HNS ide u Strasbourg zbog presude “Ljubić” o legitimnom predstavljanju

Glavni tajnik Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Bosne i Hercegovine Josip Merdžo nije isključio mogućnost da se Europskome sudu za ljudska prava uputi žalba zbog neprovedbe presude u slučaju Bože Ljubića jer su to propustile učiniti vlasti BiH, piše Večernji list BiH.

– Razmišljalo se o tome da se hrvatska strana, odnosno gospodin Ljubić, obrati Europskom sudu za ljudska prava sa žalbom da presuda Ustavnog suda BiH nije provedena – rekao je Merdžo. Dodao je kako takvo što ovisi o tomu na koji će se način rasplesti provedba ove presude u razgovorima političkih stranaka.

Sve ovisi o pregovorima

– Nije isključeno da se to dogodi. Međutim, ako procesi u BiH krenu u smjeru gdje bi bilo izvjesno da će doći do provedbe odluke Ustavnog suda BiH, vjerojatno bi to bilo nepotrebno. Ali, govorim da je i ovo jedan od alata kojim bi se mogla pojačati aktivnost na realizaciji presude “Ljubić” – dodao je Merdžo. Takva je inicijativa dodatno dobila na značenju nakon što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine potvrdio kako ta presuda nije provedena, čime je začepio usta unitarističkim zagovornicima i njihovim očito jako financijski motiviranim lobistima koji su godinama pokušavali obmanom javnosti progurati tezu da je odluka u predmetu “Ljubić” provedena. S obzirom na to da su na snazi odredbe koje omogućavaju manipulaciju i preglasavanje Hrvata, a što se potvrđuje u praksi nametanjem Željka Komšića u tri navrata te izaslanika u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, posve je jasno kako odluka nije provedena. A suština te presude jest da načelo konstitutivnosti može biti ostvareno samo ako se popunjavanje Doma naroda zasniva na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od triju konstitutivnih naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Suprotno od navedenog, neadekvatno političko predstavljanje onih koje predstavlja i čije interese zastupa dovodi do povrede načela konstitutivnosti, odnosno neravnopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a time i povrede Ustava BiH. Dakle, Ustavni sud BiH upućuje da kriteriji za izbor izaslanika u Dom naroda moraju biti što precizniji, koji će dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od triju konstitutivnih naroda. Ustavni sud je u odluci, tj. izreci odluke naveo da su pojedine odredbe Izbornog zakona neustavne, ali nije odlučio kakve te odredbe moraju biti, nego je uputio kako da se poštuje Ustav BiH. Problematično je što se u Domu naroda FBiH kao izaslanici Hrvati pojavljuju osobe kojima hrvatski narod u BiH nije dao potreban legitimitet, tj. nije glasovao za njih. A to su Edim Fejzić, Boris Krešić, Damir Marjanović i Anel Šahinović. Naime, i u sadašnjem sazivu od 17 izaslanika čak četvorica nisu legitimni predstavnici hrvatskog naroda. To je gotovo četvrtina Doma naroda iz Kluba Hrvata koja nema legitimitet hrvatskog naroda u BiH. To je pak vrlo lako dokazivo analizom statističkih podataka s popisa stanovništva jer oni dolaze s područja u kojima živi jako mali broj pripadnika hrvatskog konstitutivnoga naroda. Odluka Ustavnog suda BiH broj U 23/14 u predmetu “Dr. Božo Ljubić” nije provedena, a bit će provedena, smatraju pravni stručnjaci, onda kada u Domu naroda na mjestima izaslanika Hrvata budu sjedile isključivo osobe koje imaju legitimitet hrvatskog naroda.

Ne nužno Hrvati

To ne znači da to moraju biti osobe hrvatske nacionalne pripadnosti, nego osobe (bez obzira na nacionalnu pripadnost) kojima je hrvatski narod dao legitimitet. Oluka u predmetu “Ljubić” bit će provedena kada netko tko je čak i Hrvat bude izaslanik u Domu naroda u Klubu Bošnjaka ili član Predsjedništva kao predstavnik bošnjačkoga naroda jer ga je taj narod birao. Svi oni koji tvrde da je odluka “Ljubić” provedena, preskaču srž te odluke, ali i one po apelaciji Alije Izetbegovića iz 1998. o konstitutivnosti naroda iz koje je izvedeno da je “natkrovljujuće načelo BiH – načelo konstitutivnosti naroda i da se entiteti imaju povinovati tom načelu”. Uz to, presudom se ističe i kako načelo konstitutivnosti naroda podrazumijeva da na onim mjestima gdje se štite vitalni interesi konstitutivnog naroda moraju sjediti osobe koje imaju legitimitet tog naroda te da mora postojati adekvatno i što preciznije predstavljanje konstitutivnih naroda.