.

Iskustvo iz IT sektora

IT sektor u Švicarskoj cvjeta, dodaje.

“Moram podsjetiti da je Švicarska proglašena najinovativnijom zemljom svijeta, što bi značilo da se ovdje rade najinovativniji projekti s najinovativnijim tehnologijama, a to znači da je potreba za vrhunskim stručnjacima izuzetno velika. Kako cijenu svega određuje odnos ponude i potražnje tako se određuje i cijena IT stručnjaka. Plaće ovise prvenstveno o iskustvu, o uskom području rada i, naravno, našoj sposobnosti za prodati se”, kaže.

“Kada je riječ o poslu, Švicarce ne zanimaju naše diplome i škole, to te nitko i ne pita, njih samo zanima znaš li raditi taj posao ili ne i odgovaraš li po osobnosti, odnosno koliko će tvrtka imati koristi od tebe. Plaće u IT-ju su izuzetno visoke i spadaju među najviše u cijelom svijetu, ja o svojoj plaći nikada ne pričam i samo moja sestra zna koliko točno zarađujem, ali primanja informatičara u Švicarskoj spadaju u sami vrh”, ističe Ivana.

I još jedna prednost života u Švicarskoj je ta da su cijene u ostatku svijeta više nego povoljne i zato su putovanja izvan Švicarske jako pristupačna, pa neka i prejeftina, objašnjava Ivana Dronjić.

“To znači da si većina građana Švicarske može priuštiti nekoliko inozemnih putovanja godišnje”, kaže.

“Iz hrvatske perspektive Švicarska je preskupa, kao i iz perspektive drugih zemalja. Zürich i Ženeva već godinama spadaju među najskuplje gradove svijeta, ali švicarska primanja su prilagođena standardu. Ako usporedim svoju plaću koju sam imala u Njemačkoj s ovom u Švicarskoj, velika je razlika onoga što mi u Švicarskoj ostane na kraju mjeseca”, kaže.

Napominje da postoje sektori u kojima je potpuno suprotno.

“Primjerice, moj zet je po zanimanju zrakoplovni inženjer i njegova su primanja u Hong Kongu tri puta veća nego u Švicarskoj, a troškovi života su slični”, kaže.

Važno je unaprijed biti dobro informiran

Što trebaju znati Hrvati koji se odluče doći raditi i živjeti u Hrvatskoj?

“Ja bih savjetovala svim Hrvatima koji žele doći raditi u Švicarsku da se dobro informiraju o svemu i da ne prave greške kao primjerice neki Nijemci koje poznajem, a koji su pogrešno izračunali odnos plaće i troškova, nisu uračunali zdravstveno da sami moraju plaćati i još neka osiguranja”, kaže.

Bitno je znati da je zdravstveno osiguranje u Švicarskoj obvezno i svaka osoba sama plaća svoje osiguranje, ističe Ivona.

“Kod unajmljivanja stana treba dobro provjeriti koliki će biti dodatni troškovi (za struju, održavanje zgrade itd.), bitno je znati da se s B vizom plaća tzv. Quellensteuer, porez koji se odbija od plaće osim ako je godišnja bruto plaća viša od 120 tisuća švicarskih franaka. U tom slučaju se radi deklaracija poreza kao s C vizom ili švicarskim državljanstvom. Treba uvijek uračunati i neke dodatne troškove za ostala osiguranja kao i za neočekivane troškove. Bitno je točno izračunati odnos plaće i troškova”, ponavlja još jednom.

Povratak u Hrvatsku? “Tko zna”

Je li zadovoljna životom u Švicarskoj i razmišlja li o povratku u Hrvatsku?

“Još kao dijete sam znala da ću svoj život posvetiti karijeri, učenju i napredovanju i da će to biti moj put ka samoostvarenju, a u informatici sam se potpuno pronašla jer me ispunjava, povezuje sve strane u meni, i daje mi potpunu slobodu, i na osnovu toga sam postavila svoje životne prioritete, a to je najbitnije. Moj prioritet je naći okruženje koje me potiče i inspirira da budem najbolja verzija sebe i u ovom trenutku je to sigurno Švicarska i po tom pitanju mi apsolutno ništa ne nedostaje”, kaže Ivona.

Ipak, ne isključuje povratak u domovinu.

