Netko bi rekao da živimo u 21. Stoljeću, no jesmo li zaista?

Opće poznato je da živimo u neuređenoj i infrastrukturom zastarjeloj državi, ali nije poznato kakve muke mi, đaci, prolazimo iz dana u dan, putujući u školu. Ne bi trebalo biti normalno da roditelji svaki dan razmišljaju hoće li im djeca doći sretno kući, iako imaju bus i plaćaju karte! Ali nažalost i to je postalo normalno, bar ovdje u duvanjskoj općini na autobusnoj liniji Tomislavgrad-Liskovača.
No, dobro se zna da to nije problem samo na ovoj liniji, nego i ostalima.

Neki autobusi, osim što prokišnjavaju u kišne dane,počinju gorjeti tijekom vožnje, vrata se nekontrolirano otvaraju, mnogi nemaju gdje sjediti u busu(pa stoje do grada), a pored svega busevi su u kvaru bar dva puta tjedno.Kao što je slučaj bio i danas.

Autobus se gasio non stop, nakon par prijeđenih kilometara, da bi se na kraju konačno zaustavio na velikoj krivini u Grabovici i zaustavio cijeli promet.

Danas smo se snašli na razne načine, netko je pješačio, po nekog su došli roditelji, netko je stopirao… svi smo svjesni da je zastoj busa u krivini mogao prouzročiti nesreću vrlo lako, ali hvala Bogu nije!

Molimo nadležne da poduzmu nešto u skorije vrijeme jer smatramo da nije pošteno da se karte pošteno i masno plate, a djeca nisu u sigurnom autobusu. Kad je već tako, želimo da se nešto poduzme, kad već pošteno plaćamo karte, nek i oni pošteno nas vrate kući(u komadu ako je moguće)!

#ljutitiskolarcisjezera

AUTORI: đaci s jezera i njihovi roditelji