HPD PLOČNO: Buroviti uspon na Veliki Vran
Ima neka tajna veza, iskonska veza između čovjeka i planine, riječima neopisiva, a ljudima teško razumljiva, pa čak i nama planinarima. Nekad se bojim da će oslabiti ili nestati, ali njen učinak najbolje možemo vidjeti krajem radnog tjedna, kada mnogi dižu pogled prema vrhovima planina i napuštaju svoje tople domove, da bi teškim naporima došli tamo negdje gore, gdje je surova priroda, gdje smo svi isti, mali i beznačajni, jer to je izvrstan način da čovjek osvježi tijelo i duh.
I mi smo još sredinom tjedna bacili oko na naše dvijetisućnjake, dvoumeći se između Pločnog, za kojeg je navijala ekipa naših gosta iz Slovenije, ili V. Vrana kojeg namjeravamo osvojiti još od Nove godine. Prvo smo odlučili ići na Pločno, ali kad smo u nedjeljno jutro vidjeli Čvrsnicu obavijenu tamnim oblacima iz kojih je sipio snijeg nošen jakom burom, brzo smo promijenili cilj i krenuli se penjati na nešto manje zahtjevan V. Vran. Usprkos snažnoj buri koja nas je šibala i zasipala snijegom podignutim s tla, te promrzlim rukama i nogama, napredovali smo relativno brzo. Kretanje je otežavao snijeg kojega je bilo malo, ali dovoljno da jedva prekrije stijene preko kojih smo onda posrtali i posklizavali se.
Na samom vrhu srećemo i prijatelje planinare iz Viteza s kojima jedva uspijevamo razmijeniti koju riječ, zbog bure koja bijesni oko nas i ne da nam da se zadržavamo na vrhu, te se malo spuštamo u zaklonicu da bi promrzlim rukama pokušali nešto pojesti. S burom u leđa, te snijegom i ledom pod nogama spustili smo se jako brzo. Bio je to jedan od najbržih uspona na Vran a sve zahvaljujući buri koja ledi kosti i ne dopuštala nimalo odmora. I šta čovjek može poželjeti nakon ovakvog ledenog i napornog dana, nego toplu prostoriju sa vatrom na kojoj se kuha kiseli kupus sa suhim mesom. Želju nam je ispunila druga ekipa naših planinara čekajući nas u pl. domu Masna Luka. A Slovenci, vidim da su ostali oduševljeni i našim planinama, i burom, i hranom, i vinom, i pjesmom.
Blidnje.NET/hpd-plocno.com
