PAZI KOGA BIRAŠ: Mesić i Milanović, kao prst i nokat!
Glavni medijski promotori MIlanovićeve kandidatura za predsjednika Republike Hrvatske bili su i ostali dva neojugoslavenska metuzalema Mesić i Manolić i to je zapravo dokaz da je ta kandidatura pažljivo isplanirana i skuhana po poznatoj recepturi u kolokvijalnom loncu udbaške kuhinje.
Nevjerojatno je i apsurdno da SDP ili socijaldemokracija u Hrvatskoj nije iznjedrila nekog poštenijeg i uvjerljivijeg kandidata nego su vjerojatno pod pritiskom narečenih vladara i kreatora duboke države popustili pod teretom ucjena pomoću kojih udba drži za muda više od pola korumpiranog političkog establišmenta u Hrvatskoj po mafijaškom modelu klasične ucjene. Većina viđenijih političara u Hrvatskoj, htjeli to oni ili ne , postali su pridruženi članovi te veleizdajničke organizacije nakon što su prvi put uhvaćeni s prstima u pekmezu, jer su od tog trenutka postali trajno ucjenjivi.
Zbog čega je izbor pao na Zorana Milanovića koji je pet puta zaredom bio masakriran na svim izborima od HDZ-a i Domoljubne koalicije Tomislava Karamarka, da bi ga konačno šesti puta već nokautiranog dokrajčio velebni diplomat i orator Andrej Plenković. Tek nakon tog poraza partija je odlučila smijeniti svog malog Napoleona Milanovića i činilo se da je njegovoj političkoj karijeri konačno došao kraj. Postavlja se pitanje zbog čega je mentalno komunistička bulumenta posegnula upravo za notornim luzerom Zoranom Milanovićem kao svojim favoritom koji po njihovim željama može ugroziti Kolindu Grabar Kitarović? Nije li Milanović ucijenjen pa mora do kraja odigrati svoju ulogu vračajući dugove svojim gospodarima?
Populist Mesić koji je isključivo zahvaljujući svom populizmu obećavajući bajke dva puta prevario hrvatski narod, u Zoranu Milanoviću vidi sebe, a Zoran Milanović je u sebi prepoznao Mesića, pa je vjerojatno obostrano zaključeno da se ovi izbori mogu dobiti jedino na valu pomodnog populizma pomoću kojega se u pravilu vara i obmanjuje glasačka populacija. Jedino lažima, kontroverzama, manipulacijama koje je majstorski dva puta manifestirao Mesić, a šegrtski naučio Milanović, kandidat duboke države ima šansu ponovo osvojiti Pantovčak. Milanović je jedini pravi populista lijeve provenijencije, majstorski izaziva kontroverze, sukobe i razdore kojima otvara medije, a ovi opet te žuto-crno-kroničarske teme plaćaju suhim zlatom. Na tim činjenicama pomno je sačinjen plan Milanovićevog pobjedničkog pohoda na Pantovčak.
Modus operandi je već poznata uhodana špranca po kojoj je prvo potrebno razbiti HDZ-ovo desno biračko tijelo na štetu Kolinde Grabar Kitarović, a da bi se to napravilo u to biračko tijelo je bilo potrebno infiltrirati primamljivog kandidata, još jednog desnog populistu. I gle čuda i slučajnosti! Odjednom se k’o iz vedrog neba kao kandidat desnice pojavljuje estradnjak Miroslav Škoro kojega od samog početka na sva usta hvale Mesić i Manolić, a Zoran Milanović o Škori kao svom jedinom protukandidatu za ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora šuti k’o zaliven do dana današnjega. Zanimljivo?
Ali pjevača Miroslava Škoru hvali i samoprozvani kreator hrvatske desnice poznati talk show voditelj, a zajedno s njim obožavaju ga i takozvani suverenisti koji su čini se također reketarski ucijenjeni na jednostavan način. Birajte! Ako niste za Škoru nema navijanja i publiciteta u poznatoj emisiji poznatog voditelja!? Ili gazite Kolindu ili vam nema jedinog prozora u svijet političkog života koji vam kao medij jedini preostaje?
Miroslava Škoru je do sada od bilo kakvih većih neugodnosti poštedio i lijevi medijski mainstream isto koliko ga hvali desni!? Čak što više, lijevi mediji daju mu statističke šanse za ulazak u drugi krug i kristalno je jasno da vladari duboke države koji su ujedno i vladari pretežitih utjecajnih medija u drugom krugu predsjedničkih izbora priželjkuju sraz populiste Zorana Milanovića i estradnjaka Miroslava Škore.
Eto, to ja taj monstruozni plan Mesića i Manolića koji i ovaj put neodoljivo podsjeća na tihi državni udar iz 1994. godine kada su pokušali dekapitirati Tuđmana. Ali ovaj puta je taj udar prekriven gustom maglom legitimne demokracije.
To je jedini način da Mesić i Manolić od luzera Milanovića stvore pobjednika i ožive mrtvog King Konga, da si stvore slugu koji će im služiti na Pantovčaku preko kojega će kontrolirati Ured za nacionalnu sigurnost i kompletan obavještajni sustav.
Konačno, logično je postaviti pitanje zašto Mesić na Pantovčaku želi Milanovića, a ne „gospođu“ kako to veli stogodišnji mladoženja Manolić? Jer ako je ona njihova „služavka“ kako to neargumentirano tvrdi suverenistička desnica, zašto je mijenjati? Pa zato što nije njihova, zato što nije ucijenjena i nije ucjenjiva! Zato što su je pokušali ucijeniti i vrbovati, ali nisu uspjeli! Zato što bi im ona u svom drugom mandatu mogla objektivno postati opasan simbol konsolidacije konzervativno-demokršćanske statističke većine u Hrvatskoj!