“S promjenom prioriteta će doći i promjena mjesta, ali i načina života, pa. tko zna, možda u budućnosti baš Hrvatska, koju doslovno obožavam, bude najbolje okruženje za aktivnosti kojima se planiram baviti”, kaže ona.

Odnos Švicaraca prema strancima

Htjeli smo doznati od Ivone i druži li se sa Švicarcima i je li osjetila neku vrstu diskriminacije kao došljakinja.

“Naravno da se družim sa Švicarcima”, kaže ona.

“Švicarci su jako poseban narod, vrlo nesiguran, nepovjerljiv, pun strahova i s velikim kompleksom manje vrijednosti i kad sam to shvatila bilo mi je jasno da to moram iskoristiti u svoju korist. Možda i najružnija osobina Švicaraca je što ljude klasificiraju po razini naobrazbe i zanimanju kojim se bave pa se sukladno tome i ponašaju. Bitno mi je ovdje naglasiti da Švicarska spada među najneomiljenije zemlje za tzv. ‘expate’ tj. inozemne stručnjake, a to sigurno nije bez razloga. Imam dojam da od stranaca očekuju da se potpuno prilagode njima i njihovom načinu života, da prihvate sve njihove vrijednosti pa po cijenu i gubljenja vlastitog identiteta, ali u konačnici o nama ovisi koliko ćemo to prihvatiti”, objašnjava.

Kaže da Švicarci nisu narod koji obožava strance, ali nisu ni ksenofobni.

“Jednostavno su nepovjerljivi i stranci se moraju dokazati, ali kad se dokažeš, onda dolazi i povjerenje. Stvaranje pravog prijateljstva s jednim Švicarcem izuzetno je dug i kompleksan proces, ali kad ste jednom stvorili prijateljstvo s nekim od njih, onda imate najbolje prijateljstvo na svijetu, čiji temelji su toliko jaki da ga ništa ne može ugroziti”, smatra Ivona.

Iz njenog iskustva, Švicarci su izuzetno pravedni i iskreni.

“Švicarac te nikada neće zeznuti, ako ne može ispuniti nešto što od njega tražiš, to komunicira odmah i nikada ne obećava nešto što ne može ispuniti sa stopostotnom sigurnošću. Ako ti je Švicarac prije pet godina nešto obećao, vjeruj mi da je to zapisano u njegovom kalendaru i da će to ispuniti točno i precizno, na tvoje veliko iznenađenje, jer si ti to već odavno zaboravio”, kaže.

Inženjer Neven Kokeza: Puno toga se u Švicarskoj promijenilo

Neven Kokeza se s diplomom splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje zaposlio u Švicarskoj 1980. godine. U mirovini je od kolovoza 2013. godine.

“U ova četiri desetljeća promijenilo se dosta toga. Recimo penzioni fondovi početkom osamdesetih nisu bili obavezni. Svi su imali samo onaj osnovni prvi stup. Ja sam imao sreću da sam došao u firmu koja je ipak imala ‘Pensionskasse’, tj. mirovinsku štednju, tako da me moja tadašnja naivnost nije koštala dobroga dijela penzije”, kaže Kokeza za Index.

Prisjeća se brojnih promjena kroz koje je Švicarska prošla u protekla četiri desetljeća.

“Primjerice, tek od 1990. žene u kantonu Appenzell Innerrhoden imaju pravo glasa. Početna euforija Europskom unijom naglo je splasnula 1992. kad je propao referendum za pristup u Europski gospodarski prostor, nakon čega je vlada zamrzla zahtjev za pristup EU. Od tad je SVP, nešto kao švicarski HDZ, narastao u najveću stranku. Svejedno, bilateralnim ugovorima Švicarska je postala de facto članicom EU, pristupila je i schengenskom prostoru, tako da na granicama više nema carinika, a i policija tek tu i tamo svrati, nešto češće otkad su migranti navalili”, objašnjava ovaj inženjer u mirovini.

Švicarska je u tih 40 godina postala sigurnija i još bolje uređena.

“Izniklo je na hiljade kružnih tokova. Broj mrtvih u prometu je s oko 1300 u 1980. godini pao na 180 u 2019. Broj općina se smanjuje, stapaju se. Ima ih još uvik 2172. Državna administracija i dalje dobro radi svoj posao”, nabraja Kokeza.

Stabilan politički sistem

Politički sistem Švicarske je vrlo stabilan, naglašava Kokeza.

