Dvije doktorice s Medicinskog fakulteta upozoravaju: Umiremo od bolesti koje se mogu spriječiti, ljude treba podučiti, od toga kako će jesti i spavati pa nadalje… No, lakše je prepisati tablete

Dvije doktorice s Medicinskog fakulteta u Splitu pokazale su koliko su voljne i snažne pokrenuti nešto novo i važno u hrvatskom zdravstvu!

 

Prva je izvanredna profesorica Ivana Kolčić. Inače predaje epidemiologiju, koja joj je specijalizacija i glavni predmet, te sudjeluje u izvođenju nastave na nizu predmeta poput socijalne medicine, organizacije zdravstvene zaštite, javnog zdravstva, kao i u nekoliko predmeta vezanih uz znanstvenu metodologiju i medicinu utemeljenu na dokazima na poslijediplomskom studiju.

 

Druga je Tanja Dragun, dr. med. zaposlena na Odsjeku za fiziologiju i doktorandica na projektu pod mentorstvom prof. Željka Dujića.

 

One zajedno vode “Ljetnu školu medicine životnih navika temeljenu na dokazima”, koja je jedan od devet projekata internacionalizacije Medicinskog fakulteta u Splitu koje je financirala Europska unija.
No, privlačenje stranih studenata i liječnika samo im je jedan od ciljeva.
Tanja: “Spojio” nas je prof. Dujić jer je znao da se obje želimo baviti medicinom životnih navika koja je moja strast i da na Medicinski fakultet želimo uvesti predmete koji bi liječnike podučili da o kroničnim nezaraznim bolestima ne razmišljaju na dosadašnji reduktivni način, nego da pokušamo sustavno razmišljati o tome kako postepeno maknuti lijekove i fokusirati se na životne navike.

 

Lifestyle medicina

 

To je danas najveća potreba jer je tragedija što imamo najveću smrtnost i morbiditet upravo od bolesti koje su u velikoj mjeri sprječive. To su dijabetes tipa 2, hipertenzija, hiperlipidemija, depresija, svi loši učinci stresa, niz zloćudnih tumora kao što je tumor probavnog sustava, karcinom pluća kod pušača… Te bolesti bi trebali naučiti prevenirati i liječiti promjenom životnih navika, a ne kroz primjenu niza lijekova.
Ivana: Svjetska zdravstvena organizacije je prije nekoliko godina objavila kako bi se čak 75 do 80 posto svih smrti zbog kardiovaskularnih bolesti moglo spriječiti, kao i 40 posto karcinoma, posebno karcinoma probavnog trakta i pluća.

 

