KATOLIČKI TJEDNIK: BiH je bila i ostala prostor mogućih sukobljavanja

Mogućnosti da se Bosna i Hercegovina ponovno strovali u ponor novih međunacionalnih sukoba je vrlo izgledna. Ne slažem se s onima koji tvrde kako sukobi u BiH nisu više mogući. U biti oni nisu nikada niti prestali, samo su se s oružanoga preselili na ideološko područje. A ideološko sukobljavanje je bilo uvijek predigra za ono nadolazeće gore. Povijest nas uči da su sukobi izbijali često i tamo gdje su se ponajmanje mogli očekivati, i to zbog najbizarnijih stvari. Čovjek je čudno stvorenje koje vrlo brzo zaboravlja strahote koje su ostale iza njega, dok dugo pamti njemu učinjenu nepravdu.

Piše: Dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

 

Usmjeriti pažnju s vlastitih problema

Raspoloženje koje trenutno vlada u političkim krugovima, a dobrim dijelom i kod sva tri konstitutivna narod u BiH, upućuje upravo na mogućnost i onih neželjenih događanja. Rijetko se kada može čuti da jedna etnička skupina govori pozitivno o one druge dvije. Uvijek su za sve krivi oni drugi, pa čak i tada kad je očito da krivce treba tražiti u vlastitim redovima. Narod je gladan i depresivan, sit nepravdi i lopovluka. Upravo u tome i leži opasnost. Nitko ne može biti siguran da ga netko od korumpiranih političara neće sutra okrenuti protiv druge etničke grupe kako bi odvukao pažnju od vlastitih promašaja i lopovluka. Zar nas na to ne upućuju demonstracije u Sarajevu protiv mise za hrvatske žrtve komunističkih zlodjela. Netko je očito želio usmjeriti pažnju s vlastitih problema, okrivljujući onu drugu etničku grupu za svu političku i ekonomsku bijedu koja trenutno vlada u BiH. Bošnjaci, koji su na prvi pogled profitirali od protesta, shvatili su vrlo brzo da nemaju previše razloga za radost.  Buka protiv Hrvata se nije dobro niti stišala, a već su počela međusobna optuživanja unutar bošnjačkoga korpusa. Uslijedile su neke nove demonstracije u Sarajevu koje upućuju na želju za obračunavanje s Izetbegovićem i SDA. Afera oko nabavke respiratora još je više produbila podjele među Bošnjacima. Iako na prvi pogled izgleda da je Izetbegovićeva paranoična kritika uperena protiv HDZ-a, ona je prije svega izraz očajničkoga straha od ponovnog gubitka vlasti u Sarajevskom kantonu. Koliko je besmislena priča o bošnjačkom jedinstvu, koje se pokazalo navodno u demonstracijama protiv mise za „žrtve križnoga puta“, vidi se ponajbolje u sve učestalijim unutar bošnjačkim sukobljavanjima na političkoj sceni. Oni lojalni SDA upiru sve agresivnije prstom u one u bošnjačkim redovima koji ne pripadaju njihovoj ideologiji. Da je umjesto Novalića premijer bio netko iz redova bivših Titovih pionira, ne bi se Izetbegović i SDA toliko uzbudili. Naprotiv, učinili bi sve da ih se zatvori i što je moguće brže procesuira. Na taj način bi se riješili protivnika u vlastitim redovima. Upravo u toj nedefiniranoj bošnjačkoj politici, dilemi između Tita i Alije, prefarbanog komunizma u socijalizam i sklonosti dominaciji islama, leži među ostalim, opasnost po mir u BiH.

 

Obezvrijeđena opozicija u vlastitom narodu

Ta podvojenost otežava Bošnjacima zauzimanje jasnog stava glede rješavanja međunacionalnih odnosa u BiH. Istina, i jedna i druga bošnjačka politička opcija želi unitarnu državu, ali s različitih ideoloških gledišta. Kod Srba i Hrvata stvar izgleda nešto drugačije. Vodeća stranka prvih uspjela je uništiti opoziciju u vlastitom narodu, dok ju je Dodik kod Srba sveo na beznačajnoga promatrača. Dok Čović i Dodik imaju otvoren prostor za moguće dogovore, upravo zahvaljujući obezvrjeđivanju opozicije u vlastitom narodu, Izetbegović tu nema odriješene ruke. Kad bi imao, uvjeren sam da bi se već davno s ovom dvojicom dogovorio. Kad sam prije nekoliko mjeseci napisao kako će SDA vjerojatno u kratkom vremenu preuzeti vlast u Sarajevskom kantonu, mnogi su se možda čudili takvoj izjavi. Pa ipak to se i dogodilo. Prije nekoliko dana sam upozorio na to da bi se prljave, ideološki motivirane demonstracije u Sarajevu protiv održavanja komemoracije za žrtve „križnoga puta“, uperene protiv hrvatskoga naroda, koje su bile ujedno i manifestacija jugoslavenstva i komunizma, mogle razbiti o glavu SDA. Događanja u Sarajevu zadnjih dana, od novih demonstracija protiv aktualne kantonalne vlasti do kritike SDA, ukazuju da sam imao pravo. Jugoslavenski nostalgičari neće propustiti niti jednu priliku koja im se pruži za diskreditiranjem SDA, ali i drugih nacionalnih stranaka. Zašto se u takvim stavovima krije velika opasnost po mir u Bosni i Hercegovini? Zato što se može pretpostaviti da iza njih djelomično stoje i strane sile koje žele oslabiti moć SDA i utjecaj islama u BiH, ali time i druge nacionalne stranke, ne pitajući se kakve bi to moglo dugoročno gledano imati posljedice po mir u BiH. Upravo u tim stranim igračima leži velika opasnost po pronalaženje mirnoga rješenja bosanskih-hercegovačkih problema. Strah određenih svjetskih političkih krugova od stvaranja islamske državice u BiH je postao toliko paranoičan da postoji opasnost od povlačenja krivih političkih poteza koji bi mogli strovaliti narode BiH ponovno u nemirna vremena. Niti meni se ne dopada ideologija SDA, pogotovo ne ona unitaristička, pa ipak svjestan sam da bi svako rješenje problema u BiH bez sudjelovanja te bošnjačke stranke imalo negativne posljedice po mir. Zašto? Zato što određeni bošnjački krugovi neće više nikada prihvatiti BiH u kojoj bi islam stjeran u kut, barem ne u onim većinskim bošnjačkim dijelovima. Tko toga nije svjestan, poigrava se vatrom. Uostalom današnji Bošnjaci su se na početku definirali kao Muslimani. Tek pod utjecajem određenih političkih krugova, koji su željeli objediniti bošnjački korpus, došlo je do nacionalne odrednice Bošnjak. Taj eksperiment očito nije uspio. Jedino što povezuje te unutar bošnjačke grupacije jest ideja unitarne BiH, naravno s različitim ciljevima.

