SKANDALOZNO: Mesić postaje Komšićev savjetnik, a bošnjački zet kod Inzka radi formulu za progon Hrvata

Tekst iz Hrvatskog tjednika prenosimo u cijelosti:

Može li netko zamisliti sljedeći fiktivni rasplet događaja? ‘Srpski ratni zločinac, nekadašnji šef u Krajini Milan Martić organizirao je Balvan revoluciju 17. kolovoza 1990. Sve miriše na krvavi rat. Mjesec dana kasnije, 18. rujna 1990. Martić je gost u Općini Posušje gdje ga je primio načelnik općine te je dao intervju na tamošnjoj, već tada Hrvatskoj radiopostaji Posušje. Ondje je Martić objašnjavao razloge zašto su se Srbi odlučili na pobunu, da je Franjo Tuđman i tadašnja hrvatska država ustvari fašistička’. Naravno da ne može. No, nešto slično se skoro 30-tak godina kasnije dogodilo u Zagrebu. Personu non gratu Hrvatima u Bosni i Hercegovini Željka Komšića, novovjekovnog Sejdu Bajramovića primio je haaški krivokletnih i izdajnik Stjepan Mesić i to ‘službeno’, kako su ustvrdili u Komšićevoj šizofrenoj stranci naziva Demokratska fronta u kojoj službena stajališta piše Emir Suljagić, čovjek s dijagnozom iz sarajevske psihijatrije. Dok su novinari nakon objave vijesti lutali tko bi Komšića mogao službeno primiti, navješćivao se samo jedan mogući odgovor. Uz to Komšić je bio zvijezda nekoliko televizijskih i novinskih interjvua šaljući poruke da e po prstima dobiti oni koji se budu miješali u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine, dakle šaljući jasnu poruku predsjednici Kolindi Grabar Kitarović i premijeru Andreju Plenkoviću.

Haaški krivokletnik Mesić će biti savjetnik hrvatskog kvislinga – Komšića

No, vratimo se razgovoru s Mesićem koji je bio okosnica njegova posjeta Zagrebu.

Ekskluzivno doznajemo kako je ‘Sejdo’ zatražio od krivokletnika da mu bude savjetnik u sljedeće četiri godine u državnom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine kako bi se još snažnije osvetio Hrvatima koje tek predstavlja po uredu i stolici u kojem sjedi.

Njegov je izbor apsolutno bošnjački jer su mu pripadnici toga naroda dali više od 95 posto glasova, a Hrvati tek mrvice. Kako doznajemo, krivokletnik mu nije dao jasan i konačan odgovor te je objasnio kako zbog njegovih godina ne može stalno boraviti u Sarajevu.

Zanimljivo je međutim kako su iz Sejdine stranke najavili veliko iznenađenje na inauguraciji članova BiH Predsjedništva 20. studenog kada on zajedno sa srpskim članom BiH Predsjedništva Miloradom Dodikom i bošnjačkim kolegom Šefikom Džaferovićem bude polagao prisegu.

Prve poteze koje je najavio Komšić bit će eliminiranje hrvatskih diplomatskih predstavnika u misijama širom svijeta te će se vjerojatno ponavljati slične situacije kao što je bilo imenovanje Nerkeza Arifhodžića kao veleposlanika u Rimu u kvoti predviđenoj za Hrvate.

To je izazvalo šok pa čak i reagiranje jednoga aktiviste koji je poslao lažni mail predstavljujući se kao predstojnik Komšićeva ureda s adrese Predsjedništva BiH notornom Arifhodžiću u kojemu je napisao ‘kako mu je dosta izjašnjavati se kao Bošnjak, te je najavio da će učiniti kao i on te postati Hrvat’.

Ovaj incident istraživala je državna policijska agencija u BiH – SIPA nakon čega je vlasnik portala Poskok Ivan Šušnjar, koji je to napravio, završio na Općinskom sudu u Širokom Brijegu. Sud ga je oslobodio odgovornosti, a sam Šušnjar postigao je rezultat. Dokazao je kako se projekt Komšić ustvari svodi na to da se Hrvate asimilira, te da se omogući masovno lažno predstavljanje te da se tako, dok vrijedi daytonski recept ustroja zemlje legalizira preglasavanje i na drugim razinama, a ne samo Predsjedništvu.

Iz čudnih, neshvatljivih razloga u svemu tome im pomaže austrijski katolik i asimilirani Slovenac, protektor BiH Valentin Inzko.

