Fratar ubijen bez suda i bivši fratar novinar Drago Pilsel
Na priopćenje Franjevačkog provincijalata iz Zadra u kojem se brani nevini i bez suda ubijeni fra Bernardin Sokol odgovorio je nitko drugi, nego čovjek koji je ne tako davno pripadao franjevačkom taboru.
Drago Pilsel, koji je bio član te franjevačke zajednice, tvrdi da Provincijal Bilokapić „sipa mržnju na nas sadašnje antifašiste“! Pilsel se pita zašto partizani nisu ubili druge fratre na Korčuli? On u svom odgovoru na priopćenje Provicijalata ide do čudnih, posve neciviliziranih pitanja: „…zašto su partizani presudili samo njemu, zašto nisu napali i pobili i druge fratre na otočiću Badija? Zašto nisu spalili taj samostan? Ima li Bilokapić odgovor na ta pitanja ili na sve u životu odgovara iz rakursa odvjetnika umorenih na otočiću Daksa kod Dubrovnika?“
Koji to rakurs ima Pilsel o Daksi? Vjerojatno onaj Marina Jurjevića Baje, koji je poslije tih strašnih zločina u izvještaju napisao „bilo kako bilo ubit ih se mora“. Po takvom shvaćanju, trebalo je bez suđenja ubiti Sokola i desetke onih likvidiranih na Daksi, što je na žalost i učinjeno.
Smilovali su se partizani onima koji su ostali na Badiji i nisu ih ubili, nisu spalili njihov samostan, ali da su to učinili, po „sadašnjem antifašistu“ Dragi Pilselu bilo bi to zasigurno u redu.
A zašto on, koji u svojoj „Democroaciji“ piše da je živio sa svecem fra Ivom Peranom, nije pročitao što je o Sokolu napisao fra Ivo Peran, sada sluga Božji? Peranu je Sokol bio profesor glazbe na Badiji i Peran je prvi i najviše o njemu pisao, još za Jugoslavije, kad se o Sokolu nije smjelo govoriti. Peran je i u smislu Sokolove krivnje ostavio sasvim nedvosmisleno svjedočanstvo.
Vjeruje li Pilsel više svome „svecu Peranu“ ili svome partizanskom oficiru Aniću, koji u svojoj knjizi navodi broj „oko sedam partizana“? Izraz „oko“ Anić bi mogao upotrijebiti, da ih je bilo desetke ili stotine, ali ne ako ih je bilo šest, sedam ili osam, a njihov broj taj „ozbiljni povjesničar“ ipak je trebao znati. Kako to da Pilsel vjeruje Aniću da je pobijeno njih „oko sedam“? Kako to Anić nije naveo njihova imena? Na istoj stranici svoje knjige, kod drugih slučajeva naveo je imena pogubljenih!
Čudno je da i o samoj Sokolovoj likvidaciji ne postoji nikakav zapis. Postoji zapis jednog od onih fratara koji su sa Sokolom bili na Badiji u trenutku odvođenja, u kojem one koji su došli po Sokola naziva „kaponjama“ (po trorogim kapama). „Sadašnji antifašisti“ među kojima i „fra Drago Pilsel“ predlažu njega i druge fratre sada za „partizanske spomenice“, jer ih „ondašnji antifašisti“ nisu ubili, i nisu im spalili samostan.
Ako je po „kaponjama“ Sokol i zaslužio smrt, pa su ga ubili bez suđenja, zašto to nigdje nisu zapisali?
Iz Samostana Male braće partizani su odveli, i na Daksi 25. listopada 1944. ubili bez suđenja profesora Franjevačke teologije i Više franjevačke gimnazije: fra Marijana (Luku) Blažića (rođen u Kastvu 1897.) i fra Tomu (Petra) Tomašića (rođen u Bašćanskoj Dragi 1881.), a fra Gerarda (Marka) Barbira (rođen u Dubrovniku 1911.) na Boninovu 29. listopada 1944. Sva trojica, kao i Sokol, bili su doktori znanosti. Prema dokumentu Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske iz Dubrovnika 18. lipnja 1944., kojeg je potpisao „Marin“, za Blažića i Tomašića stoji svojevrsna optužba da su, ni manje ni više, nego „poznati kao koljači i organizatori ustaški“. Njihova imena su na popisu streljanih narodnih neprijatelja“ kojeg je Opunomoćstvo UDB-e (Uprava državne bezbednosti) za kotar Dubrovnik u travnju 1948. dostavilo Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju, a imena svakog od njih prati opaska „kao ustaša likvidiran je brzim postupkom 26. X. 1944. god“. Sokol nema ni takvo što! On nema nikakve pisane optužbe. On nema nikakve osude. Nema nikakvog zapisnika o izvršenju kazne. Nema sada ni njegova tijela tamo gdje su ga mještani zatrpali. Nađeni su tamo samo potplati njegovih fratarskih sandala! Od njega je ostao i omot u arhivu nekadašnje tajne policije Komunističke partije OZN-e, danas pod signaturom MUP RH/I Kut 1219. Na omotu ispod imena Sokol Bernardin stoji samo „Rođen“ s povlakom, što znači nepoznatog datuma. Ispred imena na mapi je i broj 319640, te iznad njega još jedan prekrižen – 99743. Na dnu su još dva prekrižena broja: 186 i 99743, što je dokaz više klasifikacija.
