Protiv Selme Cikotića i ostalih svjedočit će 51 preživjeli hrvatski logoraš Bugojna

Hrvati Bugojna naučili su čekati, svaki korak k pravdi za njihove žrtve spor je i čini se kako ih nikad neće dovesti do cilja, a to je pronalazak tijela nestalih i kažnjavanje odgovornih za etničko čišćenje Bugojna u kojemu je protjerano 15 tisuća Hrvata. Upravo je Bugojno, kada su hrvatske žrtve ratnih zločina u pitanju, test koji će pokazati je li moguć povratak povjerenja u bh. pravosuđe.

“Neka Tužiteljstvo BiH radi svoj posao. Očigledno je da tu nije bilo sve adekvatno rađeno”, izjavio je Milorad Dodik, predsjedatelj Predsjedništva BiH, nakon što je objavljena vijest da je Tužiteljstvo BiH uvažilo žalbu skupine bugojanskih Hrvata na nezakonito brisanje Selme Cikotića (SDA), ministra sigurnosti BiH, iz optužnice za ratne zločine nad Hrvatima u Bugojnu, piše Večernji list BiH.

Čekaju pravdu i istinu

Povjerenje hrvatskih žrtava Bugojna prema pravosuđu BiH već je godinama ozbiljno narušeno. Žrtve i njihove obitelji, pogotovo oni koji su se vratili u Bugojno, godinama žive uz kreatore, nalogodavce, ali i izvršitelje zločina koje svakodnevno sreću na ulici, koji slobodne žive i rade te obnašaju najviše dužnosti u vlasti. Predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna Dževad Mlaćo nakon rata vratio se u školu, na mjesto profesora matematike u Gimnaziji koja je u ratu bila jedan od najzloglasnijih logora za Hrvate. Enes Handžić, čiji je potpis bio na nalozima za odvođenje zatočenih Hrvata iz logora, bio je poslijeratni ministar unutarnjih poslova Srednjobosanske županije. Handžić je jedan od rijetkih koji su procesuirani za zločine nad bugojanskim Hrvatima. Nagodba koju je postigao s Tužiteljstvom BiH prije desetak godina trebala je dovesti do pronalaska najmanje tri tijela od 19 nasilno odvedenih logoraša, ali iz šake više puta spaljivanih kostiju bilo je nemoguće izvući profil za DNK, tako da je i procesuiranje dosad najviše rangiranog bošnjačkog dužnosnika za ratne zločine nad Hrvatima Bugojna bio još jedan promašaj i uvreda obiteljima žrtava. Kap koja je prelila čašu nezadovoljstva bilo je još jedno u nizu imenovanja Selme Cikotića, ratnog zapovjednika Operativne skupine Zapad tzv. Armije BiH, ovog puta na dužnost ministra sigurnosti BiH. Iako se znalo da se protiv Cikotića, Mlaće i još nekolicine bošnjačkih dužnosnika vodi istraga za ratne zločine, Cikotić je, zahvaljujući nezakonitom brisanju njegova imena iz optužnice, bez suglasnosti hrvatskih žrtava, ljetos postao državni ministar. Odluka o prihvaćanju žalbe žrtava na brisanje Cikotića iz optužnice, koju je ovih dana donijelo Tužiteljstvo BiH, veliki je korak k, nadaju se bugojanski Hrvati, konačnom izvođenju glavnih kreatora zločina pred lice pravde, a Cikotića smatraju jednim od njih. “Pozdravljam ovakvu odluku Tužiteljstva BiH s nadom da je ona tek prvi u nizu koraka koji će Mlaću, Cikotića i sve druge koji su odgovorni za zločine, uključujući i nasilna odvođenja i nestanak naših logoraša, odvesti na optuženičku klupu”, kaže Dijana Strujić, supruga Mihovila Strujića, jednog iz skupine nasilno odvedenih logoraša i predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna. Istog promišljanja je i Marijo Mostarac, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Bugojna. Članovi ove Udruge godinama nose ogroman teret ugrožene sigurnosti sebe i svojih obitelji jer su svjedoci Tužiteljstva BiH u predmetima koji bi trebali rezultirati procesuiranjem najviših bošnjačkih dužnosnika u vlasti. Među ostalim i državnog ministra sigurnosti.

“Ukupno 51 naš preživjeli logoraš svjedok je Tužiteljstva BiH u predmetima ratnih zločina. Mi koji smo i sami žrtve godinama smo dodatno izloženi jer oni koji su naredili i izvršili zločine nisu tamo gdje bi trebali biti, iza rešetaka. Netko im je omogućio da zatvor zamijene ministarskim foteljama i mi svojom spremnošću da svjedočimo protiv takvih ljudi smo bez sumnje izloženi. Ali bez obzira na sve, odustat nećemo jer, evo, vidimo da su pomaci ipak mogući”, poručuje Marijo Mostarac.

Traže ploču s imenima

Članovi Udruga proizašlih iz Domovinskog rata Bugojna nepovjerljivi su prema svim institucijama BiH. Primjerice, nikad, kažu, nisu dobili odgovor na pitanje upućeno čelnicima Općine Bugojno i NK Iskra kada će na stadionu biti postavljena ploča na kojoj će pisati da su tribine stadiona u ratu bile jedan od logora za Hrvate. Dozu nepovjerenja budi i višemjesečno čekanje identifikacije ljetos ekshumiranih četiriju tijela nasilno odvedenih hrvatskih logoraša na Rostovu. Dijana Strujić i Marijo Mostarac kažu da su dobili obećanja da bi identifikacija trebala biti završena do kraja godine. Oboje su mišljenja da cijeli postupak predugo traje. Ali Hrvati Bugojna, ako ništa drugo, naučili su čekati, svaki korak k pravdi za njihove žrtve spor je i čini se kako ih nikad neće dovesti do cilja, a to je pronalazak tijela nestalih i kažnjavanje odgovornih za etničko čišćenje Bugojna u kojemu je protjerano 15 tisuća Hrvata. Upravo je Bugojno, kada su hrvatske žrtve ratnih zločina u pitanju, test koji će pokazati je li moguć povratak povjerenja u bh. pravosuđe.