EKIPA GIMNAZIJE POBJEDNIK NATJECANJA “TOMISLAVGRAD U DOMOVINSKOM RATU”
Potaknuti velikim događajem koji se dogodio upravo na današnji dan, 9. svibnja 1991. godine, kada je goloruki duvanjski puk iznad Šujice zaustavio tenkovsku kolonu bivše JNA, o kojem se sve manje zna, vodstvo tomislavgradskoga ogranka Matice hrvatske, na čelu s predsjednikom Matom Kelavom organiziralo je danas u hotelu “Tomislav” kviz-natjecanje pod nazivom “Sila nije pobijedila – Tomislavgrad u Domovinskom ratu“.
Na početku programa otpjevana je Lijepa naša i održana minuta šutnje za sve poginule i nestale hrvatske branitelje u Domovinskome ratu, nakon čega je izmoljena kratka molitvu za sve stradale u proteklome ratu.
Voditeljica je potom pozdravila sve okupljene, pročitavši potom razloge za organizaciju ovoga natjecanja:
– Devedesete su godine preokreta . Označavaju svršetak jednog razdoblja i početak drugoga. Te godine su godine odluke. Smisao te odluke je bio živjeti u slobodi i dostojanstvu ili u ropstvu. I cijelo to vrijeme se može sažeti u jednoj rečenici: I odlučiše Tomislavgrađani živjeti uspravno u slobodi i dostojanstvu . Opasnost nije dolazila iz daleka, iz neke nepoznate točke svemira, iza zvijezda, nego je bila opipljiva, blizu, tu, dolazila je iz Mostara i iz smjera Banja Luke, u vidu tenkova JNA. Odluka je donesena oko 2 sata iza pola noći, 9. svibnja 1990. godine, na današnji dan. Mimo svih zakona logike. Bila je odlučna i samouvjerena i produhovljena, prožeta idejom slobode. „Sa štitom ili na štitu“, govorili su antički Grci. To je bilo i naše geslo. Toga dana cijeli duvanjski kraj je bio na nogama i staro i mlado, svi kao jedan, bez oružja i bez ikakvog iskustva, krenuo je u obranu svoje slobode i svoga identiteta, u Šujicu. Tenkovi su zaustavljeni. Događaji su se odvijali filmskom brzinom. Rat u Hrvatskoj i rat u BiH. Duvnjaci sudjeluju u svim bitkama za svoju opstojnost i za svoju slobodu. I sa svojim su narodom dobili sve bitke. Na tim velikim događajima, na tim istinama iz naše bliže povijesti počeli smo izgrađivati svoj novi život. Život u slobodi. Daju se obećanja preuzimaju obveze, no žrtva Domovinskog rata bila je nemoćna da zaustavi zaborav. Zaboravili smo i tenkove i rat. Zaboravili smo žrtvu naših junaka. Zaboravili smo sve. Sve se čini da zaboravimo. O ovim događajima ne možemo ništa pročitati u medijima, ništa ne učimo u školama, ne pričamo u kućama. Mislimo da je bio krajnji čas da se to ne dogodi. Zbog toga smo i organizirali ovaj kviz znanja, kako bi svojim angažmanom bili svjedoci slavnog vremena, kako nam se ne bi dogodila najveća nesreća našega vremena da budemo slijepi za istinu o nama u našem vremenu. Jesmo li slijepi za našu bližu povijest ili nismo. Ako smo slijepi onda i ono što vidimo slabo vidimo ,a da nam se to ne bi dogodilo pozvani smo svjedočiti svojim znanjem. Naše je mjesto uz naše hrabre momke . Hvala im za mir i za slobod . Čuvat ćemo uspomenu na njih i na slavne događaje iz naše borbe za ostanak i za opstanak na ovim prostorima, na ovaj način. Ukoliko je ovo naš križ spremni smo ga nositi, pa ako zatreba i biti na njemu, za svoje dostojanstvo, kao i naši očevi, naša braća i sestre…
Na natjecanju je nastupilo pet petočlanih ekipa i to iz Osnovne škole Ivana Mažuranića, Osnovne škole Stjepana Radića, Osnovne škole fra Mije Čuića te Srednje strukovne škole i Gimnazije Marka Marulića. Prije današnjeg (finalnog) natjecanja provedena su natjecanja po svim ovim školama a taj veliki posao su odradili nastavnici i profesori povijesti koji su ujedno osmislili pitanja. Zasluge za ovaj veliki posao zaslužuju nastavnici Anica Bagić, Mira Beljan, Ankica Bagarić, Ante Romić, Krešimir Parlov, Ivana Bagarić, Ivana Ćurčić, Slavica Miloš i Marija Kovčo Radoš. Naravno, zahvale su izrečene i svim ravnateljima ovih škola na pomoći oko organizacije natjecanja.
Nakon provedenih pet krugova, postavljanja pitanja i brzoga odgovaranja na ista (30 sekunda), potvrđujući tako dobru pripremljenost, četiri ekipe su imale isti broj bodova te se prema ranijem dogovoru pristupilo izvlačenju pobjednika iz šešira. Ta čast je pripala predsjedniku OV Tomislavgrad Luki Krstanoviću koji je sreću donio ekipi gimnazije kojoj je pripalo 1. mjesto. Drugo mjesto je osvojila ekipa OŠ fra Mije Čuića, dok je treće mjesto pripalo ekipi Srednje strukovne škole. Sve ekipe su nagrađene replikama kipa kralja Tomislava (spomen-obilježje poginulim hrvatskim braniteljima u Tomislavgradu), priznanjima i knjigama te putovanjima sa svojim mentorima u Vukovar, na obljetnicu njegova pada 18. studenoga.
Svojim odličnim nastupima pozornost okupljenih privukli su dodatno članovi i članice puhačkoga orkestra i plesnoga ansambla Matice hrvatske, gangašice iz Imotskoga, a posebno gosti iz KUD-a “Zora” iz Piškorevaca pokraj Đakova.
Prvotno je bilo planirano polaganje cvijeća i paljenje svijeća ispred spomen-obilježja, te mimohod gradskim ulicama do mjesta natjecanja, kao i nastup na otvorenom na novome parku kod autobusnoga kolodvora, nakon natjecanja, no zbog kiše od istoga se odustalo.
Pokrovitelj cijeloga događaja je općina Tomislavgrad.
Mandino selo
