Intervju s Marijom Nađom, braniteljem koji je dao značajan doprinos obrani Livna
Kako bismo upotpunili proslavu Dana obrane Livna donosimo vam intervju s Marijom Nađom. On zbog trenutnih okolnosti i smanjenog obima proslave nije mogao biti u Livnu, stoga vam prenosimo njegove poruke na ovaj način.
Zagoricani.info: Koje je vaše mišljenje o Domovinskom ratu u školskom planu i programu? Kako djeci približit taj dio povijesti?
Mario Nađ: Sami odgoj svakog roditelja, svakog branitelja, svakoga Hrvata, se odnosi samo od početka, od kuće. Ne treba puno pametovati i nešto po školama širiti propagandu u manjim razredima, već tamo 7. i 8. razred poboljšati malo domovinski odgoj, a da ne kažem da bi se i u srednjoj školi trebala znati povijest. “Kako je nastala Republika Hrvatska?”, “Tko su odgovorni ljudi?”, O politici, ”Tko su branitelji?”, “Tko su roditelji koji su svoju djecu izgubili u Domovinskom ratu?”. Više se vezati za srednju školu 1. i 2. razred, jer su djeca kvalitetnijeg znanja, zrelijeg znanja. Mislim da bi to oni kudikamo lakše i bolje shvaćali. A ovi mali-osnovna škola, odgoj roditelja je ključan u tome. Ako roditelj ne može svoje dijete naučit kvaliteti življenja u Hrvatskoj s tim koliko smo mi Hrvati propatili unazad 30 godina, od početka Domovinskog rata, koliko je krvi proliveno, kako smo izvojevali tu krvavu slobodu. Svaki roditelj bi trebao stajati iza toga i svoje dijete educirati s tim putem. Ja ne kažem da ne treba imati suživot sa Srbima, sa napadačima, ali uvijek na distanci. Kako epidemiološka struka kaže: Držati distancu.
Zagoricani.info: Nastavimo onda s odnosom mlađih generacija prema braniteljima i Domovinskom ratu. Kako vidite taj odnos u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini? S obzirom na to da odgoj počiva u obitelji zatim i školi, imaju li mladi neka pogrešna mišljenja o braniteljima?
Mario Nađ: Što se tiče mog iskustva u razgovoru s mladeži kako u BiH, tako i u Hrvatskoj, jako rijetka su pogrešna mišljenja o Domovinskom ratu i braniteljima. Surađujem s djecom poginulih branitelja kao Udruga 3. gardijske brigade, jako nam to dobro ide i ta djeca nas obožavaju gledaju nas možda kao i roditelje. Također imamo kontakta s roditeljima koji su izgubili svoju djecu, iako su to ljudi u poodmakloj dobi, ni oni nisu zaboravljeni i s njima imamo kontakte. Bar jedanput godišnje se vidimo na rođendanu treće gardijske brigade 29. travnja. Suradnja je obostrana oni nas gledaju kao svoju djecu. Što se tiče i madeži i starije populacije nemam loša iskustva po tom pitanju. Manimo se politike. Politika je tu da kroji pravdu svima. Tu su izbori da se to mijenja, ako nešto ne štima. Svatko ima pravo izbora.
Zagoricani.info: Dakle, mediji nisu uspjeli mladeži prikazati branitelje kao radikale, omalovažiti ih propitkujući njihova prava. Mladi takav pogled na branitelje nisu prihvatili. Nadalje, a vezano za to: Kako komentirate trenutno stanje u Hrvatskoj?
Mario Nađ: Politika je tu da mijenja prava i pravilnike. Što se tiče mladeži mislim da ta populacija nas poštuje i da su zahvalni što imaju slobodnu Republiku Hrvatsku da mogu uživat ovu slobodu, da se mogu školovati gdje god hoće, da se mogu izmjenjivati studenti. Znam da je teško. Nigdje nije sjajno, ali kad odete radit u Francusku, Njemačku, Irsku. Tek vidite koliko mi lijepo živimo u Republici Hrvatskoj. Bez obzira što nema posla, edukacija i prekvalifikacija su svima na poklon. Ne mora se držati jednog te istog posla. Možete se prekvalificirati i raditi druge poslove. Posla onda ima. Ne moramo uvozit radnu snagu. Treba izmjene radit i po pitanju poslodavaca i dat njima više mogućnosti da zaposle ljude i da smanjimo socijalu. Na kraju krajeva socijalu zaslužuju ljudi koji su stvarno nesposobni za rad a ne koji su sposobni.
Zagoricani.info: I za kraj o povijesnom revizionizmu. Obično se taj pojam veže za Drugi svjetski rat, ali se može spominjati i u kontekstu Domovinskog rata. Još za vrijeme Domovinskog rata započet je obavještajni projekt dezinformiranja na srpskoj strani u kojem se iznose mnoge neistine. U svojim navodno obavještajnim dokumentima, govoreći za Livno, tvrdi se da je tu bilo puno više snaga nego što zapravo je. I zapovjednik napada na Livno u svom autobiografskom romanu spominje razne dezinformacije. Spominje se 3000 HOS-ovaca u Livnu za vrijeme napada, kao i 5000 pripadnika Zbora narodne garde. Također se tvrdi da su uočena i 4 tenka tipa Leopard i ostale neistine. Što kažete na to?
