Snovi livanjskih dječaka postali svjetska priča, Puđa livanjski sir vrhunska gastro delicija koja osvaja prestižne nagrade

Gotovo da nema ugostiteljskog objekta ili trgovačkog centra u kojima se ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i brojnim europskim zemljama ne može naći poznati „Puđa“ livanjski sir.

Gotovo da nema osobe koja ga je kušala, a da nije bila oduševljena iznimnom kvalitetom okusa. I gotovo da ne postoje oni kojima isti taj sir nije čast, bez obzira dobili ga kao poklon ili istim nagradili sami sebe.

No, do kvalitete treba narasti, zar ne? Upravo tom mišlju, vodio se i danas vodi čovjek koji je zajedno sa svojom obitelji zaslužan što se iskoristio potencijal malog sela, grada i županije odakle potječu. Zbog čega su na brojnim ljestvicama kada je riječ o kvaliteti sira iza sebe ostavili desetine država svijeta.

Nije mogao zamisliti 80-tih godina prošlog stoljeća kako će se jednog dana baviti poslom kojim se danas bavi. Kao dječak u to vrijeme, Tomislav Puđa u okolici livanjskih sela Miši i Golinjevo čuvao je stada krava i ovaca, a sa sobom bi uvijek nosio knjigu i loptu.

Bio je dječak, a morao se ponašati odraslo, pa bi ga nerijetko pratile niske temperature ili grmljavine pod otvorenim nebom.
„Govorio sam sebi tada – kad odrastem ne želim se baviti ovim poslom“. Prisjetio se Tomislav ranog djetinjstva, koje je za njegov daljnji život udarilo snažne temelje. I nastavio priču o tradiciji livanjskog sira u obitelji Puđa.

„S pravljenjem domaćeg livanjskog sira započeli su baka i djed za osobne potrebe, a nakon što se svidio onima koji su ga kušali, započeli su s prodajom na tržnicama. Pokojni otac nastavio je ono što su započeli te prodaju proširio od Dubrovnika do Istre. Budući da je u to vrijeme to bio težački posao te zbog iskustava u djetinjstvu isti me nije privlačio.“ Dodaje Tomislav.

Ali sudbina je htjela drugačije. Dogodio se rat, nakon kojega je bilo potrebno boriti se za financijski opstanak.
„Otac je umro. Svi ti događaji ubrzali su moje odrastanje. U bratu i meni probudila se želja za nastavkom obiteljske tradicije.“

Bili su to za Tomislava i cijelu obitelj ključni trenutci koji su ih doveli do situacije u kojoj se danas nalaze. Zajedno s bratom Ljubom, odlučivši nastaviti posao, obiteljsku tradiciju pretvorili su u svjetsku priču.

Od početka 2000-tih kada su osnovali tvrtku pa do danas iz godine u godinu su napredovali te se kvalitetom, uvjetima rada i prepoznatljivošću svakodnevno uzdizali i tako izrasli u izuzetno modernu siranu kakvom opremom se rijetko tko na području bivše Jugoslavije može pohvaliti. Pogone su proširili i na susjednu Hrvatsku, točnije Trilj i otok Pag.

„Danas imamo 300 kooperanata i godišnje ukupno proizvedemo oko 1000 tona sira. U samim počecima tvrtka je brojala 6 radnika, a danas ih je, što u Livnu što u Hrvatskoj, ukupno 65. Krenuli smo starim utabanim putevima našeg oca i djeda, ali smo na tom području modernizirali proizvodnju. Cilj nam je postati glavni lider na prostoru bivše Jugoslavije u proizvodnji tvrdih sireva.“ Ističe Tomislav.

Pa je tako Livno već prepoznato kao Grad sira. Proizvodnja se temelji na tradicionalnom livanjskom siru koji je temelj i iz kojega su proizašli svi drugi, između ostalih, poznati „Delminijum“, „Puđa trapist“, „Sunce“…

Otprilike 10 osnovnih vrsta, uglavnom je riječ o tvrdim sirevima od punomasnog mlijeka jer kako kažu: Što je mlijeko masnije sir je kvalitetniji. Ipak, nameće se pitanje u čemu se krije tajna, odnosno receptura ovog proizvoda?

„Isključivo u kvaliteti mlijeka s ovih područja. Primjerice sir u Livnu i sir na Pagu iako rađeni po istom receptu, itekako se razlikuju upravo zbog mlijeka s različitih područja. No, važni su i brojni drugi čimbenici poput tehnologije i rada s ljubavlju. Upravo iz tih razloga u posljednjih 5 godina uložili smo 3 milijuna maraka u opremu kako bi naši djelatnici imali bolje uvjete za rad – više posla, a manje umora što uz plaću igra važnu ulogu i za njihovo zadovoljstvo.“

Iako im je zbog pandemijekoronavirusa posao u BiH smanjen za 30-40% te su se kao i drugi gospodarstvenici našli u nezahvalnoj situaciji, ukoliko se uskoro završi, planiraju nova ulaganjakoja su na ovim prostorima dosad neviđena.

„U najam smo od Grada Livna dobili atomsko sklonište čiji se prostor nalazi na oko 1000 metara kvadratnihna samom izvoru rijeke Sturbe. Objekt je pod zemljom i ima idealne uvjete za zrenje, budući da planiramo proizvodnju različitih svjetskih sirevapoput, između ostalih, Emmentalera, Camemberta, Roqueforta, Parmezana i Grana Padano sira tu će se vršiti zrenje istih, što bi nam trebalo omogućiti da postanemo još konkurentniji i privlačniji inozemnom tržištu. Ovdje ćemo organizirati i prezentacije za učenike, promovirajući i domaći pršut, kobasice, vina i med te tako djeci od malih nogu pružati mogućnost da odrastaju uz domaće proizvode, a prvenstveno naš sir.“ Najavio nam je planove za budućnost jedan od braće Puđa, naglasivši kako su uz tržišta poput Njemačke, Švicarske i Švedske u pregovorima i za Ameriku.

Kako izvoz u brojne zemlje tako i medalje osvojene na različitim svjetskim natjecanjima pokazatelji su prepoznatljivosti kvalitete „Puđa“ sira.

Nedavno su tako u Austriji u kategoriji miješanih sireva od ovčjeg i kravljeg mlijeka u konkurenciji od 400 različitih svjetskih sirana, vrhunski stručnjaci za prvo mjesto i zlatnu medalju izabrali upravo sir „Puđa“ iz Livna. S „Puđom“ su Puđe pronijele glas o malom bosanskohercegovačkom gradu Livnu u svijet, čemu u prilog govori i jedna od brojnih činjenica, a na koju je Tomislav s razlogom također ponosan.

„Nedavno smo bili na utakmici Švedska – Hrvatska, a uz rubove terena na reklamnom prostoru vrtjele su se reklame našeg sira jer smo sponzori Hrvatskog nogometnog saveza. Taj prizor mi je napunio srce..“
A kako i ne bi? Kada je čovjek poput Tomislava uspješan, a skroman. Jer su vrijeme od radnog djetinjstva u livanjskim selima Miši i Golinjevo, iskoristili na pravi način i do kvaliteta narasli – svjetski, a naši.

www.abcportal.info (Maja Pašalić)