Loše je bilo Herceg Bosnu uključiti u FBiH, pitanje je je li se moglo drukčije

“Ako drugi po bezbroj puta ponavljaju laži o Hrvatskoj zajednici i Republici Herceg Bosni, HVO-u, i mnogi to prihvaćaju kao svoju istinu, onda mi nemamo pravo šutjeti i ponavljati moguće nešto što već zvuči dosadno. Ali, istina nije dosadna. Za nju se valja boriti i izboriti. Treba iznositi istinu o Herceg Bosni, a neka na kraju pobjede činjenice. Ja sam uvjeren da će istina pobijediti. Tako o utemeljenju Hrvatske Republike Herceg Bosne za Večernji list govori jedan od njezinih dužnosnika, nekadašnji ministar gospodarstva i obrane u Vladi Herceg Bosne Vladimir Šoljić.

U kojem je kontekstu nastala Hrvatska Republika Herceg Bosna?

Ja ću se vratiti još malo unatrag. Malo je poznato da je međunarodna zajednica, odnosno lord Cartington gotovo više od godinu dana prije početka rata predlagao federalizaciju BiH u tri republike – entiteta. To je bila ideja uređenja BiH s trima nacionalnim cjelinama koja je postojala cijelo vrijeme rata, prije, ali i poslije njega. Kada je propao Vance – Owenov plan, onda je međunarodna zajednica izašla s prijedlogom uređenja BiH kao unije triju republika. Dakle, nije to izum bh. Hrvata nego jedan od dokumenata koji su Hrvati, kao i sve druge mirovne inicijative, prihvaćali. A posebno je bio prihvatljiv ovaj koji je doveo Hrvate u jednak položaju s drugim dvama narodima.

Govorite o Owen – Stoltenbergovu planu?!

Da. Na taj je mirovni sporazum naslonjeno proglašenje Hrvatske Republike Herceg Bosne. Svaka negativna priča koja se vezivala uz zajednicu vrijedila je i uz republiku, a zapravo su je plasirali oni koji nisu željeli Hrvate kao narod u BiH. Svakome živom jasno je da je Hrvatska zajednica osnovana u teškim okolnostima kada je napadnuta i srušeno Ravno, kada je predsjednik tadašnje države rekao da to nije njegov rat, kada Hrvate, de facto, nije imao tko braniti. Znači, bilo tko da bi se našao u toj situaciji, odlučio bi se kao Hrvati. Da se samoorganiziraju i brane. Ta ideja o zajednici kao obrambenom mehanizmu i republici kao jednom od modela uređenja države u kojoj su Hrvati ravnopravni je potpuno normalna. Dakako, to je najveća prepreka onima koji ne žele Hrvate i koji žele napraviti državu u kojoj su samo oni dominantni.

Što s onim, gospodine Šoljiću, koji kažu da je ideja Herceg Bosne poništena presudom haaškoj šestorci?

To nema veze s istinom. Radi se o još jednoj manipulaciji, odnosno, to je sinteza manipulacija koje su već ranije promovirane. Kako će poništiti odluke, zakone, svjedodžbe koje su donesene i izdane. Naravno da ne mogu jer su to smiješne teze.

Što je onda istina?

Istina je da ovdje postoje tri naroda od kojih svaki ima drukčiji pogled na prošlost, sadašnjost i budućnost, da ima potpuno drugačiju priču o proteklom ratu, da ima drugačije ciljeve u budućnosti. Zbog toga je vrlo teško naći rješenje. Bez međunarodne zajednice i ozračja da se napravi država ravnopravnih naroda, jedino će tako država opstati. Sve države koje nisu napravljene tako da urede odnose tih koji je čine, one su se raspale, od Austro-Ugarske i Turske, Sovjetskog Saveza, Čehoslovačke, Jugoslavije. Jednostavno, država koja ne napravi unutarnji koncenzus da su svi jednako zadovoljni kao kolektiviteti i kao pojedinci nema nikakve izglede opstati.

Zašto se ne uči iz takvih lekcija, iskustava?

Jednostavno, ne žele jer misle da će uspjeti provesti dominaciju. I to pokušavaju opravdati preko svojih znanstvenika ili kvaziznanstvenika, medija, pa čak i vjerskih dužnosnika. Svako malo provuče se teza da je ovo država Bošnjaka, da su Srbi i Hrvati ovdje manjina. To je bit problema ovdje. Srbi ne prihvaćaju tu varijantu jer su u Daytonu osigurali da su u jednom dijelu države dominantni, a na drugom su to Bošnjaci. Hrvati su najmalobrojniji i cijelo vrijeme imaju samo jednu ambiciju – da budu ravnopravni.

Kako komentirate činjenicu da se u bošnjačkim medijima i javnosti Herceg Bosnu naziva takozvanom, a istodobno se Republiku Srpsku tako ne krsti?

Rekao bih da je to taktika. Ali bih stvari vratio malo u povijest. Iz razgovora vodećih Bošnjaka u ratu, nakon što su izgubili teritorije od Srba, onda su odlučili da toliki dio otmu Hrvatima. To se i danas pokušava. Ta politika želi eliminirati Hrvate kao politički narod, a da onda nastavi borbu za državu u kojoj će Hrvatima i Srbima biti zajamčena prava kao Alžircima u Francuskoj.

