‘Hodam li 28 godina Vukovarom po kostima svoje kćeri Jelene?’
Među tisućama ljudi iz cijele Hrvatske i dijaspore koji su jučer bili dio Kolone sjećanja u Vukovaru kojom je obilježena obljetnica stradanja grada bila je i Milka Pančić (72). Umornoj, tužna pogleda, toj su Vukovarki ovi dani uvijek najteži u godini jer još uvijek ne zna sudbinu svoje kćeri Jelene koja je nestala na današnji dan prije točno 28 godina.
“I dalje živim u 1991.”
– Jelena je imala samo 19 godina, ali branila je svoj grad. Toga 19. studenoga, kada je već sve bilo gotovo, nalazila se u podrumu zgrade Borovo commercea odakle je izvedena. U naručju je nosila dijete iz skloništa od samo nekoliko mjeseci. Stavili su je u autobus koji je krenuo prema Borovu Selu i od tada joj se gubi svaki trag – govori Milka Pančić. Jelena Pančić jedna je od ukupno 386 Vukovaraca za kojima se 28 godina neuspješno traga.
– Sve sam tijekom ovih godina pokušala da bih došla do nekih informacija i doznala za sudbinu svoje kćeri, pronašla njezino tijelo… ali rezultata nema. Razgovarala sam s mnogima, pa i poznanicima iz Borova Sela, ali bez uspjeha. Svi se odgovori svode na „ne znam“. Nitko ništa ne zna, a mog djeteta nema – kaže Milka Pančić. Gotovo tri desetljeća od rata ona i dalje živi u 1991. godini. Svaki dan počinje joj mislima na Jelenu i svaku večer kad legne posljednja joj je misao opet Jelena. Tijekom dana bezbroj puta razni je detalji podsjećaju na Jelenu. Pokraj njezina kreveta nalazi se fotografija kćeri koju ugleda čim se probudi.
“Bila je prepuna planova”
– Ovi su mi dani preteški. Što se dogodilo toga dana, što je proživjela nakon što su je odveli… Bojim se i razmišljati o tome. Imala je svega 19 godina i kao i svi mladi u toj dobi bila je prepuna planova za budućnost koja joj je uskraćena. Cijeli je život bio pred njom, a sve su joj to oduzeli. I sada, kada hodam ulicama grada, strahujem da ne hodam po kostima kćeri i drugih nestalih Vukovaraca. Uvijek gledam gdje ima zapuštenih objekata i mislim jesu li je možda tu pokopali. Isto je i s Dunavom. I kada razgovaram s ljudima. Strahujem da ću umrijeti, a da neću doznati gdje je pokopana. Nemam joj gdje ni svijeću zapaliti pa je palim ili u kući ili podno spomen-obilježja na Memorijalnom groblju. Tako živim 28 godina. To zapravo nije život, to je samo preživljavanje – rekla je Milka Pančić.
vecernji.hr