Te dvije splitske liječnice su se prošle godine posvetile educiranju o medicini životnih navika. Kažu da ona u Hrvatskoj još ne postoji i to žele promijeniti. Tamo gdje je i krenulo uvođenje zapadnjačkog stila života, prvo se reagiralo s pojavom te nove grane medicine – tzv. lifestyle medicine. Tako je ona u začecima u SAD-u, Australiji i Velikoj Britaniji, gdje je najviše obolijevanja i smrtnosti od kroničnih nezaraznih bolesti.
Tanja: Nije lako uvesti medicinu životnih navika i u tom smislu doći do studenata, budućih liječnika. Naša prednost je što radimo na fakultetu, te smo napravile istraživanje i prikupile podatke o životnim navikama studenata medicine, stomatologije i farmacije. Istraživanje je pokazalo nisku stopu pridržavanja principa mediteranske prehrane, što nam je bio alarm da studentima treba govoriti o prehrani jer ona je temelj. Naše studente moramo naučiti da kao liječnici budu kompetentni učiti svoje pacijente o životnim navikama.
Ivana: Floskula “jedite zdravo” nije dovoljna. Kurikulum tijekom studija općenito ne inkorporira dovoljno detaljno temu životnih navika i njihovu važnost u određivanju zdravlja. Zato su to teme koje smo uključile u “Ljetnu školu medicine životnih navika utemeljene na dokazima”, za koju se nadamo da neće samo ostati na razini ljetne škole i privlačenja studenata iz inozemstva, već nam je konačni cilj inkorporirati je u nastavu. I to ne samo kroz izborni predmet koji smo pokrenuli prije dvije akademske godine, a koji govori o ulozi životnih navika i njihovu utjecaju na zdravlje, već bi, o čemu je već govorio dekan Zoran Đogaš, bilo idealno pokrenuti novi studij i povezati Medicinski, Kineziološki i Prehrambeno-tehnološki fakultet.
Tanja: Fokus bi bio prehrana, spavanje, stres i bolesti ovisnosti. Treba obrazovati buduće liječnike da se znaju kompetentno nositi s ta četiri “stupa”, ali ne tako da pacijentu kažu da više spava i da se hrani zdravije. Liječnici trebaju ući u dubinu, trebamo znati na pravilan način razgovarati s pacijentom da probudimo njegovu motivaciju, što nismo prošli kroz šest godina fakulteta. Naime, u medicini životnih navika pacijent postaje glavni i odgovoran za svoje zdravlje, a liječnik je tu da izvuče ono najbolje iz njega, da ga usmjeri, ponudi mu informacije i tehnike. U tome trebaju biti zajedno. Kad riješimo navedena četiri “stupa”, onda 80 posto bolesti koje su danas predominantne, trebale bi se lagano rasuti. A to nije jednostavno.
Ivana: U zapadnoj medicini liječnik u liječenju zarazne bolesti propiše antibiotik koji pacijent uzme i najčešće ozdravi. Kod kroničnih bolesti ne postoji ta magična tableta. No, postoji cijeli niz tableta za tlak, lipide i šećer koje se, kako smo do sada mislili, moraju uzimati doživotno. Naravno da se moraju uzimati doživotno ako se ne riješe osnovni uzroci bolesti. Zato su konačni ciljevi medicine životnih navika prevencija, liječenje, ali i izlječenje. Postoje studije, neke još od 1998. godine, o reverziji koronarne bolesti srca intenzivnom promjenom životnih navika pacijenata koji su bili u vrlo teškoj i životno ugroženoj situaciji.
Tanja: Znate da morate jesti bolje, ali jeste li ikada o tome pričali s vašim liječnikom? Ako imate povišene masnoće u krvi, je li liječnik s vama popričao kako ste došli do toga i kako se to može riješiti na drugačiji način? U najboljem slučaju ste dobili letak. Kako bi pacijent postao partner, s njim moramo popričati o tome kako izgleda njegov dan, što jede za doručak, je li mu zvuči prihvatljivo da nešto promijeni… Ako za to nije spreman, onda se možda može djelovati na stres i na to kako se s njime nosi, jer možda je tu procijep u koji liječnik može ući i vidjeti kao pomoći. Možda pacijent razmišlja o prestanku pušenja. Za sve to nije dovoljno reći prestani pušiti, počni vježbati i zdravije se hrani. Treba ući mrvicu dublje. To zahtijeva više vremena, ali je dugoročno isplativo otvoriti te teme i krenuti u njihovo rješavanje koje je mahom jednostavno i nije skupo.
Ivana: Medicina životnih navika nikako nije alternativna metoda, ali nije ni klasičan pristup u medicini. Stvoreni su novi alati i pristupi kako riješiti problem nezdravih životnih navika, odnosno kako pomoći pacijentu da ih promijeni. Najteže je promijeniti sebe. To je dugotrajan proces u kojem liječnik treba ostvariti partnerstvo s pacijentom, oni moraju biti tim. Ako jedan liječnik nije dovoljan, može se uključiti stručnjak koji se bavi prehranom, zatim kineziolog koji će pacijentu pokazati kako kod kuće može vježbati, psiholog ukoliko je potrebno naučiti nove načine za nošenje sa stresom…

 

Što stoji iza kocke čokolade?

