Drastično poskupljenje kave je neopravdano. To je samo iskorištavanje panike

MANIJA oko rasta cijena proširila se i na kavu. Euro, energenti, sirovina… sve se koristi u obranu teze da će cijena šalice kave rasti. Neki ugostitelji preko medija najavljuju više nego dvostruko veće cijene, pa se tako spominje i cijene od 20-30 kuna za šalicu kave. Jesu li te najave drastičnog poskupljenja kave opravdane ili ugostitelji pokušavaju iskoristiti opću paniku oko inflacije za podizanje marži?

Rast cijene kave ne utječe puno na konzumaciju

Trgovcima je u interesu da cijena raste kod proizvoda poput kave. Radi se o proizvodu kojemu je potražnja niske cjenovne elastičnosti, što znači da cijena ne utječe toliko puno na kupnju.

U teoriji svaki rast cijene nekog proizvoda dovodi do manje kupnje tog proizvoda. Ali to se ne događa kod svakog proizvoda istim intenzitetom. Neke stvari su osjetljivije na promjenu cijene, pa i na blagi rast cijena kupnja jako pada, a neke su relativno otporne na rast cijena pa kada poskupe, to ima manji utjecaj na kupnju.

Ekonomisti to zovu cjenovna elastičnost potražnje, ali nije ni bitno kako se zove, bitno je samo da kava spada u kategoriju proizvoda kod kojih rast cijene ne utječe puno na kupnju.

Samo konkurencija sprječava rast cijena

Istodobno je posluživanje kave, tj. ugostiteljstvo, jako kompetitivno. Konkurencija je jaka, a proizvod koji se nudi je relativno homogen, ujednačen. Iako i po pitanju kave postoje razlike u kvaliteti i ukusima, pa većina ima najdraži kafić za koji se kune da radi najbolju kavu, te razlike su puno manje nego kod ostalih proizvoda.

Ono što zaista sprječava ugostitelje da podignu cijenu kave ili bar to rade jako oprezno su drugi ugostitelji. Osim ako se radi o posebnoj lokaciji ili ambijentu, cijene kava na određenom području su relativno ujednačene. Ako bi jedan ugostitelj drastično podigao cijenu kave, on bi izgubio goste zbog konkurencije koja to nije učinila.

Cijeli svijet mora raditi da bismo mogli popiti šalicu kave

Cijeli proces od plantaža kave do šalice kave uključuje ogroman broj ljudi i kompanija iako o tome ne razmišljate dok pijete jutarnju kavu u najdražem kafiću. Sama sadnja osim zemlje i ljudskog rada zahtijeva mehanizaciju, gorivo, preparate za zaštitu od bolesti i nametnika i rasadnike.

Grm kave daje plod tek 3-4 godine nakon sadnje, a samo branje zahtjeva mukotrpan ljudski rad (osim kao su idealni uvjeti pa se može koristiti mehanizacija). Ubrana zrna se čiste, sortiraju po veličini i kvaliteti, prže i pakiraju.

A to je tek početak puta jer se kava većinom transportira pomorskim putem iz Afrike i Južne Amerike u Europu i SAD, gdje se melje i pakira da bi uopće mogla stići do ugostiteljskog objekta koji je poslužuje.

Monumentalan proces na globalnoj razini neizravno, preko proizvodnje svih strojeva, materijala, goriva, prijevoznih sredstava pa sve do same kave, uključuje na desetke tisuća, pa i stotine tisuća ljudi diljem svijeta. Impresivno, pogotovo za jednu skromnu šalicu kave.

Cijena zrna je bila i veća, a ipak je šalica kave bila jeftinija

U cijelom tom procesu cijena samog zrna kave na svjetskom tržištu, koja trenutno raste, manji je dio konačne cijene kave u šalici. Istina je da se cijena kave na svjetskom tržištu više nego udvostručila u odnosu na početak 2021., ali to ne znači puno za cijenu šalice kave.

Cijena kave kao sirovine uopće nije na povijesnom maksimumu. 2011. je bila i veća, kao i 1997. te 1977. No sama cijena kave jako puno varira, ne samo iz godine u godinu nego i u godini. A najveći skokovi cijena bili su uzrokovani prirodnim katastrofama.

Svaki nagli skok cijena bio je kratkoročan, a cijene bi se vrlo brzo vratile na puno niže razine. To dakako znaju proizvođači i trgovci kavom, pa na razne načine saniraju te nagle skokove jer bi naglo podizanje i spuštanje cijene stvorilo kaos.

Cijenu kave određuje Brazil

Urod kave u Brazilu, kao najvećem proizvođaču, najviše određuje cijenu. Ako je loš, kao 1994. kada je mraz uništio velik dio uroda u Brazilu, cijena naglo raste. 1997. je nedostajalo kave na tržištu i cijene su kratkoročno podivljale.

