
Evo dragi moji, nalazim se na mjestu s kojeg su tisuće naših Gastarbajtera odlazili svojim kućama i obiteljima u domovinu, a zatim se ponovno vraćali na šljaku.

Duga je povijest iseljavanja iz našeg Završja iliti Tropolja i traje gotovo 60 godina u kontinuitetu, a sada ću povući kratku paralelu između odlazaka tada i sada, te detektirati glavni problem zbog kojega je to tako.
.

Prijašnji odlasci i ovi današnji u mnogočemu se razlikuju, a najviše nas kao narod pogađa činjenica da trenutno odlaze cijele obitelji, a ne samo glava kuće kao prije.
.

Zanimljivo, a u isto vrijeme i tragično je to da su ljudi tada odlazili iz istog razloga kao što odlaze i danas, a to je
politički NEPOTIZAM.

Dobro zapamtite tu riječ jer se na nju vezuju korupcija, loše upravljanje, nizak životni standard, apatija, siromaštvo i mnoge druge društvene (HDZ) bolesti, vjerujem da i sami znate koje.
.

Nekad se rodnu grudu napuštalo zbog komunista koji su mrzili sve hrvatsko, a danas odlazimo u tuđinu zbog samoprozvanih “domoljuba” koji su poput onog vuka iz basni promjenili kožu, dok im je ćud ostala ista.
.

E sad se nameću pitanja poput; “
Što učiniti, kako ih se riješiti?”

.

90-tih kad sam rođen, nije bilo mnogo opcija, te su naši očevi zbog nemogućnosti demokratske promjene vlasti bili prisiljeni uzeti puške u ruke i boriti se za svoju slobodu. Slobodu koju na kraju nisu izvojevali, a platili su veliku cijenu i doživjeli razna poniženja, prije svega od svojih.

Što onda mi trebamo napraviti, trebamo li i mi podnijeti žrtvu i kako

.

Da, trebamo, i to masovnim izlaskom na izbore i glasanjem za neopterećene i samostalne opcije poput HRS-a koji je sačinjen uglavnom od mladih ljudi koji su željni rada, puni znanja, vođeni jasnom vizijom, te spremni na služenje svome narodu

.