Ruski medij: Police u SAD-u su prazne, dolar propada, a svijet gleda prema Rusiji
RUSKA državna novinska agencija RIA Novosti danas je objavila tekst pod naslovom “SAD je bijesan: svijet se ne pokorava i gleda prema Rusiji”. U podužem tekstu novinarka Viktorija Nikiforova piše o sankcijama koje su nametnute Rusiji te tvrdi da se SAD nalazi pred ekonomskom propasti dok Rusija postaje predvodnica slobodnog svijeta i bastion “čiste” europske kulture.
Napominjemo da se RIA Novosti smatraju Putinovim medijem te da sudjeluju u širenju državne propagande. Originalni tekst možete pogledati ovdje, a u nastavku donosimo prijevod.
“Rusija je postala veća Europa od Europe”
U nizu sankcija koje nam se nameću iz dana u dan, posebno se ističe ono što je Vladimir Putin prikladno nazvao “ukidanjem kulture”. Jasno je da se zapadnim strateškim protivnicima žuri da brzo i maksimalno dehumaniziraju Ruse. Svakoj osobi koja je barem jednom u životu čula rusku glazbu je nemoguće vjerovati da su Rusi orci.
U tome, naravno, postoji određena unutarnja ranjivost. U proteklih dvadesetak godina kolektivni Zapad je vlastitim kolektivnim naporima pretvorio cijelu svoju kulturu u tko zna što. Ekrani i stranice bili su ispunjeni nekim nerazumljivim rodno fluidnim pojedincima; došlo je do nasilne “korekcije boja” u klasičnim djelima.
A u pozadini tih ruševina vijori se klasična ruska kultura, drsko se razmećući svim prednostima čisto europske antičke umjetnosti – savršenstvom forme i plemenitošću sadržaja. Rusija je postala više Europa nego što je to sama Europa. Trebalo je hitno nešto poduzeti po tom pitanju.
No i naši strateški protivnici nedvojbeno strahuju za budućnost. Ukidanjem ruske kulture oni zapravo žele osigurati svoju budućnost.
“SAD prijeti Kini, Indiji i zemljama Afrike”
Odmaknimo se od uzvišenog i lijepog, pogledajmo ekonomiju. Američka ministrica financija Janet Yellen upravo je održala predavanje zemljama koje “sjede na dvije stolice”. To su barbari i heretici koji pokušavaju održati trgovinske odnose i sa Zapadom i s Rusijom, prvenstveno Indija i Kina.
Za sljedeći tjedan zakazan je sastanak svjetskih ministara financija pod pokroviteljstvom MMF-a i Svjetske banke. Održat će se, naravno, u Washingtonu, a ton gospođe Yellen jasno daje do znanja da su za Amerikance ove dvije ugledne institucije samo mali dućani kojima namjeravaju upravljati.
Kakva je njihova ekonomija? Nevidljiva ruka tržišta odavno ima prst na okidaču, ako ne i na nuklearnom gumbu. Zahtjevi gospođe Yellen prema najvećim svjetskim gospodarstvima isključivo su politički. Kina, Indija, zemlje Afrike i Južne Amerike trebale bi hitno pognuti glavu i pridružiti se američkim antiruskim sankcijama.
Yellen otvoreno zahtijeva da Kina izvrši pritisak na Rusiju da okonča sukob u Ukrajini. A ako se Peking pokuša oduprijeti, onda će američki partneri i na njega baciti cijelu silu sankcija.
“Police u SAD-u su prazne, ljudi ne znaju kako preživjeti”
Zapravo, puno toga je ovdje čudno. Šef riznice problematične zemlje poput Sjedinjenih Država trebao bi se usredotočiti na monstruozne probleme njezine ekonomije. Neki dan je zemlja zabilježila najveću inflaciju u proteklih pola stoljeća, kojoj se ne nazire kraj.
I ne, to nema nikakve veze s ruskim gospodarstvom, koje je desetljećima otporno unatoč volatilnosti rublja. Američki dolar nikada nije bio volatilan. Ono što se danas događa šokira Amerikance.
Pogledajte apsurdnost situacije: ministrica financija zemlje s 30 bilijuna duga, gdje su police prazne u trgovinama, gdje ljudi ne znaju kako preživjeti rast cijena benzina i kruha, drži predavanja Kini, najjačoj ekonomiji na svijetu.
I ne samo to, SAD je glavni dužnik na planetu, a glavni vjerovnik mu je Kina. Kina posjeduje američki dug vrijedan više od trilijun dolara. Ipak, Washington traži nešto čudno od Pekinga.
Štoviše, Sjedinjene Države nemaju nikakvu ekonomsku polugu da utječu na situaciju. Amerikanci već pate zbog ograničenja kineskog uvoza. Da uvedu još veća ograničenja? Ljudi će izaći na ulice. Da zamrznu svoj dug prema Kini? Pa svi su već shvatili da papirići s portretima mrtvih predsjednika vrijede manje od ušiju mrtvog magarca. Trilijun dolara velik je iznos, ali nije kritičan za Kinu. Štoviše, rekordna inflacija dolara već ga deprecira pred našim očima. Ovaj trilijun je već za 8.5 posto manji nego prije godinu dana.
