Duvanjski dimnjačar: Konkurencije nema, a ni reklama mu ne treba
Vahid Ramić je duvanjski dimnjačar već skoro 25 godina i ujedno jedini kvalificirani dimnjačar na prostoru Hercegbosanske županije. Zbog toga, kako nam reče, „konkurencije nema, a ni reklama mu ne treba“.
Svejedeno, ne treba ni Coca Coli pa se opet reklamira, kažem mu ne tako davno u šali i nerado napustih svoju znatiželju jer toga jesenskog dana gospodin Ramić je u našem domu poslovno, pozvan na čišćenje dimnjaka prije sezone grijanja. Za kratko vrijeme i vrlo vješto, uz pomoć svoga pomoćnika, posao je uspješno odradio. U poslu mu pomaže sin Armin na kojeg je odnedavno registriran obrt, a osim tomislavgradske općine uslugu pružaju i u drugim općinama Hercegbosanske županije.
Piše: Zora Stanić / Tomislavcity
– Uz dimnjake, nudimo čišćenja peći, šporeta, kamina, postavljanja kapa (inox-rosvajd) i ostale usluge vezane za krov, a cijena usluga ovisi od zahtjevnosti – odgovara Vahid kojega sretoh danas. Izgleda da je poslušao naš savjet o Coca Coli, u poslu ima novosti.
– Sad me možete potražiti na facebook stranici i dobiti potrebne informacije ili potražiti na broju 063/ 343 – 632, poželjno od petoga do devetog mjeseca. Tada je lakše raditi, a i ja sam samo čovjek, veli Vahid koji svoj posao radi i ovih zimkih dana, a pozivi stižu od Šujice do Liskovače, no najviše posla ipak ima u ljetnim mjesecima.
Na upit što ga je privuklo tom poslu i kako se osjeća u dimnjačarskom odjelu, Vaho kaže:
– Silom prilika sam taj posao počeo raditi u Njemačkoj od 1993. godine gdje sam se naučio radu, redu i disciplini. Taj mi se posao sviđa, a od nečega se mora i živjeti. I odijelo mi dobro stoji, zavolio sam ga. U Njemačkoj sam radio za neku firmu, gore je obvezno čišćenje dimnjaka poslije svakoga loženja dok je kod nas to malo drugačije. Ipak, primjetno je da ljudi i u našem kraju sve više traže usluge dimnjačara.
Jeste li imali nezgodnih situacija obavljajući dimnjačarski posao?
– Opasnost i u ovom poslu postoji. Na krovovima su uglavnom postavljeni tzv. led crijepovi, vrlo su kliski, bilo je posklizavanja, ali srećom bez posljedica. Moja fizionomija je prikladna ovom poslu, dok malo strahujem za sina. Ako želi održati ovaj posao, nastaviti tradiciju, morao bi smršavjeti koje kilo kako bi što sigurnije hodao po krovu.
Vahide, što mislite o onoj izreci da dimnjačar sreću dijeli?
– Na mome facebook profilu je napisano Dimnjačar sreću nosi. Ako sam nekomu riješio problem i danas se grije u toplome i čistome domu, naravno da sam donio sreću. Nekad me povuku za dugme. To dopuštam, ali obično upozorim pipaj, a ne diraj, veselo će Vahid.
Jeste li zadovoljni ovim poslom, može li se od njega živjeti?
– Zadovoljan jesam, a da se živi ne bih rekao, prije bih rekao da se preživljava. Nadam se da će se obvezno održavanje dimnjaka i peći zakonski regulirati i kod nas. Time bi, vjerujem i ovaj posao bio više cijenjen. A tko zna, možda bi se netko onda i odlučio školovati za dimnjačara. Za sada, osim Tomislavgrada, u BiH je registrirana još samo jedan dimnjačarski obrt i to u Brčkom.