Mario Nađ: Od toga ništa nije bilo. Da smo imali sve to što Lisica kaže ne bi ni Kupres pao. Činjenice jesu da njihova propaganda, mediji, što se tiče bivše Jugoslavije njihova UDBA, KOS i tako, su imali jaku političku stranu. Francuzi, Velika Britanija i danas nas ne vole kao Hrvatsku. Još uvijek su medijski Srbi i bivši Jugoslaveni jaki u medijima, obavještajnoj i kontraobavještajnoj službi tako da još uvijek traje krvava borba po pitanju Hrvatske i pravednosti Domovinskog rata. Mislim da će tu još bit puno, puno godina da bi se to iskristaliziralo i da se to stavi na pravi put da se vidi ustvari tko je krivac i da se maknu ti iz NOB-a. Nikad proći. Rađaju se još uvijek. Još je trnovit put naših medija da to moraju pravim putem nekako izvojevati tu pobjedu i to je onda točka na i za Domovinski rat.
Što se tiče branitelja, ima nas više razina branitelja. Dragovoljci domovinskog rata, kapa dolje. Mobilizirani branitelji, ročni branitelji, ročnici koji su u to vrijeme služili vojni rok, znači ima pravih istinski branitelja domoljuba koji su pristupili dragovoljno i obranili našu Republiku Hrvatsku, Lijepu Našu. Govorimo o otprilike 25 tisuća do 30 tisuća ljudi za vrijeme ‘91 godine na ‘92 kad smo priznati od Vatikana, Njemačke i tako. Govorimo o cifri 30 tisuća maksimum pod oružjem, koji su pucali i bili ubijani. To su naši branitelji, a sve ostalo je mobilizacija, usavršavanje, formiranje snaga. Postali smo Hrvatska vojska, legitimna, priznata. A šta da nismo uspjeli to izvojevati? Puno Hudih jama bi bilo. Ne bih sad s tobom pričao vjerojatno bi bio pogubljen. Tko zna jel’ bi i ti bio živ? I naši roditelji i tvoji roditelji. ‘ko zna šta bi bilo sve s nama?
Zagoricani.info: Dakle, temelj Hrvatske vojske su oni koji su prvi uzeli oružje u ruke?
Mario Nađ: Temelj! Zlatnim slovima treba se ispisat njihova povijest. Njihova povijest je Bogom dana. Bez tih branitelja istinskih domoljuba, dragovoljaca, HOS-ovaca, žena u Domovinskom ratu koji su dragovoljno pristupali u rat, njima kapa dolje. Za sve privilegije ovog svijeta na hrvatskom tlu oni su zaslužni. Zato i imaju. I trebaju imat. Normalno ne krađom nego regularnim putem., poštenjem Vlade Republike Hrvatske za te ljude.
Zagoricani.info: Što imate još reći za kraj. Završna riječ.
Mario Nađ: Vratio bih se na Lisicu. Nisam čitao njegova djela, ali mi se sviđa kad je opisao svoju hrabru vojsku. Kad ih je skinuo do gola, netko mi je to prepričavao, kad im je rekao da tu odoru ne smiju nositi da je to sramota, da i gaće moraju skinuti i da ih je poslao kući. Drago mi je zbog tih ljudi da su danas živi i da su spašeni. Jer da su nastavili s Lisicom, ne znam kako bi prošli.
Zagoricani.info: On, također, piše da je za vrijeme drugog napada na Livno jedna tenkovska jedinica pobjegla te da se protutnjali kroz Glamoč ne zaustavljajući se ni tamo. To je uznemirilo lokalno stanovništvo koje se počelo spremat za “veliku bežaniju”. Ima li tu istine?
Mario Nađ: Mislim da je to, što je on opisao u svojoj knjizi, istina. Tenkovi jesu protutnjali, a kad je vidio narod da su tenkovi otišli normalno je da su pomislili da im zlo slijedi. Do tog nije došlo. Čelebić i Rujani su samo vraćeni na svoje prvobitne položaje. Nitko njih nije ni dirao. Mi smo isključivo branili naše, hrvatsko tlo u BiH. Naše živote smo branili. Ti tenkovi su samo rušili naše, bili smo im topovsko meso. Oni da su probili u livanjsko područje, jako puno života bi bilo izgubljeno. Što bi bilo s Zimom ‘94, Olujom? Od tih akcija ništa ne bi bilo. Hrvatska bi bila prepolovljena. Sumnjam da bi došlo do samostalne Republike Hrvatske.
Dr. Franjo Tuđman je Srijem riješio mirnim putem. A završna akcija je trebala biti Grom. Zašto Grom? Jer je prva bila Bljesak, pa Oluja i Grom. Početna slova daju riječ Bog. Hoćemo li mi žalit za 30-40 godina što se taj Grom nije održao. I danas nam neki Srbi koji ne smatraju ovu državu svojom kroje pravdu, ali to će vrijeme pokazat. To su politička pitanja. Mi vojnici nismo tu da o tom razmišljamo, mi smo tu da to riješimo.
Zahvalio bih se gradonačelniku Čondriću na telegramu koji mi je uputio povodom rođenja unuka. Čestitam vam Dane obrane grada Livna, od sveg srca. Provedite to u dobroj vjeri i molitvi za naše pokojne branitelje zbog kojih slobodu mi danas i uživamo.
Zahvaljujemo Nađu na izdvojenom vremenu. Nadamo se da će se dogodine, na 30. obljetnicu obrane, organizirati primjerena proslava na kojoj će i on moći sudjelovati.
