Komšić: Hrvati u BiH nisu majorizirani, ovo je demokratska zemlja, imaju pravo prosvjedovati

Komšić: Hrvati u BiH nisu majorizirani, ovo je demokratska zemlja, imaju pravo prosvjedovati

Čović zna da do promjene Izbornog zakona na način koji on hoće, nikada neće doći. Dakle, nikada neće biti formirana vlast. Ostat će sve što sada imamo, kazao je Komšić.

S kim će surađivati u regiji, ako je uspeo da se posvađa s oba garanta Daytonskog sporazuma? Kako će obavljati dužnost ako ga budu bojkotirali u pola kantona, ali i kako će funkcionirati Predsjedništvo BiH? Je li BiH održiva država, ali i kako generalno vidi budućnost ove zemlje, samo su neka od pitanja koja su i intervjuu postavili Željku Komšiću, izabranom članu Predsjedništva BiH, u emisiji “Licem u lice sa Ivasom” na Telegraf TV-u.

 

Prije svega, kada očekujete da dođe do konstituiranja Predsjedništva BiH?

– Koliko ja znam za 20. studeni je zakazana inauguracija, ne sjednica, nego samo inauguracija.

 

Konstituiranje Predsjedništva BiH biće još i najlakši zadatak. Je li moguć dogovor oko formiranja Vijeća ministara BiH?

– Da, jeste. Mislim da će to ići mnogo brže, nego što i drugi očekuju. Nisu ovdje političari baš toliko principijelni, svima se manje-više žuri u vlast.

 

Dragan Čović uvjetuje formiranje vlasti promjenom Izbornog zakona?

– Vidjet ćemo. On zna da do promjene Izbornog zakona na način koji on hoće, nikada neće doći. Dakle, nikada neće biti formirana vlast. Ostat će sve što sada imamo.

Nije prvi put da Dragan Čović nastupa sa tako tvrdim stavovima, a onda se posle povlači.

 

Prošli put se čekalo godinu i pol dana na formiranje vlasti.

– Nije godinu i pol dana. Manje se čekalo. Mi smo pravili tu vlast. Istina, i tada se najviše čekao Dragan Čović, ali je manje-više to išlo relativno brzo.

 

Da li je u BiH na snazi majorizacija Hrvata?

– Nije.

 

Iako oni tvrde da su poprilično skrajnuti?

– U kom smislu? Ne znam na što mislim. Volio bih, kada mi kažete nešto, da mi kažete zašto. Nema majorizacije Hrvata u BiH ni u kom smislu – ni u političkom, ni u etničkom, ni u ekonomskom, ni u bilo kom drugom, čak ni u fizičkom.

Hrvati su, kako to stoji u našem Ustavu, konstitutivan narod. S obzirom da su konstitutivan narod, istina najmalobrojniji, ostvaruju bar trećinu sudjelovanja u vlasti na državnom nivou.

Ako ćemo tom logikom ići, onda neki drugi imaju prava malo više da se bune. Ne postoji nikakva vrsta pritiska na Hrvate od strane bilo koga. Postoji problem, koji imaju svi građani BiH, a to je jedna vrsta pravne nesigurnosti i beznađa u kojoj živimo, nepoštovanja svega onoga što piše u našem Ustavom i zakonima.

To je ono što sve muči u ovoj zemlji, bez obzira da li su Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Romi, Židovi, ostali, kako god da ih zovemo.

Kada kažu majorizacija, volio bih da se obrazloži odakle ta majorizacija i što smatraju pod tom majorizacijom. Ako nije majorizacija što jedan Hrvat, u ovom slučaju Dragan Čović, nije izabran u Predsjedništvo BiH, drugi jeste, to jest ja.

Onda ne govorimo majorizaciji Hrvata. Onda možemo govoriti o majorizaciji HDZ-a, a to nije jednako Hrvati.

 

Srbi gledaju u Beograd, Bošnjaci gledaju u Ankaru, Hrvati su u prethodne četiri godine gledali u Zagreb, čini se da će sada još više. Što im Vi poručujete? Zašto bi trebalo da gledaju u Sarajevo?

– Ne moraju gledati u Sarajevo. Samo da gledaju u BiH. Ipak je ovo naša zemlja, druge nemamo. Gdje god dođemo, mi smo stranci, bez obzira – zvali se mi “braćom ili sestrama”. Mi smo jedina braća i sestre ovdje, u granicama BiH. Jedino smo ovdje, svoj na svome.

Sve drugo je inozemstvo, pa čak i Beograd, Zagreb, Ankara, Moskva, Washington, London, bilo što.

Nije to moj dominantan utisak, to o čemu vi govorite, pogotovo, kada živite među ovim ljudima. To je utisak, koji stječete na račun izjava, prije svega političkih lidera, koji su manipulatori. Kao što je to u većini slučajeva i u drugim zemljama.

Običan narod, obični ljudi žive sasvim drugačije. Ono što njih brine nisu ni majorizacija, ni Zagreb, ni Beograd, osim ako im to ugrožava na neki način egzistenciju. Ono što njih brine je beznađe, koje vlada u ovoj zemlji, da vi dižete ruke od svoje domovine i odlazite napolje.

