Slava ti ratniče dječjega lica!
Foto: Damir Kukavica (Ulje na platnu)
JEAN-MICHEL NICOLIER
Ratnik, a krasilo ga dječje lice!
Sin Marseljeze i slavonske ravnice.
Uz prvu je rastao, drugoj život dao,
pjevao je prvu, za drugom zaplakao!
Slomilo ga, nije mogao više,
gledat smrt na tenkovim što stiže
i bez milosti u groblje pretvara
te prelijepe ulice Vukovara!
Uzeo je ruksak i rekao majci:
Ne mogu majko gledati tu stravu!
Al vratit ću se tebi jednog dana ,
neće oni pogaziti ovu divlju travu!
Isprati majka u rat svog sina.
Zagrli ga nova domovina!
U odbranu njenu ponosno će stati,
nije morao, al život će joj dati!
Pao je hrabro, bez straha na licu,
za slobodu i Slavonsku ravnicu!
Ona i sad hrabro srce krije,
čuva ga i nikad vratila ga nije!
Prekrila ga i jutarnja rosa
u crnom prsluku HOS-a,
nad njim plaču oblaci sivi
svaki pravi Hrvat njemu se divi!
I meni često iskrade se suza
kad vidim ponosnog Francuza,
nije se bojao ni smrti ni rata,
položi život na oltar Hrvata!
Kolika je njegova hrabrost bila?
Ubili su tijelo al dali mu krila!
Ponosi se njime slavonska ravnica,
slava ti ratniče dječjega lica!
Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com
