Kasalova gradina i klanci koji do nje vode

Slika 1. Lokacija Gradine

 

U vrijeme kad na internetu čitamo teške vijesti odlučili smo sa nekoliko kratkih foto reportaža istrgnuti iz zaborava lokalitete Livanjskih starina. Cilj nam je aktualizirati boravak u prirodi a možda se netko od mlađih zainteresira za prošlost našeg kraja. Prva u nizu je reportaža o „Kasalovoj gradini“.

Na rubu Bašajkovca od Tebera pa sve do Zagoričana i Vrbovnika nalazi se više manjih i većih Delmatskih utvrda koje su još i danas vidljive. Najmanja od njih je Kasalova Gradina smještena iznad vikendica i imanja Kasala i Miloloža (Krkića).

 

Kasalova gradina, na samom rubu male litice ( kao i većina Delmatskih utvrda sa tri strane je zatvorena kamenim zidom a sa četvrte liticom) je dosta dobro očuvana jer nije bilo kasnije gradnje na tom lokalitetu. Ono što je zanimljivo za ovu Gradinu je da sa istoka i zapada iz podnožja njoj prilaze dva puta usječena u stijenu, a onaj glavni koji se i danas koristi dolazi iz gornjeg grada sve do pod gradinu.

Slika 2. Jedan od dva prilaza gradini usječen u litici

U trasi tog puta, prilikom iskopa za moderne instalacije, često se pronađu ostatci rimskog vodovoda. Cijevi su to izbušene u živom kamenu (muljika) i spojene jedna u drugu. Vjerojatno su vodile od jednog od mnogobrojnih malih izvora do značajnijeg objekta iz tog perioda koji se nalazio negdje u pravcu starog livanjskog grada. Ostatke tog vodovoda možete vidjeti u lapidariju muzeja na Gorici.

http://www.fmgg-livno.com/postavi/lapidarij-2/#

Prilikom iskopa temelja za vikendicu na obiteljskom imanju poznati livanjski zubar pokojni Zvone Banić je uočio i livanjskom muzeju predao lijepu kamenu sjekiru. Ta sjekira je danas izložena u muzeju Gorica. (slika)

Pored kuće sa sjeverne strane i danas se lako uoči keramika koju ispire kiša iz presjeka arheološkog lokaliteta vjerojatno podgradinskog naselja koje je bilo smješteno u zavjetrini na lijepim zaravnima podno “surovog“ platoa Kruga.

Slika 3. Neprirodna uzvišenja na livadama podno Gradine

Slika 4. Keramika isprana iz iskopa iza vikendice

Na odronu pored litice, gdje se erozijom ispire materijal sa same gradine lako se mogu uočiti ostatci keramike i poneki komad metala koji bi lako mogao biti iz slojeva same gradine.

Slika 5. Odron materijala ispod Gradine

Ako zamislimo sliku livanjskog polja dva ili tri tisućljeća unatrag, koja se vidjela iz naselja podno Gradine, onda nam bude jasno zašto je netko baš tu izabrao mjesto za svoje naselje. U polju hrastovi gajevi prošarani plitkim vodama za vrijeme visokog vodostaja rijeka. Podno naselja terase na kojima se proizvodila hrana. A na Kruzima blago koje se usjecima izgonilo na ispašu.

Naselje izloženo suncu, na lijepim zaravnima zaklonjeno od nemilosrdne bure koja hladi sve poviše vaših krovova. Gradina koja komunicira sa svim okolnim gradinama pa sve do dalmatinske obale daje sigurnost od potencijalnih napadača. Nije teško zamisliti kako su tehnološki nazadniji Delmati gotovo stoljeće i pol odlijevali se pokoriti prvoj velesili koju je Evropa imala, Rim. Upravo je ovaj kraj i narod, od Cincara do Salone, dao ime rimskoj provinciji Dalmaciji kao priznanje narodu koji je i nakon „pacifikacije“ od strane Rima dao značajan doprinos povijesti samog Rima. Bilo da je riječ o carevima iz ovog kraja, Delmatskoj konjici upamćenoj u provinciji Britaniji ili o znamenitim pomorcima koji su služili Rimu diljem Mediterana.