Martin Pauk: Velikosrpski demon ponovno raste na krilima huškačke politike Vučića i Dačića
Vijest da je Crvena zvezda ispred stadiona postavila tenk navodno zarobljen u Vukovaru, komentirao je Martin Pauk, splitski gradski vijećnik iz stranke Neovisni za Hrvatsku.
‘Ka dite čula san, još se sićan ka i sad
Riči dide mog:
Upamti zauvik, da u njima vire ni
Nisu oni ka’ i mi…’
‘Riči dide mog’, dide od naše slavne Meri Cetinić, isto kao i riči dide svakoga od nas tako su kratke, onako kako kratke i jezgrovite mogu biti riječi svakog poštenog dide kroz čije vene kola vruća dalmatinska krv – ‘upamti zauvik, da i njima vire ni – nisu oni ka’ i mi’.
I stvarno, nisu oni kao mi. U proteklih stotinu godina naši su pradjedovi, djedovi i očevi toliko krvi prolili za našu slobodu i živote da bismo tom krvlju mogli natopiti svaki dalmatinski kamen i svaku grudu slavonske ravnice.
U proteklih stotinu godina naše su prabake, bake i majke isplakale više suza nego što ih stane u naše sinje more.
Ali usprkos i unatoč tomu – nismo mi kao oni. Onog slavnog vrućeg kolovoza prije 24 godine, kad smo nakon mnogo stoljeća muke konačno dočekali slobodu i kad smo mogli osvetiti krv naših očeva i suze naših majki, mi to nismo učinili – jer nismo mi kao oni, i nisu oni ka’ i mi.
Nismo od Knina napravili Vukovar, nismo od Gline napravili Škabrnju niti smo na obroncima Dinare napravili Bleiburg – jer nismo mi kao oni, i nisu oni ka’ i mi.
Oni su pobjegli kao zadnje kukavice, svjesni snage hrvatskog naroda i hrvatske vojske, svjesni svih bestijalnih zločina koje su u tih pet godina napravili nad svojim nevinim susjedima i svjesni toga da će ih, ukoliko odluče ostati, njihova tzv. krajiška vlast strijeljati ako uopće pomisle na ostanak u suživotu s nama, ‘povampirenim ustašama’.
Da, bojali su se. Bojali su se svoje savjesti, bojali su se Miloševića, Mladića i Martića, ali najviše su se bojali nas.
Bojali su se da smo mi kao i oni i da ćemo im vratiti istom mjerom. Ali mi nismo kao oni, i nisu oni ka’ i mi.
I sada, upravo zahvaljujući tome što nismo mi kao oni i na račun huškačke politike njihovih političara, uz neizostavnu pomoć izdajničke politike tzv. ‘naših’ medija – sada opet taj četnički, velikosrpski demon raste i budi se s druge strane granice. Da, dobro ste pročitali – velikosrpski, četnički demon opet raste.
Raste na krilima slavljenja Miloševića, Mladića i Karadžića, raste na krilima huškačke politike Vučića i Dačića.
Mrijestilište tog zla nalazi se upravo na tribinama Marakane među navijačima Crvene zvezde, među neinformiranim, priglupim mulcima koji dižu transparent ‘Vukovar’ na ćirilici, koji skandiraju Mladiću i Karadžiću, kojima je vođa bio zloglasni kriminalac Arkan, koji vješaju transparente ‘Dogodine u Kninu’, i pazite sad ovaj zadnji biser – koji postavljaju navodni ‘tenk iz Vukovara’ ispred stadiona.
Ono što je promaklo mnogima je upravo datumski značaj ovog podmuklog čina – upravo prekjučer, 25. kolovoza se obilježila 28. obljetnica početka napada i bitke za Vukovar, i oni na taj dan postavljaju tenk ‘iz Vukovara’ ispred Marakane. Ako im je već bilo do tenka iz Vukovara mogli su pitati nas, rado bismo im ustupili jednu od krntija koje su raznijeli Marko Babić i ekipa, čisto kao upozorenje što će im se dogoditi kad im opet padne na pamet provoditi svoju krvničku politiku.
Najveći problem ovih jadničkih i kukavičkih, simboličnih djela je to što srpski radikali svoje mladiće odgajaju na način da iz dna duše mrze Hrvatsku i Hrvate. Kad smo već kod riči dide mog, imali su naši didovi još jednu izreku u kojoj su vrlo kratko saželi njihov mentalitet – ‘Što mačka koti, to miševe lovi.’
Odnosno, što četnici odgoje, to Hrvate mrzi.
U cijeloj toj svojoj protuhrvatskoj retorici toliko su zaslijepljeni mržnjom da ne vide bjelodane činjenice, a najvažnija je da su oni ipak mačići, a mi smo za njih vukovi. Da, mi smo za njih i Vukovi, Pume, Kune, Pauci, Tigrovi, Gromovi i Termiti koji će s njima opet rado pobrisati pod prohtije li im se opet preko Dunava i Save.
Najveće zlo velikosrpski ideolozi ipak čine onom manjinskom dijelu Srba u Hrvatskoj, onim ljudima koji Hrvatsku prihvaćaju kao svoju domovinu i koji se oštro ograđuju od ove jadne huškačke retorike. Svi mi imamo takve susjede, kolege, prijatelje koji jesu porijeklom Srbi, ali to nikada ne ističu niti smatraju bitnim, koji su sudjelovali kao hrvatski branitelji u Domovinskom ratu i koji su naši normalni i pošteni sugrađani.
S druge strane imamo ovu tzv. ‘srpsku nejač’, bivše pripadnike četničkih postrojbi koji su klali, palili i silovali i koji su abolirani, a danas opet provociraju, ističu svoje četništvo i služe kao topovsko meso Vučiću, Dačiću i ekipi. Takvi su zaštićeni kao lički medvjedi, a na udaru se nađu oni ni krivi ni dužni.
No, zahvaljujući tome da nismo mi kao oni, i da nisu oni ka’ i mi, mi Hrvati, svatko u svojoj lokalnoj zajednici razlikujemo tko je Hrvatsku prihvatio kao svoju domovinu, a tko još uvijek sniva mokre snove o Velikoj Srbiji.
I upravo zato kao odgovor svim provokatorima, svim Vučićima i Dačićima, miševima i mačićima poručujemo – samo probajte.
Samo pokušajte ikad više.
Spremno vas čekaju Kune, Pume, Vukovi, Gromovi, Tigrovi i Pauci.