 

No, kako smo uspjeli zaboraviti važnost životnih navika?
Ivana: Još je Hipokrat govorio da trebamo živjeti umjerenim životnim stilom. Znači da ničega ne bi trebalo biti niti previše niti premalo. To je najbolji način za očuvati zdravlje. Onda su razvojem medicine i tehnologije dijagnostici, a ponajprije u lijekovima, osnovne životne navike pale u sekundarni plan. Iako sve smjernice koje govore o liječenju kroničnih nezaraznih bolesti, na prvom mjestu ističu promjenu životnih navika, liječnik prođe preko toga jer pacijenti kažu da im je to teško i da u tome vjerojatno neće uspjeti. Tako se odustane od toga koraka i odmah se krene na lijekove.
Tanja: Ako imate pacijenta s povišenim šećerom u krvi, kao liječniku vam se čini da nema šanse da će on poslušati što mu imate za reći, a njemu je između promjene životnih navika i tablete jednostavnije uzeti – tabletu. Ono što nitko ne govori je da se s tabletom nikada ništa nije riješilo. Samo se maskiralo. To su kratkoročni “flasteri” koji ne rješavaju uzrok bolesti.
Je li na to “maskiranje” utjecao farmaceutski lobi?
Tanja: Apsolutno je na to utjecala naša okolina. Svaljivanje odgovornosti na pojedinca u ovom slučaju ne drži vodu, jer mi smo produkt svoje okoline. Tu su odgovorne sve industrije, a na prvom mjestu ona prehrambena.
Teško se roditelju boriti s nizom mozgova koji stoje iza jedne reklame koje se puštaju za vrijeme crtića. Tako lanac brze hrane svoje sendviče, pržene krumpiriće i gazirane sokove reklamira kao sretan obrok uz kojeg dijete još dobije igračku. Pa sad ti objasni djetetu da to nije dobro. I ako svoju kuću održavaš na određeni način, društvo u cjelini je pod takvim utjecajem reklama da se jako teško boriti. Tako da je po meni prehrambena industrija i sve što u nju spada – kao što je reklamiranje, ogroman faktor.
Ivana: Sve reklame za gazirane sokove nude život, veselje, energiju, za jedan od tih sokova su uspjeli prodati priču da je on Božić. Također, prehrambena industrija nam je podvalila da je cornflakes dobar i zdrav doručak. E, pa nije. To je prijevara.
Tanja: Pojedinac počne misliti da je problem u njemu i da ima manjak discipline i manjak karaktera zato što ne može pojesti samo kockicu čokolade. Iza te čokolade poznatog brenda stoji trust mozgova koji su je nakon godina detaljnih i skupih istraživanja doveli do toga da nam je neodoljiva. No, mi mislimo da je u nama problem što ne možemo odoljeti. Naravno da nije.
Što je s prirodnim sokovima?
Ivana: Reklame ne samo da poručuju da je zdravo jesti “pre ultra” procesuirane žitarice koje su u potpunom manjku vlakana, vitamina i minerala koji su jedino dobro u žitaricama, već poručuju da uz to još popijemo čašu soka od naranče. Ja bi vam preporučila da pojedete naranču, ako imate zube – žvačite. Čak i ako kod kuće iscijedite sok, dobit ćete vodu, šećer i okus. Takav šećer, koji je oslobođen vlakana, apsorbira se u probavnom sustavu izuzetno brzo, isto kao da se popili gazirani sok pun šećera.
Ivana: Ako baš netko ne voli jesti povrće, ali u smoothieju mogu sakriti blitvu, i to je jedini način da ju unesete u organizam, onda bi samo u tom slučaju to preporučila.
Tanja: Popularni smoothie je bolja opcija od sokova, jer onda ništa se nije uklonilo iz namirnica, samo je usitnjeno. Ali nama i zubi za nešto služe i oni moraju raditi, kao i slina koju proizvodimo kad žvačemo hranu. Cilj je da na hranu ne gledamo kao na niz izdvojenih nutrijenata, nego kao na cjelokupnu namirnicu koju je uvijek bolje jesti u što izvornijem obliku.
Ivana: Ni geni nisu odgovorni za našu debljinu, to su samo izgovori. Ne živimo u mjehuriću, jedemo hranu koja nam je dostupna. Ljepota i čar medicine životnih navika je da će npr. promjena samo prehrambenih navika za sobom povući cijeli niz drugih pozitivnih promjena.

sibenski.slobodnadalmacija.hr