“SAD koristi Ukrajinu da opljačka siromašne zemlje”
Shvaćajući sve to, američke elite upumpavaju oružje u Tajvan i transparentno nagovještavaju da će okrenuti otok protiv Kine, kao što su okrenule Ukrajinu protiv Rusije. A onda će se uvesti još jedne “paklene sankcije”. I tako pokušavaju uništiti svjetsko gospodarstvo i preživjeti globalnu katastrofu.
Rat dužnika protiv vjerovnika je način na koji ekonomisti opisuju modernu konfrontaciju između kolektivnog Zapada i ostatka svijeta. Sjedinjene Države se u ovoj situaciji ponašaju kao kriminalac koji je izgubio u kartaškoj igri – umjesto da da novac, on trga košulju na prsima i viče: “Ne diraj me, vidovit sam!”
Sve je to isti neokolonijalizam, samo odjeven u novu retoriku. Zapadne zemlje već dugo pokušavaju opljačkati ostatak svijeta pod izlikom “globalnog zatopljenja” (sjeća li se još netko što je to?). Tada su pokušali monetizirati pandemiju, uzeti svoj dio na cjepivima. Sada je ruska specijalna operacija u Ukrajini postala izgovor za pljačku takozvanih zemalja u razvoju.
Svrha i sadržaj svih ovih ozloglašenih sankcija je zaustaviti gospodarstva desetaka zemalja. Ne dopustite im da se razviju, inače će, ne daj Bože, prijeći u rang razvijenih. Ti umireš danas, a ja sutra – to je sve do čega je ekonomskim “jastrebovima” u Washingtonu stalo.
“Rusija bi mogla voditi globalni oslobodilački pokret”
Nije slučajno da zemlje svijeta s tolikim zanimanjem gledaju kako Rusija danas preživljava pod udarom ovih sankcija. Široka uporaba nacionalne valute (plaćanje dugova u rubljima i prijenos plaćanja za energente u rublje), potpora poslovanju i stanovništvu, naglo povećanje diskontne stope, zabrana trgovanja dionicama za nerezidente. Za druge vlade, sve je to lekcija o preživljavanju.
Danas sve ovisi o tome kako će Rusija izdržati ovaj nerealni pritisak. Ako se snađemo, onda ćemo sasvim prirodnim tijekom stvari postati predvodnik oslobađanja od vojno-gospodarske stege koju su SAD i njegovi sateliti bacili oko vrata cijelom svijetu.
Imamo dobre šanse pobijediti i istinski voditi globalni oslobodilački pokret. Od diktata transnacionalnih korporacija i zaluđenih političara iz Washingtona, preko nestvarnog ukidanja kulture, do bankrotiranog dolara. Štoviše, za to imamo i “meku moć” zbog globalne moći. Imamo međunarodno prepoznatljive slike, lica, melodije.
Tu nam dobro dođe naš Orašar. I također Tolstoj s Dostojevskim i Prokofjev s Rahmanjinovom. I “sve u čovjeku treba biti lijepo…” I “jednom u proljeće, u času neviđeno vrućeg zalaska sunca, pojavila su se dva građanina u Moskvi, na Patrijarškim ribnjacima…”
Sve se to mora čuvati i poštovati, to nisu samo stari motivi ili crtice iz prošlosti, to je naše oružje u informacijskim bitkama budućnosti. “Naši mrtvi nas neće ostaviti u nevolji”, rekao je jednom prilikom divni ruski pjesnik.
“Ukrajinci ubijaju sunarodnjake, to je njihova kultura”
Zato Zapad takvom žestinom ukida našu kulturu. Osjeća se ugrožen. Suvremena globalna bitka odvija se na svim razinama odjednom – od financijskih transakcija do manevara tenkovskih brigada, od logistike do poezije, od baleta do svemira. Ovo nije samo materijalni nego i duhovni sukob.
Odbijanje Rusije da se preda očituje se i u njezinoj nespremnosti da se izda, da izgubi dostojanstvo. Pogledajte s kakvim zadovoljstvom braća Ukrajinci nose imidž divljaka koji su im nametnuli zapadni gospodari. Uvijek su bili sjajni s reality showovima. Ozbiljno su radili na tome dok nisu umrli, bili su spremni na svako poniženje kako bi ušli u kadar. U tome smo definitivno izgubili od njih. Možda je tako najbolje?
Danas, s istim žarom, ukrajinski nacisti postavljaju svoje krvave lažnjake, ubijajući svoje sunarodnjake i slažući mrtva tijela duž cesta. To je ukrajinska “kultura” kakva jest. Ona je osuđena na ovacije zapadnih partnera. Ovako oni žele vidjeti svoje štićenike – dok pred njima gube ljudski izgled i cijelo vrijeme se nervozno hihoću: Trudimo li se dovoljno, gazda? Je li vlasnik zadovoljan?
Nedavni članak u britanskim novinama The Guardian pod naslovom “Kako je psovka postala oružje otpora za Ukrajince” hvali “žestinu” kojom naša nebraća uvode opsceni jezik u svoj rad. To je za njih dobra kultura. Upravo ono što je potrebno barbarima, koji se uzgajaju pod pomnim nadzorom britanskih intelektualaca. Sami će intelektualci otići u Covent Garden pogledati Orašara. I neka štićenici divljaci psuju i pucaju na Ruse. Za što bi osim toga bili dobri?
Mi se ne borimo za neke artefakte prošlosti. Mi planiramo dobiti bitku za budućnost.
index.hr