Odlaze doajeni livanjskog novinarstva – Na bolji svijet preselio i Frano Mioč
Slavko Gotovac umro poodavno, Hajrudin Gromilić nedavno, a Mioč prije tri dana
Livno je 06.03.2021. godine ostalo bez još jednog poznatog Livnjaka. Nakon teške bolesti, na bolji svijet je u 65. godini preselio i poznati novinar Frano Mioč, jedan od doajena livanjskog i bh novinarstva.
Nakon što je prije dvadesetak godina umro Slavko Gotovac, poznati novinar Oslobođenja i pisac reportaža, te nedavno penzionirani učitelj, planinar, dugogodišnji dopisnik Oslobođenja i autor brojnih reportaža, Hajrudin Hajro Gromilić, prije dva dana otišao je i Mioč, dugogodišnji dopisnik Slobodne Dalmacije, novinar BHRT-a i jedan od začetnika neovisnog livanjskog Radija Studio N.
Zbogom ždralovi
Sva trojica navedenih doajena livanjskog novinarstva, uz to što su bili obrazovani, imali su i urođeni dar za novinarstvo, posebno za reportaže, od kojih su Gotovac i Gromilić pravili i izdavali i knjige, dok bi se i od Miočevih pisanih reportaža, također dalo napraviti više dobrih knjiga, a od njegovig radijskih i TV priloga i mnoštvo dokumenrtarnih filmova.
Sva trojica su svakodnevno, skoro dnevnički bilježili događaje i dogodovštine među Livnjacima, ali i ljudima drugih dijelova BiH, odakle su izvještavali, precizno progonozirajući i predstojeće događaje, poput Slavkovih ždralova (Zbogom ždralovi) koji su na proputovanju iz Sibira prema jugu pravili pauzu u livanjskom Ždralovcu (po ždralovima dobio ime), te svojim krikovima i karakterističnim letom nagoviještavali livanjsku mećavu.
Sva trojica su na sebi svojstven način, poput ždralova, istraživali okoliš, događaje i ljude, posebno one male, obične, ali zanimljive likove, bilježili i predviđali događaje, posljednjih godina nimalo jednostavne, te su nastojali svojim pričama ohrabriti ljude, premda je, općenito, pesimizam već uveliko preticao optimizam.
Nerijetko su sva trojica bili i u velikom opasnostima, pa i izloženi prijetnjama. Sva trojica su, duže ili kraće i bolovali. No, stoički su i dostojanstveno, svaki na svoj način, odolijevali, do posljednjeg daha.
I otišli nečujno. Ništa nisu ponijeli, a mnogo su ostavili.
‘Pliće diši’
Za svu trojicu vrijedi da su, s obzirom na prirodu posla, imali i mnogo prijatelja i poznanika, pa samim time i anegdota u životu i radu. Ovom prigodom prisjetit ćemo se samo jedne vezane za pokojnog Mioča.
Kada su prije nekoliko godina bile zavladale bruceloza i Q-groznica u livanjskom kraju, valjalo je novinarima ići i na lokacije sa zaraženom stokom, na mjesta eutanazije i zakopavanja iste.
Jedne prilike cijelo stado koza trebalo je eutanazirati. Bio sam s njim na istom, novinarskom zadatku.
Kao, nešto verziranijeg od njega, za biološke agense, upitao me je kako da uđemo u staju punu zaraženih koza bez zaštitne opreme, a da se ne zarazimo.
Našalio sam se i rekao mu: “pliće diši”. Od smijeha je jedva ušao u staju, nakon što smo improvizirali zaštitu.
Po izlasku, nakon snimanja koza i vlasnika, na seoskom potočiću smo “nogom od nogu” temeljito oprali obuću, da mu ne zagađujemo automobil i ne kvarimo miris cigareta, koje je toliko volio i za vrijeme vožnje, dok je slijegao utiske i uobličavao priču.
Ale Kamber, Livno
Hajro Gromilić