“Nema tu vlast-opozicija, nego je uvijek koalicija. Vladu čini sedam ministara iz četiri najveće stranke. Koliko iz koje, određuje tzv. čarobna formula raspodjele mandata, koja je u ova četiri desetljeća samo neznatno izmijenjena. Zakone donosi dvodomni parlament, a vrlo često se umiješa i puk, referendumom”, objašnjava.

Kakav je život u usporedbi s Hrvatskom, pitamo Nevena Kokezu.

“Kad sam došao u Švicarsku, radio sam sličan posao kao i u Splitu. Bio sam mladi, nadobudni inženjer, nisam bio nekakav šef, nego sam htio raditi samo svoj, stručni posao. Moja prva plaća u Švicarskoj bila je dva puta veća nego zadnja u Splitu. Kupovna moć mi nije bila toliko veća, već možda 50-60 posto veća. Jer u ono doba su u Jugi osnovne životne stvari bile znatno jeftinije. Stanarine, meso, frizeri i kava u kafićima su u Švicarskoj drastično skuplje. Danas bi se mladome inženjeru iz Hrvatske kupovna moć drastično povećala da dođe raditi ovdje”, kaže.

Postoji jedna neočekivana sličnost života u Švicarskoj i Hrvatskoj.

“Švicarci koji žive u razumnoj blizini njemačke, francuske ili talijanske granice, zahvaljujući Schengenu, često skoče u susjednu zemlju po još jeftinije artikle. Sistem Sovići po švicarski”, kaže Kokeza.

“Zdravstvo je neusporedivo. Bolnice su tehnički na top nivou, a i odnos prema pacijentima je puno profesionalniji i ljudskiji. Ono što je u Hrvatskoj divan primjer, to je ovdje normala”, kaže.

“Svaki Švicarac je ponosan na svoju zemlju, ali ti neće to stavljati na nos”

Čistoća i urednost su na visokom nivou.

“Iako, može se primijetiti da je to malo popustilo nakon devedesetih. S jedne strane, općine šparaju na personalu, a i doselilo se podosta južnjaka, izbjeglica iz naših krajeva, s nešto slobodnijim poimanjem reda. Bespravna gradnja je i dalje nepoznat pojam. Odstupanje od projekta isto tako. Ako netko i pokuša, to se riješi po kratkom postupku”, navodi.

“Kako je s efikasnošću sudstva, ne znam iz iskustva. S time nisam imao dodira. Samo znam da su advokati i javni bilježnici astronomski skupi”, kaže.

Je li ikada imao problema zbog toga što je stranac, pitali smo Nevena Kokezu.

“Nismo nikad imali problema. Nije da se u zraku ne ćuti izvjestan osjećaj više vrijednosti, ali nisam nikad doživio neki direktni ispad. Svaki Švicarac je vrlo ponosan na svoju zemlju, ima i razloga za to, ali ti to nikad neće stavljati na nos. U firmi Landis&Gyr, u kojoj sam najduže radio, bilo je zaposleno jako puno stranaca, neki i na vrlo važnim položajima. Kad je bilo otpuštanja, ne pamtim da je to ikad bio kriterij”, prisjeća se Neven.

“Ja sam doživio nekoliko takvih valova otpuštanja, ali nikad nisam izgubio posao. Kad sam išao u drugu firmu, to je uvijek bila moja odluka. E sad, kako je u firmama gdje rade šljakeri, to ne mogu reći”, kaže.

Ksenofobija u Švicarskoj

Kokeza dodaje da ima i dosta negativnih komentara u javnosti na pridošlice, osobito s istoka i juga.

“Kažu da im ‘kradu’ radna mista, a i spremni su raditi za znatno manje plaće. Švicarska je u pregovorima s EU o slobodnom protoku radne snage puno energije utrošila u zaštitu od dampinga plaća. Vidim po ulici i u dućanima dosta tamnih lica, ali ne toliko kao npr. u Njemačkoj. Prosječni Švicarac se sigurno osjeća vrjednijim od tih dotepenaca, ali će samo mali broj primitivaca to i pokazati direktno”, kaže on.

Kokeza je u Švicarskoj odgojio i dva sina, koji su potpuno integrirani u švicarsko društvo.

“Oni su se tu rodili i u školu išli, po govoru ili izgledu se niti najmanje ne razlikuju od ostalih, jedino im je prezime malo neobično”, kaže.

Zanimalo nas je i što bi poručio ljudima koji se kolebaju bi li se preselili u Švicarsku.

