MINISTRICA NAČELNICI DRVARA POJASNILA NEKE STVARI: Puno veće i teže barijere od jezičnih su barijere vlastitih predrasuda i sebičnosti
Ovom se prigodom obraćam svim dobronamjernim ljudima u Drvaru i Bosanskom Grahovu, a sigurna sam da je takvih najviše.
Obraćam se vama jer vjerujem kako vam je dosta prozirnih političkih igrica u kojima ste vi „obični” ljudi i vaša djeca samo igračke u rukama onih pojedinaca koji se godinama izmjenjuju na dobro plaćenim položajima glumeći kako rade upravo u vašem interesu. I dok predstava za narod traje, oni su sve imućniji, a vi sve siromašniji.
Vama, Drvarčanima i Grahovljacima, odškrinut ću zavjese kako biste vidjeli što se događa iza kulisa ovoga igrokaza u kojemu su glavni likovi vaši načelnici.
Naime, nakon imenovanja na mjesto ministrice znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije 21. 12. 2020. godine prvo sam posjetila škole u Drvaru (5. 1. 2021. i 26. 2. 2021.) i školu u Bosanskom Grahovu (11. 2. 2021.). Danas, 19. 3. 2021. godine planiran je posjet školama u Glamoču.
Ovakvim redoslijedom obilaska škola, u kojemu sam na prvo mjesto stavila škole u najnerazvijenijim općinama Županije, a škole u Kupresu, Tomislavgradu i Livnu ostavila za kraj, poslala sam jasnu poruku kako sam otvorena za suradnju te da su mi svi učenici i djelatnici jednako važni.
Prilikom posjeta školama u Drvaru najavila sam se načelnici općine Drvar kako bismo se upoznale te porazgovarale o problemima u školstvu. Razgovor je potrajao više od sat vremena, a načelnica nije spomenula status učenika, pitanje udžbenika niti bilo koji drugi problem školstva. Fokus njezina razgovora bila su kadrovska pitanja i promjene.
Također, dok je bila ravnateljica škole nije pokrenula ni jednu inicijativu vezanu za udžbenike i status učenika o kojima je razgovarala s gostima iz Republike Srpske.
S načelnikom Bosanskoga Grahova razgovarala sam 5. 2. 2021. godine u uredu Ministarstva, a tema je također bila školstvo. Baš kao i načelnica općine Drvar, i načelnik Bosanskoga Grahova nije spomenuo djecu, a ni udžbenike. Fokus njegova razgovora bio je nedovršena sportska dvorana i formiranje Školskoga odbora. Školstvom i odnosima u školi bio je zadovoljan te je doslovno rekao kako u školi u Grahovu nema problema te su podjele samo na „pušače i nepušače”.
Moram priznati da sam iznenađena i razočarana odnosom vaših načelnika prema vašoj djeci, vama i meni kao resornoj ministrici.
Pokazala sam interes, dobru volju i spremnost na suradnju koja je trebala ići u smjeru rješavanja eventualnih problema te podizanju kvalitete školstva, ali vaši načelnici nisu iznijeli ni jedan problem pa ni ovaj kojim sada pune mrežne stranice.
Interes djece očito im nije prioritet, već samo paravan za medijske istupe, skupljanje jeftinih političkih bodova i dizanje međunacionalnih tenzija na kojima pojedinci dobro profitiraju.
Načelnica Drvara koja je obnašala i dužnost ravnateljice, a i načelnik Bosanskoga Grahova vrlo dobro znaju kako je obrazovanje u isključivoj mjerodavnosti Županije. Nedopustivo je miješanje bilo koga u izričite ustavne mjerodavnosti HBŽ. Zato ovaj potez vaših načelnika nije usmjeren gradnji povjerenja i suradnje niti je za cilj imao rješavanje problema.
Komentar direktora Republičkoga pedagoškog zavoda Republike Srpske Predraga Damjanovića i pomoćnice ministra za predškolsko i osnovno vaspitanje i obrazovanje u Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske Nataše Cvijanović da se učenici srpske nacionalnosti nalaze u nezavidnom položaju u najmanju je ruku licemjeran zbog čega ću postaviti jedino logično pitanje.
Kada će djeca hrvatske i bošnjačke nacionalnosti u Republici Srpskoj imati pravo na svoj materinski jezik i nacionalnu skupinu predmeta kao što to imaju učenici u Drvaru i Bosanskom Grahovu od školske 2002./2003. godine?
Ako doista postoji iskrena inicijativa i ako su doista u pitanju interesi djece koja su „u nezavidnom položaju” u odnosnu na pripadnike drugih naroda, zašto na sastanak nisu pozvani i predstavnici mjerodavnoga ministarstva kao i predstavnici druga dva konstitutivna naroda kako bi se čula problematika i Bošnjaka i Hrvata koji nemaju pravo na svoju nacionalnu skupinu predmeta u drugom bh. entitetu?
Ovako je jasno da se nije odmaknulo dalje od sitnih vlastitih interesa a djeca su, uz širenje nacionalne netrpeljivosti, samo sredstvo do željenoga cilja. Onaj tko iskreno pristupa dobru svoga naroda i njegove djece, ljude koji mogu pomoći njegovoj dobrobiti ne gleda kroz nacionalnu i(li) vjersku pripadnost te političku opciju, nego kroz sposobnost i spremnost na pronalaženje zajedničkoga cilja i načina u borbi za bolje sutra.
Stoga smo, bez obzira na jezične barijere koje se spominju, mogli sjesti za isti stol i poslati sliku da poštivanje raznolikosti zemlje u kojoj živimo predstavlja polaznu točku za suživot i opće dobro. Ipak, ovo pokazuje da su puno veće i teže barijere od jezičnih, barijere vlastitih predrasuda i sebičnosti i kad te barijere uspijemo premostiti, dat ćemo nadu onima koji su nam dali povjerenje. Ljudima treba kruha, igara smo svi siti.
