KAKO SE VOLI BOSNA I HERCEGOVINA
Svi problemi u našoj državi nastaju zbog toga što neki od nas ne znaju kako se voli država. Naravno, ima i onih koji to znaju. Postavlja se pitanje može li se to naučiti – može, i to od onih koji to znaju. U tom ozbiljnom procesu treba početi od onih najmlađih. Pa krenimo redom:
1. Dječje vrtiće nazivati imenima „Veseli janjičari“, „Sultan Sulejman“ i sl., po uzoru na dječji vrtić „Sultan Fatih“ u Novom Travniku.
2. Ne koristiti hrvatski jezik u BiH, jer su Hrvati ustaše i UZP-ovci, a hrvatski jezik treba se koristiti samo u Hrvatskoj, kako reče jedan općinski vijećnik iz Bugojna nedavno. Treba koristiti bosanski jezik, kao što svaka država koja drži do sebe govori svoj jezik, npr. u Austriji govore austrijski, u Švicarskoj švicarski itd. Mnogo je takvih primjera.
3. Ne tražiti nikakva prava koja Sarajevo ne voli, jer ako ih tražite, vi ste rusofil, a rusi su the bad guys. Treba izbaciti i knjige Dostojevskog. Rus je to.
4. Svu državnu zemlju, a i privatnu, treba prodati Arapima, da grade naselja zatvorenog tipa (ima takvih naselja po BiH) i da nas nauče novoj demokraciji (neće nam rezati ruke za krađu – to oni samo kod kuće rade, a ovdje još nisu kod kuće). Za ovo sam dobila potvrdu od jednog imama koji je rekao da takvo nešto neće doći kod nas i da je to tamo daleko. Volim ovu jednostavnu teologiju.
5. Našu su zemlju osvajali mnogi, te ostavljali tragove svog bivanja. Tako, recimo, trebalo bi nekako ukloniti te austrougarske vijećnice, upravne zgrade, vojarne, škole, knjižnice, ceste i sl., a ostaviti ćuprije, jer su Osmanlije ovdje došli, nisu oni ništa osvajali. Čak su nam za početak ponudili kroasane umjesto baklave i hurmašice – čisto da nas ne šokira ogromna količina šećera.
6. Trebalo bi postupno prelaziti na islam – džamije bi bile punije, Bakir bi bio sretniji i gotovo bez brige za budućnost BiH, a Benjamina Karić, gradonačelnica našeg glavnog grada, ne bi morala čestitati kalendar. Prelaskom na islam prestali bismo biti ćafiri, nečist, svinje, magarci i najgore od onog što je stvoreno. Mogli bismo odlaziti u Meku, ovako nam je zabranjeno. Ne bismo plaćali džiziju (to je porez koji su plaćali nevjernici u otomanskom carstvu, ali ništa strašno jer je i taj novac odlazio za promociju prava žena u Osmanlija).
7. Bevanda nije osigurao novac za izbore, zato bismo mi mogli donirati svu ušteđevinu i organizirati javno prikupljanje novca po gradskim trgovima u akciji koja bi se zvala „Dajmo da nas preglasaju”.
8. Svake bi godine na Dan državnosti BiH trebalo blokirati Pelješki most, a svi bi prosvjednici trebali nositi majice s otisnutim likom Željka Komšića. Te iste majice trebalo bi zadržati te ih koristiti za sve vrste proslava (rođendani, Nova godina i sl.).
9. Dva puta godišnje trebalo bi pozvati Erdogana u Sarajevo, te ga dočekati na stadionu Željezničara s turskim zastavama. Ti bi dolasci trebali biti spektakularni (spuštanje helikopterom na središte terena, nešto kao koncert Lepe Brene osamdesetih u Bugarskoj).
10. Kad bismo ostvarili sve nabrojeno, zavladala bi idila i sreća u državi. Organizirali bismo općenarodno veselje te pozvali sve visoke i niske predstavnike koji su bili na službama u BiH nakon rata, kao i njihove tetke, strine, pa i širu rodbinu.
Što mislite, pa i nije ovo tako teško, ha?