“To mora svatko za sebe znati. Ja ni jednog trenutka nisam požalio. Dapače”, zaključuje Kokeza.

Farmaceutkinja Raina Babin: Htjela sam svom djetetu dati šansu da živi u poštenijem društvu

Raina Babin je 2012. diplomirala na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. Onda se zaposlila u razvoju poslovanja (Business Development) jedne hrvatske farmaceutske firme i ondje imala primanja iznad hrvatske prosječne plaće, kojima je svojedobno uspjela i uzdržavati kućanstvo.

Zašto se onda odlučila odseliti u Švicarsku, pitamo.

“Primarni razlog prijave na otvorenu poziciju istog posla u jednoj drugoj globalnoj farmaceutskoj firmi u Zürichu nije bio financijske prirode, već želja za pružanjem šanse svojem djetetu, što veće sigurnosti i kvalitete života, u poštenijem i neopterećenijem društvu”, odgovara.

Babin je imala sreću da je svu papirologiju riješila tvrtka u kojoj se zaposlila, a dobila je i relokacijski paket koji je uključivao privremeni smještaj. Na poslu svi primarno koriste engleski jezik.

“Kompenzacija na poslu je pet puta veća ovdje nego u Hrvatskoj, a troškovi života su otprilike tri puta veći, tako da uspijevamo kao obitelj živjeti financijski mirnim životom, a i putovati u Hrvatsku kad se ukaže prilika”, kaže Raina.

Odnos Švicaraca prema poslu

U Švicarskoj je drugačiji odnos prema poslu.

“Prvi dojam je definitivno da se u Švicarskoj puno radi kad se radi, ali isto tako i da su fleksibilni što se tiče samog radnog vremena. To znači da se možete dogovoriti da su vam npr. petci slobodni, ili da radite samo utorkom i četvrtkom, ili kombinirajući druge dane s drugim poslom, i dalje zarađujući dovoljne novce za doprinos kućnom budžetu”, objašnjava.

“Švicarci su veliki legalisti i vrlo nespontani, rasporedi se slažu tjednima unaprijed, a ideja ad hoc upisivanja ili ubacivanja u nekakvu aktivnost ukoliko su svi kapaciteti popunjeni nije nešto na što možete računati, koliko god se potrudili”, kaže.

S druge strane, doticaji s birokracijom u pravilu su jedno ugodno iskustvo u kojem se ogleda kultura shvaćanja uloge birokrata kao nekoga tko odgovorno služi zajednici.

“Švicarcima je stalo da se asimilirate što bolje, nude se mnogi kursovi jezika, dobivate mnogo papirnate pošte, novine, letke, obavijesti vezano za bilo kakve aktivnosti koje se događaju u vašem kvartu, jako su usmjereni na lokalnu zajednicu, a pozdravljanje na cesti, čak i nepoznatih ljudi, uobičajena je praksa”, otkriva Raina.

Kako školski sistem radi na integraciji djece

Ističe da u Švicarskoj ljudi pretežito nisu egzistencijalno ugroženi pa se na ulici ne osjeti atmosfera grča ili stresa, kao što je slučaj u Hrvatskoj. Uostalom, Raina Babin smatra da su, naročito ako imate djecu, školski i zdravstveni sustav dovoljan razlog za preseljenje u Švicarsku.

“Ja sam se sa sinom preselila u Švicarsku u trenutku kada je trebao krenuti u prvi razred osnovne škole i uistinu nema riječi kojima mogu opisati zadovoljstvo tim aspektom. Ocjena nema sve do trećeg osnovne, uči se mahom kroz igru i opušteno, knjige se dobivaju i ostavljaju u školi, a zadaće nema previše. Dovoljno je nastavnika da se mogu posvetiti svakom djetetu ponaosob i na kraju svake školske godine se razgovara s roditeljima o interesima i psihomotoričkom razvoju djeteta, sve na jedan prijateljski način, u svrhu toga da roditelji i škola zajednički pronađu što bolji daljnji razvoj djeteta”, opisuje ova farmaceutkinja i majka svoja iskustva sa švicarskim školskim sustavom.

“Škola se uvijek trudi integrirati dijete što je više moguće, tako da nastavnici pričaju njemački i minimalno pomažu s drugim jezikom. U našem slučaju to je engleski jer smo bilingvalna obitelj. Na početku se to činilo strogim, no proces je time brži što se više forsira domaći jezik: dijete je u roku dva mjeseca počelo razumjeti, a u roku šest mjeseci tečno govoriti njemački”, dodaje.