 

Početi ozbiljnije dogovore

Kad su Amerikanci sa svojim saveznicima odlučili srušiti despota Sadama u Iraku, nisu znali u što se upuštaju. Čak je jedan od funkcionara CIA-e priznao da nisu uopće bili dovoljno upućeni u činjenicu da su Sadamovi protivnici (sunit) šijiti ogromna većina u Iraku. Shvatili su to tek kad je iz sunitskih redova zbog premoći šijita u Iraku izrasla opasna teroristička organizacija ISIL. Ništa se pametnije zapadna politika nije ponijela niti u Siriji. Naoružavajući većinske sunite protiv diktatora Asada, člana šijitske manjine (alavit), nisu shvatili da se među njima već nalaze i oni koji ih zbog Iraka mrze patološki. Nešto od te političke bezobzirnosti i tuposti pokazalo se u Jemenu i Afganistanu. Danas bi bili Amerikanci i saveznici sretni da se mogu mirnim putem povući iz Afganistana. A vjerojatno bi, ako imaju imalo savjesti, bili zadovoljni da nikada nisu stali na stranu Saudijske Arabije protiv jemenskih pobunjenika. Jer onome tko ima malo poštenja i savjesti teško je gledati muke koje u toj zemlji proživljavaju nedužna djeca na obje strane. Pribojavam se da bi takva neupućena politika koja po svaki cijenu želi spriječiti utjecaj islama u BiH, protežirajući Titoiste među Bošnjacima, mogla izazvati nove sukobe, prvotno među Bošnjacima, a onda i među drugim narodima. Iako sam u dvije knjige i mnoštvu tekstova jasno ukazao na to da se plašim radikalizacije islama u Europi, pa i na prostoru BiH, svjestan sam i toga da se mimo Bošnjaka muslimana u BiH ne može riješiti ništa. Titoist mogu igrati kozaračko kolo i biti, poput Komšića, samo priljepak nekoj drugoj ideologiji. Njihovo vrijeme je prošlo. I onaj tko misli da su oni važni za rješenje problema u BiH, grdno se vara. Utoliko je svako podržavanje lažnih socijalista unutar bošnjačkoga narod vrlo opasno po mir.  Jer može dovesti do kaosa i sukoba s dalekosežnim posljedicama. Utoliko je, mislim, puno pametnije da međunarodna zajednica napokon shvati da Hrvati, Srbi i Bošnjaci moraju postići dogovor oko pravednoga uređenja BiH kako bi se napokon mogao osigurati dugoročno mir i ekonomski prosperitet u zemlji. Jači utjecaj umjerenog islama na određenom prostoru BiH bi bio puno prihvatljiviji od onoga koji bi se mogao izroditi u neugodnoga protivnika zbog krive politike strani sila. Uostalom niti u samoj Europi nije stanje više onakvo kakvo je bilo prije tridesetak godina. Pitanje je samo vremena kad će u pojedinim europskim državama doći do osnivanja muslimanskih stranki. Umjesto pokušaja da se SDA izbaci iz političke igre u BiH, a time i islam neutralizira, bilo bi puno bolje izvršiti pritisak na sve tri strane da se napokon počnu ozbiljnije dogovarati oko uređenja BiH, i to bez srpskih separatističkih i bošnjačkih unitarističkih pretenzija. A rješenje je moguće  postići ukoliko to žele utjecajne države zapadnoga svijeta. U suprotnom, ukoliko dođe do sukoba u BiH, mogla bi vatra zahvatiti čitav Balkan. Uostalom, vatra već tinja u Crnoj Gori i na Kosovu. A iskri ima i u Makedoniji. Kad se tomu nadoda još i ludilo velikosrpstva koje još uvijek caruje u Beogradu, sve je moguće.