Pilselovo pitanje „zašto partizani nisu ubili druge fratre na Korčuli?“ odaje da on nije „sadašnji antifašist“, nego da iz njega progovara ondašnji partizanski oficir Anić. Osim toga, kako bi to Pilsel mogao biti „sadašnji antifašist“? Nije li on bio „ustaša“? U kući njegova djeda navodno je bio Ante Pavelić. Sam piše da je pjevao „ustaške pjesme“! Na Izraelsko veleposlanstvo u Buenos Airesu bacao je molotovljeve koktele. Pozna bivše argentinske ustaše. Pozna današnjeg Papu. Bio je franjevac, bio je kandidat za svjetovnog svećenika. U svakom slučaju, ni papa, ako ga je Pilsel uopće vidio, ni ovi drugi iz crkvenih krugova nisu ga učili da je dobro ubiti, a pogotovo da je dobro ubiti bez suda. Ali za njega je to izgleda normalno, jer je prešao sve stadije od ustaše, navodnog hrvatskog vojnika u domovinskom obrambenom ratu, do promotora knjige partizanskog oficira, da bi sad bio antifašista. Sumnjam u takvog antifašistu, koji zagovara smrtnu kaznu i to bez ikakvog suđenja. Zasigurno su Provincijal i svi franjevci bivše njegove zajednice mnogo veći antifašisti od njega.
Pita se Pilsel zašto nisu pobili sve fratre, i zašto nisu spalili samostan? Tako, kako on voli reći, „gnjusna“ pitanja ne bi trebao postavljati nijedan novinar koji sebe smatra antifašistom, a kamoli on koji sebe voli predstavljati teologom, i sve do nedavno predstavnikom Crkve. Ne dolikuje da čovjek koji je prošao stadije od „ustaše“ do „partizana“ drži moralnu lekciju Provincijalu bivše zajednice.
Da Sokol nije odao partizane, napisao je i fra Berard Barčić, koji je s njim živio na Badiji. Nisu ga za takvo što teretili ni bivše njegove kolege partizani, ni Vid Mihičić, ni admiral Bogdan Pecotić, rodom s Korčule (direktor njegove gimnazije u Samostanu Male braće bio je fra Toma Tomašić, koji je ubijen na Daksi).
Knjigu Nikole Anića, Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu (1941. – 1945.) Od okupacije do oslobođenja. Knjiga 1., Biblioteka „Da se ne zaboravi“, Dubrovnik, 2013., predstavljao je tko drugi nego „sadašnji antifašist“ Drago Pilsel. U knjizi se autor poziva na dokument Komunističke partije koji se nalazi u HDA, Zagreb, KP 42/2847., i navodi citat: „Na Vrnik je došao držati misu fra Bernardin Sokol i na neki način saznao da se tu nalaze skriveni partizani. Nije se, po običaju, poslije mise vratio na Badiju, nego je otišao u Korčulu u njemačku komandu grada i oficire Abwera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tumač u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brijač još od prije rata živio na Korčuli. […] Naši su onda pošli na Badiju uhapsiti špijuna fra Sokola…“ Anić piše da je ta „grupa od oko 7 partizana“ uhićena i odmah pogubljena, „iako su bili zaštićeni kao ratni zarobljenici“. Naravno da je smiješno da je Sokolu koji je toliko puta razgovarao s Nijemcima u ovom slučaju bio potreban prevoditelj, jer je studirao u Beču. Osim toga, u HDA-u postoji spis sa signaturom koju je Anić naveo, ali u njemu nema nijedno slovo o Sokolu. Pilsel to sad može provjeriti, kad to nije učinio prije predstavljanja knjige. Anićevu knjigu recenzirao je Joško Radica, najbolji živući poznavatelj komunističkih žrtava na Jugu Hrvatske, i u njoj je, pored krivih tvrdnji u tom navodu, našao na stotine krivih navoda. On je u Zadarska smotra, br. 3-4, 2017., zapisao: „Po završetku ove analize može se zaključiti kako se radi o još jednom pseudopovijesnom uratku osobe neoslobođene totalitarističkog komunističkog sustava koja svojim pristranim i brojnim nedostacima iznova ponižava žrtve.“
Na kraju treba reći da je očito da „mržnju sipa“ ustaša koji je bio partizan, a sada želi biti „antifašist“. „Mržnju sipa“ novinar, bivši „fra Drago“, koji u 21. stoljeću opravdava i zagovara smrtnu kaznu i to bez suđenja! Da je Pilseli još palo na pamet da „svog Provincijala“ optuži za klerofašizam, možda bi mu „sadašnji antifašisti“ dodijelili još neku nagradu?
Fra Stipe Nosić, Dubrovnik
