Gdje si bio kad se rušila Hrvatska?
Društveni život u suvremenoj Hrvatskoj odvija se u skladu s geslom: ”Tuguj u tišini, ruši uz galamu”. Geslo sam sročio sam, ali inspiriran riječima sutkinje Općinskog suda u Vukovaru Mire Rajš i novinara portala Index.hr Gordana Duhačeka. Rajš je Marijana Živkovića, optuženog da je prije nekoliko godina razbio ćiriličnu ploču, ukorila da ne ”maše svojim poginulim sinovima” nego da ”žali u tišini”.
Duhačeka je pak ovih dana privela policija jer se navodno nije pojavio na obavijesnom razgovoru za koji mu je bio uredno uručen poziv. Oko cijeloga toga slučaja razvila se medijsko-policijsko-pravosudna trakavica kako i priliči kad se dirne u nekog naprednjačkog novinara.
Duhačeku se na teret stavljaju neprijavljeno prebivalište i neki neprimjereni tveetovi, među kojima se posebno ističe bizarna i neduhovita prerada Vile Velebita i navijački akronim A.C.A.B., za koji je Duhaček ekspresno kažnjen novčanom kaznom. No, zanimljiviji je jedan drugi tweet koji glasi: ”Ispunjavam svoj mali dio u velikom planu podrivanja Hrvatske, that’s all. Da ne bude kasnije ‘Gdje si bio kad se rušila Hrvatska’. Pa bio sam u njoj, rušio.” Digla se velika graja, sve napredno u Hrvatskoj stalo u obranu debelog Duhačeka, u obranu njegova svetog prava da ruši. Dakle, u Hrvatskoj važi pravilo: ”Tuguj u tišini, ruši uz glamu i veliku dreku”. I pjevaj ode dreku: Oj ti govno, govno Velebita,/ Ti našeg crijeva diko,/ Tvoja slava jeste nama sveta…
Fasciniran crijevom i ”dikom” koja iz njega izlazi, kao i onom koja u njega ulazi – Duhaček sigurno nije najveći problem suvremene Hrvatske, zapravo uopće nije relevantan, i onaj tko ga privodi i sudi zbog baljezganja na Twitteru samo mu radi besplatnu reklamu. Verbalni delikt očito više nije samo relikt jednog minulog doba, nego zadobiva nove dimenzije i novi život u okviru novog puritanizma, koji je postaje svojevrsni Malleus maleficarum ljudskopravaške ideologije globalizma. Ipak, neće taj ”malj” pasti na Duhačekovu glavu jer on je ideološki i u svakom drugom pogledu ispravno orijentiran. Na kraju će ljaga pasti na Božinovićevu policiju zbog tzv. proganjanja slobode riječi. A možda je to tako i planirano. U svakom slučaju, rečenim maljem će po prstima ili po tintari dobiti neki drugi. Recimo, oni koji se drznu precizno i necenzurirano izraziti što o svemu tome misle. Osobito, o spomenutom rušenju.
Ako Duhačekovo twitter-pjesnikovanje nitko ne drži umjetnošću, to se ne bi moglo reći za performanse Maje Smrekar. Ta slovenska umjetnica ovih dana je na zagrebačkom festivalu Ekstravagantna tijela nastupala sa svojim štencima. Ona je svoj performans izvela na otvorenju festivala predstavljajući tako kontroverzni ciklus ‘K-9_topologija: Hibridna obitelj’, izveden u Berlinu 2015./2016., a za koji je 2018. dobila nagradu Prešernove zaklade. Iz tog opsežnog umjetničkog projekta najupečatljivije je dojenje kujice Ade. Besposlena baba i štenad doji, rekao bi netko neupućen u umjetnost, međutim stvar je puno ozbiljnija, dublja. Radi se afirmaciji ”hibridne obitelji” koja bi samom legalizacijom i legitimizacijom učinila besmislenim sam pojam i koncept obitelji. Kao što i protezanje pojma brak na neke druge vidove zajedništva postupno destruira sam taj pojam. U kontekstu rušenja, Maja Smrekar ima u vidu neke više razine od Hrvatske , ali dobro dođe i za domaću uporabu. Destruktivnu, naravno.
Kad smo već kod performativne umjetnosti, vratio nam se Siniša Labrović! Da, da, to je onaj što se mokrio pred Saborom. Prije nekoliko mjeseci, nezadovoljan životom u zemlji koja njegovu umjetnost ne cijeni dovoljno, razglasio je u svim medijima da odlazi u Njemačku. Siguran sam da zbog toga nitko nije uzdahnuo, no ponetko je odahnuo, jedan gnjavator manje. Vidjevši da nitko, unatoč medijskoj galami, nije ni primijetio da je otišao, Siniša se odlučio vratiti. Barem na kratko. I usrećiti nas novim performansom. Cijeli će se dan smiješiti na Trgu bana Jelačića. S Trga će odlaziti samo dok bude vršio veliku ili malu nuždu. Ne dvojim da će, barem sa stanovišta prolaznika Trgom, taj dio njegova performansa biti najbolji. Jer, iskreno, tip se ne umije smiješiti. Nego tek ceriti. Svejedno, dobro da je navratio i dodao svoj obol općem nastojanju. Da ga ne bi sutra Duhaček i slični pitali: Di si bio kad se rušilo?
Još se nisu stišale raspre je li se Pupovac ispričao ili nije? Plenković je rekao da jest, ali na svoj način. Kosor i Glavaš su pokunjeno odustali od izlaska iz koalicije, dok Hvidra još nešto kao traži. Policija uhićuje ljude u zadarskom zaleđu zbog plakata na ulazu u Pupovčevo rodno selo. Tko bi rekao da se Pupovac rodio na selu!? HDZ-u i SDP-u raste rejting, domoljubima postojano pada. Lovro Kuščević izabran u Odbor za zakonodavstvo. Gdje će suza neg’ na oko. Ljeto se pretače u jesen. Kao da netko u daljini pali pilu… Sve u svemu, stanje je redovno. Ako me jednoga dana netko bude pitao: ”Gdje si bio kada se rušila Hrvatska?” – odgovorit ću: ”Pa bio sam u njoj, i nisam šutio.” Malo, premalo. Znam, ali više nego ništa…
Damir Pešorda / kamenjar.com
