Realitetna psihoterapija u Tomislavgradu
U prostorijama župnoga samostana u Tomislavgradu, u periodu od 1. do 4. 6. 2017. godine održana je edukacija iz realitetne terapije za praktikante 3. godine. Polaznici koji su sudjelovali na ovoj 4-dnevnoj edukaciji su stručnjaci iz Tomislavgrada, Livna, Širokog Brijega, Mostara, Splita, Opuzena i Dubrovnika. Edukaciju je vodila Bosiljka Boba Lojk, psihoterapeut i učitelj Europskog instituta za Realitetnu terapiju.
ŠTO, KAKO, KOME? UKRATKO O REALITETNOJ TERAPIJI
Prvo da razjasnimo što je to uopće psihoterapija? Često ljudi zamjenjuju psihoterapeute i psihijatre. Dakle, psihijatar je liječnik koji je nakon završenog medicinskog fakulteta završio specijalizaciju iz psihijatrije te, kao takav, dijagnosticira psihičke poremećaje i može za njih propisivati lijekove. S druge strane, psihoterapeut je stručnjak koji je nakon završenog fakulteta humanističkog ili medicinskog smjera (psiholog, pedagog, liječnik, socijalni pedagog, teolog, socijalni radnici.) završio specijalizaciju, odnosno određenu psihoterapijsku školu. Psihoterapija predstavlja jednu vrstu psihološkog tretmana čiji je osnovni cilj pružanje psihološke pomoći osobama koje imaju neke psihičke smetnje (teškoće u socijalnim odnosima, depresivna stanja, anksioznost, različite vrste ovisnosti, različite oblike nezadovoljstva i teškoća uopće). Dakle, psihoterapeuti ne propisuju lijekove i vjeruju da lijekovi rješavaju simptome, no ne rješavaju uzrok problema, i upravo tim uzrokom bavimo se u procesu psihoterapije.
Realitetna terapija jedna od dvadesetak ravnopravnih psihoterapijskih pravaca priznatih u Europskom psihoterapijskom udruženju (EAP). Obrazovanje traje 4 godine (titula savjetovatelj realitetne terapije) ili 5 godina (psihoterapeut), te se stjecanjem ove diplome stječe i Europska diploma iz psihoterapije.
Realitetnu terapiju, kao i teoriju izbora na kojoj se ona bazira, razvio je američki psihijatar dr. William Glasser. Realitetna terapija je metoda savjetovanja kojom ljudima pomažemo uspostaviti kvalitetnije odnose, te otkriti djelotvornije načine upravljanja vlastitim životom i rješavanja teškoća. Terapija pomaže putem stvaranja odnosa međusobnog prihvaćanja, povjerenja i uvažavanja između terapeuta i klijenta te primjenom posebnih postupaka kojima klijenta vodimo promjeni ponašanja uvažavajući njegove potrebe, kreativnost i činjenicu da svoje ponašanje bira sam.
Temeljna je zamisao realitetne terapije da, bez obzira na to što nam se u životu ranije dogodilo, ili smo činili u prošlosti, u sadašnjosti možemo odabrati ponašanja kojima ćemo bolje nego prije zadovoljavati svoje potrebe i unapređivati kvalitetu življenja. „Čovjek nije igračka sudbine, nego režiser filma svog života“ (B. Lojk).
Silvija Jurčević, psiholog i Mila Tomić, pedagog
praktikantice 3. godine realitetne terapije
Tomislavcity