Ispraviti odluke na štetu Hrvata: Novi argumenti za apelacije Ustavnom sudu
Konstitutivnost naroda u dugoj povijesti na području današnje Bosne i Hercegovine postojala je na neizravan način čak i u vrijeme otomanske okupacije, ali zato vrlo konkretno za vrijeme austrougarske okupacije kroz Sabor BiH, te Prve i Druge Jugoslavije, a sve to zapisano je i u temeljima ZAVNOBiH-a o “srpskoj, i muslimanskoj i hrvatskoj jednakopravnoj i zbratimljenoj” BiH te je sve dovršeno u Daytonu s gotovo istim postulatima, piše Večernji list BiH.
Nekoliko presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, uključujuči čak i onu iz 2000. godine o konstitutivnosti naroda, protiv kojih su u tome trenutku bili suci, ali i hrvatska javnost, otvorile su prostor za poništavanje krajnje destruktivnih ustavnih promjena koje je nametnuo visoki međunarodni predstavnik Wolfgang Petritsch na ustave entiteta i doslovno resetiranje odnosa na vrijeme prije toga. Potezanje “za rep” priče o Izbornome zakonu, te pokušaj nasilnog zadržavanja dominacije nad Hrvatima, ima potencijala popraviti odnose Hrvata i Bošnjaka, ali to prije svega podrazumijeva da se “viška dodijeljenih prava” političko Sarajevo mora odreći. U suprotnom pak slučaju, hrvatske političke stranke, a o čemu se razmišlja unutar Hrvatskog narodnog sabora, mogu kroz nove ustavne apelacije do kraja nivelirati ozakonjenu nejednakopravnost.
Ni hrvatska ni srpska …
Temelj za sve to je, koliko god to sada apsurdno izgledalo nakon katastrofalnog tumačenja austrijskog protektora, ustvari presuda Ustavnog suda iz 2000. godine na temelju apelacije tadašnjeg bošnjačkog člana bh. Predsjedništva Alije Izetbegovića o konstitutivnosti naroda na prostoru cijele zemlje. Samo jedna formulacija “konstitutivnosti naroda kao natkrovljujućem načelu” BiH i njezina Ustava doslovno poništava sve unitarističko-građanske mantre o potrebi da trebaju postojati ili manje jednakopravni narodi ili da se pak konstitutivnost naroda treba nadići kao relikt prošlosti narodnog predstavlja. Zanimljivo je kako je konstitutivnost postojala na neizravan način čak i u vrijeme otomanske okupacije, ali zato vrlo konkretno za vrijeme austrougarske okupacije, te Prve i Druge Jugoslavije, a sve to zapisano je i u temeljima ZAVNOBiH-a o “srpskoj i muslimanskoj i hrvatskoj jednakopravnoj i zbratimljenoj” BiH te je sve dovršeno u Daytonu s gotovo istim postulatima. Nakon toga je “tumačeći” odluku Ustavnog suda BiH, Petritsch oteo tri mjesta Hrvatima u Vladi Federacije te dodijelio Bošnjacima prevlast. Ukinuo je paritet, ali i konsenzus u donošenju odluka na štetu Hrvata. Prije toga dogodilo se sakaćenje s tumačenjem izbornih propisa da Hrvate u Dom naroda mogu birati većinski Bošnjaci, a nakon toga je na scenu ponovno stupio Petritsch koji je odlučio da se vlast može izabrati kroz Dom naroda uz tek trećinu zastupnika iz reda Hrvata, a od toga najmanje pet ih dolazi iz reda bošnjačkih stranaka. O tome najbolje svjedoče Razim Halkić i Anel Šahinović te Edim Fejzić koji će biti “Hrvati” u Domu naroda i u sljedećem sazivu. Upravo im je to omogućio visoki predstavnik. No, odluka Ustavnog suda iz 2000. nije se uopće bavila kantarskim mjerenjem konstitutivnosti i jednakopravnosti. Dapače. Inzistirala je na jednakopravnosti konstitutivnih naroda, jednako kao što su to bile i presude Ustavnog suda iz 2016. godine o izmjenama Izbornog zakona BiH po apelaciji Bože Ljubića te odluka iz 2017. godine kada je odbijen zahtjev bošnjačkih izaslanika za vitalnim interesom nakon donošenja izmjena Izbornog zakona BiH u Domu naroda. U te dvije odluke Ustavni sud je upravo izbrisao Edima, Razima i Anela kao paradigmu hrvatske nejednakopravnosti ocjenjujući kako se mora najprije osigurati razmjernost predstavljanja – tj. da Hrvati biraju svoje izaslanike za Dom naroda, čime se osigurava ta konstitutivnost budući da vlast proizlazi i pripada narodu iz kojega je biran.
‘Brutalnija’ poruka
Odluka o odbijanju zahtjeva za vitalni interes još je “brutalnija” i doslovno navodi kako nijedan narod ne može biti nadređen drugome niti imati bilo kakvu supremaciju u bilo kojem smislu. Ustavni sud BiH, dapače, tada je potvrdio kako je sukladan Ustavu prijedlog HNS-a BiH za izmjene Izbornog zakona. Takve formulacije o konstitutivnosti kao natkrovljujućem načelu iz 2000., osiguranju legitimnosti predstavljanja iz 2016. godine, odnosno sprječavanju suprermacije jednoga od naroda na drugima iz 2017. predstavljaju platformu za nove ustavne apelacije kojima bi se osporili i sadašnji entitetski ustavnopravni aranžmani na štetu Hrvata. •
Formulacije o konstitutivnosti triju naroda kao natkrovljujućem načelu iz 2000. godine na teritoriju cijele BiH, osiguranju legitimnosti predstavljanja iz 2016. godine kroz presudu u predmetu Bože Ljubića, odnosno sprječavanju suprermacije jednoga od naroda nad drugima iz 2017. kroz veto Bošnjaka predstavljaju platformu za nove ustavne apelacije kojima bi se osporili i sadašnji entitetski ustavnopravni aranžmani na štetu Hrvata.