Slabo odlazi, osim onih koji imaju dosta novca u Zagreb i Beograd. Prosječan bosansko-hercegovački svijet – bez obzira ko su, što su i kako se zovu – oni ne biraju ni Zagreb, ni Beograd, kao mjesta gdje će nastaviti svoj život, većina bira malo dalje. A to su zemlje Zapadne Europe.

 

Je li izjava “Јa sam vaš predsjednik, glasali vi za mene ili ne”, baš najsretnija za početak mandata? To ste rekli u izbornoj noći.

– Na ovom mjestu sam izgovorio, ali na način da ljudi mogu računati na mene. Nisam nikome ja to uputio na arogantan način, već na način da ljudi mogu računati na mene, bez obzira voljeli me ili ne.

U tom kontekstu je data ta izjava, pa ako pogledate taj snimak, moći ćete doći do tog zaključka. Moja obveza je da to budem i za one koji me ne vole i da radim u njihovom interesu i za njihovu korist, bez obzira što me ne vole.

 

Proglašeni ste nepoželjnim u pet kantona, 11 općina. Kako mislite da u tim uvjetima obavljate dužnost, ako Vas budu bojkotirali?

– To je apsurd. Ja svaki vikend idem u jedan od tih kantona i jednu od tih općina. Ko vas može proglasiti nepoželjnim? To su obični HDZ-ovi načelnici, koji su ne pitaju oko toga uopće, niti odlučuju.

Baš me interesira kako će to da realizirati, ako ćemo baš da tjeramo mak na konac. To su najobičnije gluposti.

 

U Mostaru je bilo prosvjeda?

– Ljudi imaju pravo da prosvjedovati. Hvala Bogu da smo takva zemlja, demokratska, ljudi imaju pravo da na zakonom propisan način javno iskažu svoj stav.

Ko ih je organizirao i zašto, to mene više ne interesira i neću da ulazim u to. Ko god da jeste, ima pravo na taj način da iskaže svoje stavove. To imate prilika vidjeti bilo gdje u svetu, tako gdje zrno demokracije.

 

Je li realno da se formira treći entitet – hrvatski?

– To nije nimalo realno. Te stvari se neće desiti, izuzev ako neko ne pokuša, da mu ne padne na pamet, kao što se to radilo devedesetih godina prošlog vijeka, ne samo na prostoru BiH, već na prostoru bivše SFRJ. To se neće desiti.

Zato je ta priča potpuno iluzorna. Zato se čovjek pita, kada neko za koga mislite da ipak ima elementarnu inteligenciju, kada izlazi sa takvim izjava, pitate se što hoće postići. Jer i on zna da je to nemoguće.

 

Kada govorimo o izjava, koje ste dali po izboru za člana Predsjedništva BiH, u prva dva dana po izboru ste uspeli se posvađati sa oba garanta Daytonskog sporazuma iz regije. Poručili ste da Kosovo vidite kao nezavisnu državu, dok ste zaprijetili tužbom protiv Hrvatske zbog Pelješkog mosta. S kim onda mislite da surađujete u regiji?

– Što se tiče Kosova, ja ću vam odgovoriti nečim što ste imali priliku da čujete u mnogim filmovima “don’t kill the messenger”. Ali, u redu. Možda ja nisam taj, koji vam treba priopćiti tu vijest. Moramo sačekati da to neko drugi priopći.

 

Što se tiče Hrvatske i odnosa generalno sa Srbijom i Hrvatskom, možete računati na mene, jer ću u punoj meri biti posvećen tome da to budu dobri i prijateljski odnosi.

Ali, vas molim, i u Zagrebu i Beogradu, samo da znate, gdje prelazite granicu. I gdje pokazujete dokumenta. To je na Savi, to je na Drini, to je na Uni.

Samo to poštujete i nećete imati nikakvih problema sa mnom.

 

Kada kažete “nećete imati problema sa mnom”, to zvuči gotovo kao prijetnja.

– Ja ne prijetim. Nisam ja baš toliko moćan da nekome prijetim, samo tražim poštovanje ove zemlje. I od Zagreba i od Beograda. Tražim da se poštuje gdje je fizička granica ove zemlja i granica lijepog, normalnog ponašanja.

Da ne govorim o uobičajenom diplomatskom ponašanju, poštovanju suvereniteta i integriteta BiH. Samo vas molim da se ponašamo normalno i ljudski, kada je riječ o BiH.

Ovo je posebna, zasebna, nezavisna zemlja, kao što je to i Srbija, kao što je to i Hrvatska. I kada mi to poštujemo, tu činjenicu, nema razloga da i nas ne tretiraju na isti način.

Ko kog pokušava da pređe tu vrstu crte ili granice, na način, koji ni ljudski pristojan, a kamoli politički normalan, naravno da ćemo se braniti od takvih intervencija.

Šta nam drugo preostaje? Mi moramo štititi svoje interese i svoju zemlju. Ja neću raditi ni za Hrvatsku, ni za Srbiju. Hoću da radim sve što treba za mir u ovom regiji. Ako mogu da pomognem bilo kome. I Srbiji i Hrvatskoj, i pojedinačno i politički da bude bolje, računajte na mene.

Ali, molim vas samo, zaustavite se malo, jer vas i policija zaustavlja na Drini, Savi i Uni. Jer tu ulazite u BiH. I fizički, i politički, i kako god.

Dnevnik.ba

Social media & sharing icons powered by UltimatelySocial