Prva sveta pričest u Tomislavgradu

Svi smo ovdje okupljeni

kao latice velikoga cvijeta

zagrli nas milošću svojom

da budemo radost ovoga svijeta

 

Sakrament prve svete pričesti danas je u župi sv. Mihovila Arkanđela u Tomislavgradu primilo 98-ero djece. Prvopričesnike je za ovaj sveti i veliki dan marljivo pripremala njihova vjeroučiteljica, časna sestra Zdravka Širić.

Koncelebrirano misno slavlje predvodio ja fra Mario Ostojić, a misno slavlje pjesmom je uveličao dječji crkveni zbor Sv. Nikola Tavelić.

– Napokon je došao dan za koji smo se spremali gotovo cijelu godinu, dan kada ćete primiti Isusa u svoj život. Jučer smo imali prvi susret s Isusom u sakramentu prve svete ispovijedi, priznali ste Bogu sve ono što ste loše govorili i radili. Bog vam je sve to izbrisao, zaboravio, a ono dobro upamtio, kazao je između ostaloga u uvodnoj riječi fra Mario Ostojić, pozvavši prvopričesnike da nastave ići na svetu misu i primati svete sakramente.

U prigodnoj homiliji, fra Mario je kazao:

– Dragi prvopričesnici, nešto mi nikako nije jasno. I jučer ste bili lijepo uređeni, a danas neke haljinice, cipelice, firzure… Što je danas posebno, pa ste se tako posebno lijepo sredili?

– Prva sveta pričest – odgovorila su djeca.

– Opet mi nije jasno, pa što ako je prva? Uvjeren sam da se niste ovako sređivali kad ste prvi put jeli pizzu ili pili Colu niti su vaši roditelji pravili feštu kući i donosili vino.

Vidite, nije „fora“ u tome što je nešto prvi ili stoti put, već u tome što danas blagujete Tijelo i Krv Kristovu. Do sad ste na misi stajali s roditeljima i kada dođe pričest ostajali ste u svojim klupama, danas vi možete doći k oltaru Gospodnjem. Danas postajete veliki. Znači da znate razlikovati običan komad kruha u vrećici od onoga malog komadića kruha koji ćete pričestiti. Sposobni ste pričestiti se.

Ne znam je li vidite, u ovoj vrećici je žito, odnosno pšenica, pokazao je prvopričesnimcima fra Mario vrećicu sa zrnjem, a potom ispričao priču o pšenci.

– Nekada davno, prije tisuće i tisuće godina, jedno ovo zrno palo je u zemlju i zemlja ga prekrila, palo je u dobro zemlju, voda ga je otopila i ono je propalo, ali iz toga rodila se nova biljka i kad je izrasla, ne samo da je imala jedno zrno, nego mnoštvo zrnja, barem 50 novih zrnja. To je što je zrno moglo uraditi, nije moglo više dati. Kad je pšenica izrasla onda se pojavio čovjek i on je shvatio da od pšenice može učiniti nešto drugo – samljeti ga, pomiješati brašno s vodom i ispeći ga. Shvatio je da od pšenice može napraviti kruh koji je jestiv. To je sve što je čovjek mogao uraditi, nije mogao više nego pretvoriti brašno u kruh. Onda, jedne večeri dolazi jedan poseban čovjek – Isus, poseban čovjek i Bog, uzima taj obični kruh koji su ljudi jeli tisućama godina i od njega čini nešto drugo. I nakon dvije tisuće godina to nije samo poseban kruh već Tijelo Isusovo. Mi sada imamo jedan zadatak, trebamo se truditi, poštivati to Tijelo Isusovo, blagovati ga redovno, kazao je fra Mario te još jednom pozvao djecu da blaguju Tijelo i Krv Kristovu, da s Isusom razgovaraju i da Ga ljube jer je za sve nas položio život na križu.

Potaknuo je i roditelje da budu uz svoju djecu, da ne propuštaju nedjeljne mise.

– Neka u njima ova pričest odjekuje stalno jer primajući Tijelo Kristovo postaju Njemu slični – bogoliki. Ono što blagujemo to i postajemo, dodao je na kraju fra Mario.

 

Z.S./Tomislavcity

Foto: Ivan Protuđer i Tomislav Stanić