“Danas moj 9-godišnjak ima mnogo prijatelja, ide kod njih prespavati, ima aktivnosti na koje putuje sam – pješke, romobilom, ili biciklom – jer je ovdje sve podređeno necestovnom prometu i što ranijoj individualizaciji djece”, kaže Babin.

Zdravstveni sustav u Švicarskoj

Što se tiče socijalnih kontakata, Babin kaže da je uspjela stvoriti prijateljske odnose sa Švicarcima.

“Ovi Švicarci koje poznajem nisu niti isključivi niti sterilni – moram priznati da smo ih rado upoznali sa svim vrstama rakija, a nakon toga su svi najbolji prijatelji – no opet, uzevši u obzir i da radim u internacionalnoj kompaniji, a i da cijelo vrijeme živimo život pandemije, gdje i u Hrvatskoj dolazi do sve teže socijalizacije, teško mi je izvoditi ikakav konačni zaključak na tu temu”, kaže.

Iznenađenje je bilo kako u Švicarskoj funkcionira zdravstveni sustav.

“Sami birate svoju osiguravajuću kuću i njihove pakete usluge, koje također sami birate, slažete i adekvatno plaćate. Iako je riječ o mukotrpnom poslu, oko kojeg mi je trebala pomoć bolje upućenih, isplati se znati točno gdje ide svaki vaš franak i što to točno znači za razinu i vrstu zdravstvene usluge”, objašnjava Raina.

“Što se tiče samih bolnica i osoblja, ukratko ću reći samo da ću ubrzo roditi svoje drugo dijete u Švicarskoj, i to zbog toga što je razina pristupa i usluge švicarske javne bolnice iznad razine vrhunske hrvatske privatne poliklinike”, zaključuje Raina Babin.

Fizički radnici nisu raspoloženi govoriti za medije

Kao što se može primijetiti, Index je razgovarao s visokoobrazovanim ljudima koji su u Švicarsku došli raditi dobro plaćene poslove. Stupili smo u kontakt i s nekima koji rade šljakerske, prljavije i fizički teže poslove, ali oni nisu bili raspoloženi za razgovor s medijima, naročito pod imenom i prezimenom. Stoga treba uzeti za ozbiljno kada Indexovi sugovornici i sugovornice ističu da govore o vlastitim iskustvima te da ne mogu i drugima garantirati da će im tako biti.

Na Facebooku postoji više stranica i grupa u kojima se nude poslovi u Švicarskoj, primjerice Moj posao u Švicarskoj ili Posao Oglasi Balkanci u Švicarskoj. Tu se nude i poslovi poput rada u restoranu ili tvornici čokolade, pa poslovi dostavljača, majstora raznih vrsta i slično. Nudi se i pomoć posrednika kod sređivanja papirologije, poput radnih dozvola i viza.

Index je kontaktirao i nekoliko agencija za zapošljavanje u Hrvatskoj u vezi s tim nude li kakve poslove u Švicarskoj odnosno planiraju li to činiti sljedeće godine, kada se ukidaju ograničenja, no nitko nije bio raspoložen za razgovor o toj temi.

Odlazak u stranu zemlju sam po sebi je izazovno, a može biti traumatično iskustvo, napose kada ljudi imaju nerealna očekivanja ili nisu dovoljno informirani, ili su pak pogrešno informirani.

U Švicarskoj postoje brojne udruge Hrvata koje pomažu doseljenicima iz Hrvatske

Stoga od pomoći mogu biti i udruge kao što je Hrvatski kulturni klub, koji će 15. siječnja sljedeće godine obilježiti 20 godina postojanja.

Predsjednica ove udruge je Mirna Resan, a udruga ima i vrlo informativan portal helveticro.ch, na kojemu se može naći mnogo korisnih informacije za one koji iz Hrvatske žele doći raditi i živjeti u Švicarsku.

Urednica portala helveticro.ch je Marina Baričević, s kojom je Index razgovarao.

Za početak smo je pitali da predstavi udrugu Hrvatski kulturni klub.

