Ljevičari i liberali podmeću ‘kukavičja jaja’, a dio ‘desnice’ na njima sjedi – žalosno
Stjepan Mesić, Žarko Puhovski, Ivo Josipović, Goranko Fižulić (i ne znam tko to sve još iz tog miljea) “podržavaju” Miroslava Škoru u izbornoj utrci za predsjednika.
Ma stvarno? Eto, tko bi rekao!? Baš “ugodno” iznenađenje.
Treba biti poprilično naivan (blago rečeno), pa povjerovati u njihove dobre i iskrene namjere i u tomu ne vidjeti nakanu stvaranja dodatnog kaosa na “desnici”, odnosno, podmetanje “kukavičjih jaja”. I po starom “dobrom” običaju, dio naše domoljubne javnosti nasjedne na to, nakon čega slijedi unutarnji obračun (tko zna koji po redu) do “istrebljenja”. Ne samo da se “krvimo” međusobno, nego takvim ponašanjem otvaramo prostor njihovom kandidatu – jer jako dobro znamo (ili bi barem trebali znati) kako je jedini izbor te bratije Zoran Milanović.
Sumnjam da među nama koji se smatramo domoljubima ima mnogo onih koji priželjkuju rasplet izbora u kojemu bi kandidat kojega stvarno podupiru ljevičari i liberali zasjeo u fotelju na Pantovčaku.
Pa kad je već tako, zašto se već jednom ne dozovemo pameti?
Svaka izjava koju bilo tko od ljevičara ili liberala da u korist Škore, njemu je “minus” – pa se onda pokreće val negativne kampanje i oštrica netrpeljivosti okreće prema njemu.
Na drugoj strani, aktualnu predsjednicu se blati na sve moguće načine, što je ne rijetko ispod svake civilizacijske razine.
Je li to normalno? I možemo li barem jednom uoči izbora odoljeti tim porivima međusobnih sukobljavanja, odnosno, biti svjesni što je posrijedi i zašto se sve skupa događa upravo tako?
Zar ne bi bilo produktivnije i za nas (kojima je do Hrvatske doista stalo i smatramo se domoljubima) korisnije, malo ohladiti glave i razmisliti prije nego krenemo u javne obračune i blaćenje jedne ili druge strane (u ovom slučaju Škore i KGK)?
Uostalom, zašto bilo koga klevetati i blatiti? Čemu to?
Valjda trebamo imati na umu cilj: a to je da naš “desni” kandidat uđe u drugi krug (po mogućnosti premoćno u odnosu na onog s “druge” strane), a potom “glave na kup” i složno izaći na birališta i dati glas njemu. Ili je (možda) bolje stvoriti takav stupanj animoziteta i netrpeljivosti unutar našeg biračkog tijela prema našem favoritu (tko god to bio) i tako potjerati mlin na vodu Milanoviću koji je jedini ozbiljan kandidat (ma kakav da jeste) te lijevo-liberalne javnosti?
U ovako pregrijanoj atmosferi (što li će tek biti do izbora!?), teško je apelirati na razum i strpljenje i to se ponekad čini Sizifovim poslom, ali ne smijemo dopustiti da nas ponovno “preveslaju” kao što su to činili u prošlosti.
Mi konzervativci smo većina u ovoj zemlji, samo izgleda kako nismo svjesni svoje snage i kad bi se složili, ona druga strana ne bi imala nikakve šanse progurati svoga kandidata.
Uostalom, Zoran Milanović je gubitnik. Izgubio je šest izbora do sada.
Hoćemo li mu mi pomoći da prekine taj niz i odnese pobjedu?
Svaka teška riječ, svaka objeda i diskvalifikacija upućena na adresu bilo kojeg “desnog” kandidata ide na ruku samo njemu. Je li to teško zaključiti i biti svjestan ove činjenice?
Razmislimo malo o svemu, ohladimo glave, ostavimo se prosipanja mržnje i omalovažavanja bilo koga i prestanimo već jednom sjediti na “kukavičjim jajima” što nam ih smišljeno i planski podmeću oni koji ovu državu nikad nisu htjeli i koji bi je najradije izbrisali sa zemljovida!
Zlatko Pinter / kamenjar.com
