Operacija ORKAN ’91. – Kako je razbijen velikosrpski san da granicu paradržave pomakne do Virovitice
Operacija „Orkan 91“ trajala je od 29. listopada 1991. do 3. siječnja 1992.
Na današnji dan 1991. godine završila je napadna vojna operacija kodnog imena Orkan ’91, koja se smatra prvom značajnijom pobjedom Hrvatske vojske u tako teškoj godini velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Zapadnoslavonsko bojište bilo je posebno aktivno tijekom druge polovice 1991.godine i obuhvaćalo je područje Nove Gradiške (pri OZ Osijek), područje Pakraca i Lipika (pri OZ Bjelovar), područje Novske (pri OZ Zagreb), preko „slavonskih planina” Psunja, dijela Papuka, Ravne Gore pa sve do Virovitice i jugoistočne Bilogore (koje ćemo ovom prilikom ostaviti za akciju Otkos 10).
Na ovom bojištu hrvatska se vojska borila (većinom u obrambenom karakteru) protiv 5. (banjalučkog) korpusa JNA uz sveobuhvatnu potporu pobunjenih lokalnih Srba s područja Okučana i Stare Gradiške, priključile su se i dvije partizanske brigade TO SRBiH.
Cilj njihovog djelovanja bio je osvojiti Viroviticu, izbiti na granicu s Madarskom te time presjeći sve komunikacije izmedu istočne i zapadne Slavonije.
Ovime bi se ostvario plan Velike Srbije do pravca Virovitica-Karlovac-Karlobag, ali bi se omogućilo i djelovanje prema Zagrebu. Kako u isto vrijeme traju žestoke borbe za opkoljeni grad heroj Vukovar, a Osijek, Vinkovci i ostala slavonska naselja su na nišanu velikosrpskog neprijatelja, operacija Orkan-91 bila je test sposobnosti i volje hrvatske vojske i policije.
Operacija je osmišljena u tajnosti te predstavljena načelniku Glavnog stožera HV-a generalu Antonu Tusu. Generalu je planove operacije iznio zapovjednik postrojbi Operativne grupe Posavina (organizirana zbog čak tri OZ) pukovnik Rudi Stipčić koji je i zapovijedao akcijom. General Tus je odobrio akciju 25.listopada 1991.godine.
Uspješnom realizacijom napadne operacije Orkan-91, olakšalo bi se bojno djelovanje snagama 2. OZ Bjelovar u realizaciji svojih napadnih djelovanja za oslobadanje Bilogore i Papuka u akciji Otkos 10.
Orkan-91 je proveden u dvije etape, prva od 29.10. do 22.12., a druga od 22.12. do 3.01.1992. kada je potpisano Sarajevsko primirje.
Napad je trebao teći iz triju pravaca s time da je pravac Novska — Gomji Rajič — Okučani označen kao glavni dok su pravci Lipovljani — Bair — Donji Čaglić te Krapje — Jasenovac označeni kao pomoćni.
U napadu sudjeluju vrhunski vojnici 1.brigade ZNG „Tigrovi”, dijelovi 125., 151., 117., 105., 121., 108. brigade HV-a, samostalna satnija 100. br HV “Štraseri”.
Operacija je počela u 6h ujutro 29. listopada 1991. napadom na svim planiranim pravcima napada žestokom topničkom pripremom.
U napadu se izdvajaju dva važna uporišta, selo Bair i motel Trokut koji se nalazi na komunikaciji Lipik — Novska i strateški je važan za obje strane. Oko ova dva mjesta odigrat će se izuzetne, nadljudske borbe
U prvoj, koja je trajala do 9. prosinca, udarom na više linija, posebno na novljanskom bojištu, ostvaren je važan uspjeh, zaustavljeno je napredovanje JNA i postrojbi pobunjenih Srba. Oslobođen je i niz okupiranih sela u zaleđu Novske.Cilj druge etape započete 10. prosinca bio je da se, nakon uspjeha iz prethodnih borbi, uz ojačane snage nastavi s oslobađanjem i utvrđivanjem obrambenih položaja.
Istodobno su se vodile vrlo uspješne operacije: „Otkos-10“ i „Papuk 91“ u kojima su oslobođeni daruvarsko bojište te niz naselja na području planina Papuka, Ravne gore i Psunja.
Zajedničkim djelovanjem Operativnih zona: Bjelovar, Zagreb i Osijek u operaciji „Orkan 91“ oslobođeno je veliko područje slavonskih planina i zaustavljeni su napadi agresora. Dužina bojišnice zapadne Slavonije znatno je skraćena.
Oslobođena su mnoga sela, područje motela Trokut te Novskog i Kričkog brda, a pobunjenici su spriječeni da mogućim prodorom osvoje Pakrac i Lipik. Napokon je uspostavljen promet većim dijelom zapadne Slavonije.
Gubici na našoj strani bili su veliki, 246 poginulih i znatan broj ranjenih, no ostvareni cilj imao je golemo značenje. Operacijom „Orkan 91“ agresorska JNA doživjela je najteži poraz 1991. te je združenim snagama 5 Korpusa JNA onemogućeno spajanje sa snagama 32. Korpusa, kao i snagama JNA i pobunjenih Srba iz istočne Slavonije.