“Klub je neprofitna izvanstranačka udruga kojoj je cilj njegovanje hrvatskog jezika, običaja i kulture, ali i što bolja integracija Hrvata u švicarsko društvo. Ove ciljeve Klub postiže organiziranjem raznih priredbi na koje se uvijek pozivaju i Hrvati i Švicarci – koncerata, prikazivanja hrvatskih filmova u kinu, izleta, predavanja, kazališnih gostovanja, tribina. Od početka izlazi i dvojezični časopis Libra čiji će jubilarni 50. broj izaći idući mjesec”, kaže Marina Baričević.

Urednica portala helveticro.ch: Fizički radnici su traženi i zaštićeni kolektivnim ugovorima

Ona ističe da je Švicarska zemlja u kojoj jednaka pravila vrijede za sve. Pitali smo je kakve uvjete rada mogu očekivati fizički radnici.

“Fizički radnici su veoma traženi, a zaštićeni su kolektivnim ugovorima za svaku profesiju posebno. Naravno, uvijek postoji mogućnost da radnici budu prevareni, primjerice, može se dogoditi da im poslodavac ponudi plaću puno manju od standarda, no to je moguće u bilo kojoj profesiji. Ovo se može spriječiti čitanjem kolektivnog ugovora, u kojemu su sva pravila objašnjena”, kaže.

Ističe da hrvatski državljani koji dolaze raditi u Švicarskoj nisu sami.

“Svi hrvatski državljani za pomoć se uvijek mogu obratiti našem Konzulatu i Ambasadi. Postoje i brojne organizacije Hrvata, koje su uvijek spremne pomoći našim ljudima, a tu su i brojne grupe na društvenim mrežama koje nude velik broj informacija o svim mogućim temama. Uz to, možete pitati što god vas zanima i dobit ćete odgovore ljudi koji su imali iskustva s takvim situacijama. Hrvatski kulturni klub je jedna od tih organizacija, koja može odgovoriti na brojna pitanja”, poručuje Baričević.

Koji su glavni savjeti koje možete dati hrvatskim državljanima koji dolaze raditi i živjeti u Švicarskoj, pitamo je.

“Bitno je upoznati se s procesom koji osoba mora proći nakon preseljenja – prijava boravišta u općini u kojoj će boraviti, odjava prebivališta iz Hrvatske, pronalazak zdravstvenog osiguranja, pronalazak smještaja…”, nabraja Baričević.

Dodaje da treba proučiti sve i znati barem prve korake koji se moraju napraviti prije dolaska u državu.

“Na sreću, barem prema mom iskustvu, zaposlenici u općinama i drugim administrativnim mjestima su uvijek spremni pomoći, pa taj proces nitko ne mora prolaziti sam, u smislu velikog istraživanja i ispitivanja cijelog procesa”, kaže.

“Sve ugovore treba temeljito pročitati prije potpisivanja”

Urednica portala helveticro.ch ističe da je važno pročitati sve ugovore prije potpisivanja.

“Radne ugovore, ugovore o iznajmljivanju stana i općenito bilo koju drugu vrstu ugovora bitno je temeljito pročitati – promjene su moguće samo prije potpisa, nakon toga se ugovori primjenjuju u detalje i s vrlo rijetkim iznimkama”, kaže.

Ima još jedan konkretan savjet za Hrvate koji dolaze raditi u Švicarsku: “Bitno je unaprijed izračunati životne troškove i osigurati dovoljno novaca za određene situacije. Primjerice, na početku za najam stana morat ćete izdvojiti tri mjesečne stanarine za polog, što može biti veoma visok iznos.”

Njena iskustva su pozitivna.

“Švicarska je odlično mjesto za život i rad, no velikom broju radnika će trebati kratko razdoblje prilagodbe na novi stil rada i života. Plaće i standard života su puno viši nego u Hrvatskoj, no zato se od radnika puno više i očekuje, u smislu količine truda i rada koji se ulažu u posao koji obavljaju. U isto vrijeme, radnici su manje zaštićeni nego u Hrvatskoj, lakše je izgubiti posao. Životni troškovi su u Švicarskoj visoki, ali u skladu s prihodima, pa se još uvijek može lijepo živjeti i zaraditi”, objašnjava Baričević za Index.

U svakom slučaju, sljedeće godine ćemo vidjeti hoće li se hrvatska zajednica u Švicarskoj značajno povećati. Ograničenja u zapošljavanju više nema, a Švicarska treba popuniti najmanje 90 tisuća radnih mjesta. Za neke će to sigurno biti prilika koju neće htjeti propustiti.

index.hr