Duvanjski križ s likom slavuja
Godine 2013. udruga “Naša baština” iz Tomislavgrada izdala je limitiranu repliku neobičnog križa s motivom ptica, a na osnovu originala koji je bio pronađen u Koritima, naselju uz rub periodično poplavljenog Buška blata. Prilikom međunarodne radionice o krškim poljima u Livnu iste godine križ je među 50 stručnjaka različitih profila probudio neočekivan interes i odjek.
Originalni križ potječe iz nekropole u Koritima na Buškom jezeru, iz staroga groblja “na redove”. O tome je nalazu pisala Nada Miletić u Glasniku Zemaljskog muzeja, Sarajevo, XXXIII (1976.), Sarajevo, 1979., str. 141-182. Na nekropoli je pronađeno 86 grobova, a u 36 su pronađeni različiti predmeti, među kojima i sedam križeva ilirskog stanovništva. Nalazi svjedoče da su stanovnici koji su tu živjeli u 6. stoljeću već odavno bili prihvatili kršćanstvo. U novije vrijeme, o tome je pisao Darko Periša (primjerice, »Rimski Deliminij kao sjedište starokršćanske biskupije«, Arheološki radovi i rasprave, 16, Zagreb, str. 225-246; »Ponovno o Delminijskoj biskupiji ili Repetitio est mater studiorum«, Hercegovina franciscana, br. 10, Mostar, 2014., str. 245-265). Autor štoviše nastanak ranokršćanske Delminijske biskupije u stanovitoj mjeri tumači postojanjem navedenog groblja na redove, u koje su se pokopavali kršćanski doseljenici (izbjeglice) sa sjevera, iz Panonije, s kojima je došao i njihov biskup. Riječ je o drugoj polovici 6. stoljeća.
Promatrajući fotografiju križa u monografiji Prirodoslovno-povjesna baština općine Tomislavgrad (2013.) i umanjenu repliku križa u srebrnom izdanju udruge “Naša baština” (2013.) možemo ga opisati na sljedeći način: Na križu su izrezbarene tri ptice. Na rukama križa, lijevo i desno, stoji ptica otvorenog kljuna koja pjeva. Na vrhu križa stoji identična ptica koja ima zatvoren kljun. Sve tri ptice imaju neobično velike okrugle oči i lik pjevice (Passeriformes) koja ne sliči golubu – inače jednoj od centralnih ptica među kršćanskim motivima životinja. U prvi mah, kad ornitolog ili verziran promatrač ptica dobije križ u ruke i poveže ga sa staništem gdje je bio pronađen, može determinirati i interpretirati motiv. Zapravo može biti njime fasciniran. Otvoren kljun i velike oči, koje su očita adaptacija ptica mraka ili gustog žbunja, i silueta s plitkim reljefom vjerojatno opisuju slavuja (Luscinia megarhynchos). Slavuj je ptica ljubavi i tako motiv vjerojatno opisuje elementarnu kršćansku vrlinu = ljubav. Autor križa je simbolični karakter ptice izrazio konkretnom pticom koju je imao mogućnost i sam vidjeti. Naime slavuj je pored nekoliko drugih vrsta (orao, ždral, golub, ćuk/sova itd.) dio ansambla alegoričnih ptica koji tangiraju čovjeka već u prethistorijsko doba. I danas se vraćaju slavuji nakon zime u Livanjsko ili Duvanjsko polje 14 dana prije nego što drveće i žbunje dobije lišće te pjevaju noću i danju. Kako nema žbunja ili šume u polju (krška polja su od vremena Ilira bila pašnjak i travnjak) ptice su se privukle rubu polja, a time i naseljima ljudi. Potražile su jedinu ekološku mogućnost da nađu stanište u kome mogu preživjeti. U to su vrijeme ptice veoma uočljive ne samo po nevjerojatnom pjevu, već i po tome kako pjevaju izduženog vrata i djelomice okrenute prema nebu – baš onako kako je to prikazao nepoznati autor ranokršćanskog motiva iz Korita na rukama križa! Teško ili gotovo nemoguće bismo takvu pozu ptice pjevice mogli pronaći kod ptice mira – goluba, koji osim toga ima i male oči, pa je očigledno da je autor križa želio istaknuti baš velike oči ptice. Možda sa sviješću da stvoritelj prati svakog između nas?
Već Plinije stariji (Caius Plinius Secundus, 23.-79. po Kr.) u svojoj Naturalis historia, knjiga X., daje impresivan opis slavuja koji bi bez problema mogao biti iz Livanjskog ili Duvanjskog polja. Piše da slavuji pjevaju bez prekida prije nego što lišće iznikne. Navodimo doslovno, u prijevodu: “43. Slavuj (Luscinia. Sylvia Luscinia) koji 15 dana i noći neprekidno pjeva zaslužuje među pticama posebno pažnju, prije svega zbog toga jer od takve male ptice nije za očekivati tako jak glas i izdržljivost pjevanja u tako malom tijelu; nadalje slavuj je jedina ptica čije tonove čujemo potpuno po glazbenim pravilima, čak i kod alternacije…”
Budimo sigurni da su i ljudi iz Korita, Duvanjskog polja ili Dalmacije slavuja koji simbolizirala početak proljeća (= ljubav i nadu!) dobro poznavali. Puno bolje nego što mi danas možemo zamisliti!
Ovdje valja istaknuti neočekivanu realnost motiva koji ukazuje na simboličnu povezanost čovijeka s Kristom.
Ranokršćanski križ iz Korita ima važnost i za historiijsku ornitologiju: daje prvi mogući nalaz ptice, vjerojatno slavuja, za Dalmaciju kojeg je prikazao kršćanski čovjek i tako otvara novo polje proučavanja faune životinja prije 2000 godina.
Ovaj moment daje ranokršćanskom križu iz Korita status markera kulture i nature.
Borut Stumberger – Robert Jolić, Naša ognjišta, siječanj-veljača 2017.
izvor: TC