Nakon toga je svjetska proizvodnja kave narasla za 50% u tri godine i cijene su se spustile na povijesni minimum, što je dovelo do propasti nekih proizvođača i oporavka cijena. 2011. i 2012. Brazil pogađaju suše, pa cijena skače na povijesni maksimum, nakon čega se opet spušta.

Može se zaključiti da na cijenu samog zrna kave utječu najviše vremenske prilike te odnos između ponude i potražnje. Cijene jako variraju, udvostruče se i utrostruče ili prepolove u par godina.

Sami udio cijene zrna kave u konačnoj cijeni šalice je toliko mali da to ne može imati veliki utjecaj na cijenu u kafićima. Ipak, to ne sprječava neke da rast cijene sirovine iskorištavaju za rast cijene šalice kave.

Rast cijena energenata je loše opravdanje za poskupljenje

Ni rast cijena energenata ne može opravdati poskupljenje, bar ne direktno. Sami troškovi nabave kave neće drastično narasti zbog rasta cijene nafte, plina i struje, ali bi mogli narasti troškovi poslovanja ugostitelja. Točnije, rast cijene struje će dovesti do većih troškova poslovanja (skuplje režije), a ugostitelji bi taj rast mogli prebaciti na goste podizanjem svih cijena, pa tako i kave.

Ali u tom slučaju bi trebali rasti sve cijene, a ne samo kave. Taj rast ne bi treba biti drastičan jer bi ga ugostitelji trebali rasporediti na cijene svih pića, ali postoji mogućnost da zbog ranije opisane niske cjenovne elastičnosti radije podignu cijenu kave nego drugih proizvoda, koji su osjetljiviji na promjenu cijene.

Ako procijene da će konzumacija piva više pasti zbog rasta cijene nego konzumacija kave, onda će radije ostaviti cijenu piva kakva je bila, a sav dodatni trošak električne energije prebaciti na cijenu kave.

Troškovi pomorskog kontejnerskog prijevoza, kojim kava uglavnom dolazi do Europe, narasli su drastično. Oni drastično rastu još od sredine 2021., pa su ih dobavljači već uključili u svoje cijene ili na neki drugi način kompenzirali.

Iskorištavanje uvođenja eura za podizanje cijena je čisti oportunizam

Treba naglasiti da po svim dosadašnjim iskustvima zemalja koje su uvodile euro, nema nikakvog dokaza za utjecaj eura na rast inflacije. Inflacija, tj. rast cijena nakon uvođenja eura, određena je istim zakonitostima kao prije uvođenja eura i samo uvođenje eura nema značajnog efekta.

Prema dostupnim istraživanjima, samo rast cijena za 0.2-0.3 postotna boda nakon uvođenja eura može se objasniti samim uvođenjem. Primjerice, ako je opća razina cijena narasla za 5% onda je euro bio odgovoran za samo 0.2 – 0.3 postotna boda rasta, što je beznačajno u odnosu na koristi samog eura za građane.

Ta 0.2-0.3 postotna boda uglavnom se odnose na efekt zaokruživanja, kada se prodajne cijene jeftinih proizvoda zaokružuju na iznos u eurima. U takve proizvode spada kava i efekt zaokruživanja bi trebao biti najizraženiji u ugostiteljstvu.

Za to ne postoji nikakav drugi razlog osim oportunističkog iskorištavanja uvođenja eura, tj. iskorištavanja uvođenja eura kao opravdanja za podizanje cijena. Iako je to nepoštena i nemoralna poslovna praksa, nije ilegalna.

Svaki ugostitelj će sam odlučiti hoće li oportunistički iskorištavati uvođenje eura za podizanje cijene kave, ali radi se o sasvim legalnoj praksi oko koje država ne može i ne bi trebala ništa učiniti.

Nema opravdanog razloga za drastična poskupljenja

Unatoč bombastičnim najavama, nema pravog razloga za drastično dizanje cijene kave u kafićima. Kava u zrnu nije toliko skupa koliko se prikazuje, a da i je, ne čini značajan dio cijene same šalice kave.

Rast cijene struje podiže režijske troškove, ali to nije vezano za samu kavu, pa ne bi trebali podizati cijene kave, nego disperzirati na sva pića. Euro se uvodi tek početkom 2023. i nije razlog za podizanje cijena kave, osim zbog oportunističkog iskorištavanja situacije.

Iskorištavanje panike oko svugdje prisutne visoke inflacije da bi se bez ekonomskog razloga drastično podigle cijene ne spada u dobre poslovne prakse. Kupci bi to morali znati kazniti.

index.hr