Solak: Posao deminera i opasnost od mina često se potcjenjuju

Iskazali su veliku žalost kazavši kako svakodnevno rizikuju svoje živote da bi spasili druge, a da se njihov posao, koji je itekako opasan, ne cijeni. U tijeku je istraga kojom se utvrđuje kako je došlo do nesreće na radu. U ranijim koje su se dogodili prethodnih godina, uzrok je bio ljudski faktor.

Prema riječima Fahrudina Solaka, direktora Federalne uprave civilne zaštite, čiji zaposlenici svakodnevno rade na uklanjanju NUS-a, opasnost mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava često se potcjenjuje.

“Ne možemo sebi doći, ovo je vrlo tužan dan za nas. To su naše kolege. Demineri iz cijele BiH surađuju. Istraga će utvrditi uzroke nesreće, ali kakvi god da budu dva života su zauvijek izgubljena, a njihovim obiteljima je najteže”, rekao je Solak za Klix.ba.

Riječ je o trojici iskusnih deminera. Stradali su od protivpješadijske mine PMR-3.

Iako su iz druge organizacije, u ovom slučaju Pro Vita iz Mostara, bitno je naglasiti da su svi demineri u BiH prošli potrebne obuke kako bi mogli pristupiti uklanjanju mina.

“To su obučeni demineri, ljudi su profesionalci koji rade taj posao dug niz godina. Nažalost, situacija je takva da se nesreće dešavaju svima. Prije tri godine imali smo u Doboju deminersku nesreću. Iste godine je bila i u Osmacima kod Kiseljaka. Prije mjesec dana imali smo nesreću u Goraždu. Najgore je kada posao postane rutina i onda se nesreće dešavaju. Demineri daju sve od sebe da uklone ovu opasnost za stanovništvo, ali nažalost imat ćemo problem s minama još mnogo godina”, rekao je Solak.

Istaknuo je kako, uprkos tome što se trude da podignu svijest o opasnosti od mina i drugih neeksplodiranih ubojitih sredstava, ta opasnost se ne shvata ozbiljno na nivou na kojem bi trebala. Zbog toga se dešava i dosta nesreća.

“Često nas pitaju zašto radimo ovaj posao kada je potcijenjen, a glava nam u torbi. Ali nakon što uklonimo minsko-eksplozivna sredstva i očistimo neko područje, osjećamo satisfakciju jer znamo da smo na taj način spasili mnoge živote. To je ono najvrijednije – život”, kazao je Solak.

U BiH postoji 26 organizacija koje se bave deminerskim radovima. BH MAC napravi listu lokacija za čišćenje po zahtjevu lokalnih zajednica. Prioriteti su lokacije u blizini kuća, infrastrukture i sl. Entitetske vlade potom usvajaju listu s koje zadatke preuzimaju entitetske civilne zaštite u skladu sa svojim mogućnostima, a privatne deminerske kompanije sudjeluju na tenderima koje raspisuju međunarodne organizacije i pokrivaju ostale lokacije.

Njihove plaće su vrlo male gledajući opasnost s kojom se suočavaju svaki put kada uđu u minsko polje. Pri vladinim organizacijama i firmama imaju oko 1.400 KM plaću, dok u privatnim firmama dobijaju dnevnicu od 50 KM. Zbog toga ne čudi kada kažu da “kao mrtvi više vrijede” jer u slučaju smrti od dodatnog osiguranja njihovim obiteljima se isplaćuje iznos od 200.000 KM.

“Tretiraju nas kao komunalne radnike i zakonski i kroz statusni položaj. Ovo je dokaz da smo demineri samo kad nas više ne bude”, napisao je jedan od deminera nakon što je čuo vijest o stradanju kolega na Kupresu.