Kako je kardinal Vinko Puljić postao novi kardinal Stepinac

Nakon subotnje mise za žrtve Bleiburga i križnoga puta u Sarajevu pale su sve maske. Nema više nikakve dileme da je aktualna bosanskohercegovačka politika sa Sarajeva svukla epitet “europskog Jeruzalema” i poslala poruku da su katolici nepoželjni u toj državi.

To što Sarajevo time više neće biti simbol multireligijskog, multinacionalnog i multikulturalnog zajedništva, što se sažima u sintagmi “europskog jeruzalemstva”, aktualne bosanskohercegovačke vlasti nije briga. Dopustile su u subotu da se pred očima Europe i svijeta odigra nezamisliv spektakl najave nasilja nad katolicima, koji je svoje prve oblike počeo dobivati čim su se rasplele ruke “kozaračkog kola” ispred sarajevske katedrale i kada su upućene prvo uvrede tipa “svinjo” kardinalu Puljiću, a onda i otvorene prijetnje da je to tek samo početak obračuna.

Vrhunac je, zacijelo, trebao biti sumanuti video uradak nekog očito intelektualno potkapacitiranog Mostarca sa sjekiretinom u ruci, koji je njome mahao i prijetio smrću kardinalu Puljiću. I za inertnu policiju, koja je dopustila dernek i prijetnje ispred katedrale, to je očito bilo previše, pa je pomahnitali mladić uhićen i baš će biti zanimljivo vidjeti kako će se odvijati sudski proces. No, sve te slike koje su iz Sarajeva odaslane u kratko vrijeme protiv katolika u Bosni i Hercegovini više su od alarma. Strijela je odapeta, ako se netko sjeća Homeinijeve fetve iz 1989. piscu Salmanu Rushdieju zbog kontroverznog pisanja o proroku Muhamedu prema procjeni ondašnjih islamskih lidera.

Ali katolici u BiH nisu ni u kakvoj kontroverzi! Njihovo postojanje sastavni je i temeljni dio te države, a ne kontroverzna činjenica, kojoj se prijeti uličnim linčem. To što netko misli da svećenici mise mogu ili ne mogu služiti za ove ili one duše, može biti njegova osobna procjena i stav, ali nikako službeni stav bilo koje ozbiljne politike, koja je trebala promptno reagirati i zaštiti upravo kardinala Vinka Puljića, čiji je lik i djelo zaštitni znak bosanskohercegovačkih katolika i Hrvata. Kardinala Puljića tako je, a da o tome zacijelo nije mogao ni sanjati, stigla sudbina kardinala Alojzija Stepinca, kojega je vlast prepoznala kao simbol katoličanstva i vjere puka, pa je na njega udarilasvom silinom, ne bi li slomivši njega slomila i Katoličku crkvu i narod.

To se isto sada, u 21. stoljeću pred očima Europe i svijeta, događa u Sarajevu. Metode su ponešto različite, ali poruka je ista – udariti po pastiru da bi se ovce razbježale. Ako Europa i svijet šute i zatvaraju oči pred tim činjenicama, Hrvatska i Vatikan ne smiju šutjeti i zajednički se moraju založiti za hitnu zaštitu katolika u Bosni i Hercegovini. Diplomati Hrvatske i BiH pri Svetoj Stolici moraju alarmirati Državno tajništvo Vatikana i papu Franju o svemu što se dogodilo u subotu u Sarajevu i razotkriti prijetnju koja se time nadvila ne samo nad kardinala Puljića, nego i nad sve katolike u Bosni i Hercegovini.

Kardinal Stepinac na sebe je prihvatio teret progona koji ga je snašao i bio je potpuno svjestan da će, ako on poklekne, to imati sudbinske posljedice na Crkvu i na narod. Isti se stav može vidjeti sada i kod kardinala Vinka Puljića i kroz tu njegovu pastirsku hrabrost katolici u BiH prepoznaju istu poruku koju je Crkvi poslao kardinal Stepinac. A to je poruka nesalomljivosti i izdržljivosti, bez obzira na sve prijetnje i progone. Istodobno, to je i poruka neprijateljima i progoniteljima. Poruka u kojoj nema osvete ni mržnje. Nego oprosta zbog neznanja kojega čine. Upravo u duhu onoga što je kardinal Puljić u subotu govorio u sarajevskoj katedrali, prenosi vecernji.hr.