Smeta li vam činjenica da, primjerice, Herceg Bosne danas gotovo nema u udžbenicima, da je se vrlo malo spominje, tek udruga kojoj ste na čelu prigodom obljetnica? Zašto se istina o Herceg Bosni ne iznosi u javnosti?

Vi koji ste u medijima vrlo dobro znate koja je pozicija Hrvata tamo. Ista je situacija i s obavještajnim službama. Obavještajne službe, mediji i politika pokušavaju stalno blatiti Hrvate, a mi se s time nećemo pomiriti jer je argumentacija na našoj strani. Na dulji rok ja apsolutno vjerujem, bez imalo dvojbe, da će Hrvati izboriti jednakopravnost. Bez toga ova država ne može opstati.

Nedavno su se, čak i na hrvatskoj desnici, čuli komentari kako je osnivanje Hrvatske Republike HB bio loš potez. Je li to bilo tako?

Ma kakvi! Dapače. Često imate nerazumijevanje, čak i iz Hrvatske. BiH je vrlo složen problem. Da nije složen, odavno bi bio riješen. Ja sam u vremenu rata imao prigode razgovarati s najnižim do najviših dužnosnika. Neki su mi rekli, koji su boravili ovdje na nekim dužnostima, da su nakon mandata bili još zbunjeniji. Na jednom dijelu surađivali su Srbi i Hrvati, na drugom Srbi i Bošnjaci, na trećem Hrvati i Bošnjaci. A onda imate povijesne krivotvorine kakve je izgovorio Džaferović. On tvrdi da je Peti korpus pomogao Hrvatskoj. A istina je da Hrvatska nije tražila pomoć, ali jest Peti korpus. Ako bismo išli tom logikom, ovdje u Mostaru Vojska Republike Srpske značajno je pomogla Armiji BiH. I za to postoje dokazi. Umrtvili su linije Bošnjaka i Srba, a s druge strane iznajmili su Bošnjacima topništvo. Dovoljno je samo zaviriti u knjigu Šefka Hodžića.

Jesu li Hrvati u BiH pogriješili kad su Herceg Bosnu inkorporirali u Federaciju BiH?

Teško pitanje.

Naravno, lako je biti pametan 25 godina poslije?!

Nema dvojbe da je to bila loša stvar. Samo je li do nje moralo doći i što je do toga dovelo, to je drugo pitanje. S obzirom na funkciju koju sam obavljao, imao sam prigodu u privatnim razgovorima podijeliti razmišljanja s najvišim dužnosnicima Republike Hrvatske. Bila je velika dvojba što bi značio ostanak Herceg Bosne zajedno s planom Z4 – Republike Srpske Krajine. Niti bi bilo Hrvatske niti Herceg Bosne. Ako nema Hrvatske koja je samostalna i nešto znači, onda je sve upitno. No, istina je i to da je temelj za Hrvate bio razmjerno dobar u Federaciji BiH. Ali nedorečenosti, preglasavanje i razni interesi u međunarodnoj zajednici učinili su da se naša pozicija uruši.

Nedavno je probošnjački političar hrvatskih korijena Ivo Komšić ustvrdio kako je Tuđman pristao Miloševiću predati Orašje u sastav Republike Srpske te je spomenuo i generala Đuru Matuzovića. Što vi o tome znate?

Ta je teza smiješna. Dovoljno je pročitati svjedočenje generala Matuzovića i sve će vam biti jasno. Međutim, ja sam imao prigodu doznati iz prve ruke. Naime, poslije akcije Bljesak, kada sam bio ministar obrane, očekivao sam snažan srpski odgovor, i to tamo gdje su Hrvati najslabiji kako bi nadoknadili gubitak teritorija. Tražio sam sastanak s ministrom Šuškom, a na moj izravni upit dobio sam jasan odgovor – Orašje ne smije pasti jer se nećemo ni na koji način obraniti da se ne radi o dogovoru. Apsolutno tu priču iz prve ruke demantiram.

A kako komentirate ove probošnjačke političare koji za pozicije i apanažu pričaju priče kakve gode uhu političkog Sarajeva, ali i hvalisanja kako su predstavljali nešto za vrijeme mirovnih pregovora?

U pravu ste da su oni vječno u funkciji bošnjačke politike te prikazuju sebe kao neke čimbenike u pregovorima u Daytonu ili Washingtonu. To je smiješno. Srpski i hrvatski predstavnici u tim izaslanstvima BiH bili su karikature i fikusi. Oni se tamo ništa nisu pitali koliko moja pokojna baba. Ako je pak istina da su nešto predstavljali, onda se postavlja pitanje njihove odgovornosti za napade i zločine Armije BiH nad Hrvatima ili da se u pregovorima od Hrvatske tražilo Ploče kao izlaz na more.

Uloga HVO-a je poznata, a istodobno se iz Sarajeva pokušava Armija BiH prikazati kao vojska svih naroda. Kako to tumačite?

Ja bih postavio protupitanje – postoji li ijedan slučaj da je Armija BiH počinila zločin nad Bošnjacima ili je pak ijedna postrojba Armije BiH imala oznaku hrvatska, a ne muslimanska, kakve su bile brojne. Odgovor je jedan – nema! •