Nakon slučaja Komšić sada se ustrajava na izboru gornjeg, nacionalno koncipiranog Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Sada Inzko ustrajava na formuli kojoj je cilj srušiti odluku Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića kako bi se izabrali izaslanici za ovaj dom iz županija. Naime, Dom naroda se bira iz deset županijskih skupština, a upravo su prijeporne dvije stvari bira li se iz svake županije po jedan Hrvat, Bošnjak i Srbin te koji će se popis pučanstva pri dodjeli mandata primijeniti posljednji iz 2013. godine, što traži Izborni zakon BiH, ili pak popis 1991. godine na kojemu inzistira Inzko i Bošnjaci. Nakon dvoipolgodišnjeg natezanja u BiH su objavljeni službeni rezultati popisa pučanstva provedenog 2013. godine, a cijelu javnost je šokirao visoki predstavnik Valentin koji je ustvrdio, komentirajući na koji način uspostaviti vlast u FBiH da još uvijek nisu objavljeni rezultati iz dijaspore?!
“Valja imati u vidu i da Aneks 7 još nije ostvaren, jer nije dovršen povratak izbjeglica. Ljudi, izgleda, rado zaboravljaju, a mislim da to do sada nitko nije spomenuo kada se govori o popisu iz 2013. To znači da se kao osnova za podjelu mandata ne može uzeti jedan popis koji nije završen. I to je, međutim, posao za Ustavni sud, da se s time pozabavi”, rekao je Inzko.

Bošnjački zet Inzkov pravnik

Inzkova tvrdnja još je jedan od pokušaja pritisaka OHR-a na Središnje izborno povjerenstvo (SIP) kojemu posljednjih dana prijetnje upućuju odreda bošnjačke stranke, uključivo i one koje za sebe tepaju kako se radi o građanskim ili pak ljevici. Ovakvo Inzkovo stajalište, kao i njegova pravnog odjela kojega predvodi Edouard d’Aoust, čija je supruga inače Bošnjakinja iz Bugojna, a u kojemu je nad Hrvatima izveden masakr tijekom rata, identično je stajalištima bošnjačkih stranaka, jednako kao što je 2011. godine Inzkova odluka presudila da se uspostavi protuhrvatska Platforma.

Nikada nije stavljena izvan snage njegova ‘naredba’ iz 2011. godine kada je doslovno izbrisao odluku Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH koji je pak osporio nezakonit izbor predsjednika Federacije i nove Vlade. U tome ga je podržala cijela međunarodna uprava, a OHR-u su glavni alibi za takvu odluku predstavljale ‘nedosljedne’ odredbe Izbornog zakona. Sada pak međunarodna uprava traži intervenciju SIP-a, pilatovski perući ruke od novoga zločina kojega očito podržavaju nad Hrvatima. No, teško je zaobići činjenicu da su objavljeni rezultati popisa u BiH. Čak i da su obrađeni i objavljeni podaci o dijaspori, u konkretnom slučaju te brojke ne bi svejedno služile Središnjem izbornom povjerenstvu za bilo kakav izračun.

Naime, članovi dijaspore, odnosno njihov najveći broj uopće nema adrese u BiH, te se ne mogu njihovi glasovi uopće uzimati relevatnim za ovakve izračune.

Slično je primjerice s Hrvatima iz BiH koji imaju hrvatsko državljanstvo, a nemaju prebivalište u Hrvatskoj. Oni glasuju u XI. Izbornoj jedinici za Hrvatski Sabor i ne mogu primjerice utjecati na raspodjelu mandata primjerice u I. Izbornoj jedinici koja obuhvaća dio Zagrebačke županije. No, Inzkova stajališta nisu ništa novo. Kako se doznaje takvi navodi visokog predstavnika ustvari su stajalište Federalnog statističkog zavoda (FZS) koji je nedavno dostavio stajalište koje je također u funkciji velikobošnjačke politike. Čak i da postoje ti podaci oni ne bi mogli promijeniti raspodjelu mandata. Kada bi se međutim primijenilo stajalište OHR-a i bošnjačke politike, onda bi odredba 10.12. Izbornog zakona BiH, koji daje mogućnost SIP-u ipak napraviti određeni preračun mandata, zvučala ovako: “Nakon provedbe svakog novog popisa, SIP će primjenjivati rezultate popisa pučanstva 1991. godine”, što je međutim blago rečeno smiješno i apsurdno.

Naime, SIP-u je dodijeljena zadaća da nakon svakog popisa usklađuje broj mandata, što onda nikada ne bi bio slučaj.

A zašto je Bošnjacima bitna primjena popisa 1991. godine odgovor je da vodi izravno manipuliranju s brojem ljudi koji žive na određenim područjima. Tako je primjerice Sarajevska županija 1991. godina imala dva i pol puta više Hrvata nego što je to slučaj danas. Bošnjaci žele skriti tu činjenicu. Podatak da u Sarajevskoj županiji danas živi 17.500 Hrvata ne može se zanemariti, i jedino je relevantan, te na njihove živote utječu upravo ove brojke, a ne one iz 1991. godine. Smiješno je i da županija Goražde s 23 Hrvata bira jednoga Hrvata u Dom naroda kao i Posavska županija s njih 36.000.

Ta se formula ne da izraziti nikakvom matematikom, ali je Inzko i Bošnjaci nastoje ozakoniti kako bi nastavili proces komšićizacije, bošnjakizacije, odnosno u konačnici erdoganizacije BiH.