Drago Krpina: “S ustašom Mesićem sam prvi put pjevao ‘Bojnu Čavoglave’”
Nakon što je Visoki prekršajni sud donio presudu prema kojoj je izvođač pjesme “Bojna Čavoglave” pravomoćno prekršajno kažnjen zbog javnog izvikivanja pozdrava “za dom spremni” na njezinu početku, hrvatska javnost posljednjih je dana podijeljena oko toga treba li zabraniti taj pozdrav ili ne. Mnoge su poznate osobe u javnost izišle sa svojim stavovima o ovoj temi, a ništa drugačije nije bilo ni s jednim od osnivača HDZ-a, Dragom Krpinom.
Visoki prekršajni sud u pravomoćnoj presudi navodi da je pozdrav “Za dom” i “Za dom spremni” korišten i kao službeni pozdrav ustaškog pokreta NDH koji je nastao od fašizma i koji je utemeljen na rasizmu i time simbolizira mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog i etničkog identiteta.
Međutim, ne slažu se svi s time.
Objavu Drage Krpine prenosimo u cijelosti:
“S ‘USTAŠOM’ MESIĆEM PRVI PUT SAM SLUŠAO I PJEVAO ‘BOJNU ČAVOGLAVE’
Žestina kojom lijevi čuvari „istine“ u Hrvatskoj talambasaju i tuku po jezičnom izričaju ‘ZA DOM SPREMNI’ koji se, kao njezin integralni dio, pojavljuje u pjesmi Marka Perkovića Thompsona ‘BOJNA ČAVOGLAVE’, nastaloj na vrhuncu velikosrpske agresije na Hrvatsku, zvuči pomalo nadrealno.
Kad bi se sastavljala antologija hrvatskih domoljubnih pjesama nastalih za Domovinskog rata, a koje su imale golemi motivirajući učinak na hrvatske branitelje, svaki neutralan satavljač takve antologije nesumnjivo bi ‘BOJNU ČAVOGLAVE’ stavio u sam njezin vrh.
Ne mogu se sjetiti da je do OLUJE itko u Hrvatskoj osporavao tekst ove legendarne pjesme koja je snažno obilježila veličanstveni boj hrvatski branitelja protiv zločinačkih velikosrpskih osvajača.
Ne sjećam se ni da je predsjednik Tuđman, čija su stajališta o događajima u Drugom svjetskom ratu hrvatskoj javnosti dobro poznata, ikad izrekao i jednu primjedbu u svezi s tekstom ove neponovljive pjesme.
S tom pjesmom na usnama, hrvatski su branitelji neustrašivo podnosili udare, u početku neusporedivo nadmoćnijeg, neprijatelja, pjevali su je kad su ponekad bili prisiljeni na uzmicanje, s njom su kretali u male i velike pobjedničke podvige, s njom su ispraćali svoje poginule suborce i prikupljali snage za konačne pobjedničke akcije BLJESAK I OLUJU.
Uz ‘BOJNU ČAVOGLAVE’ branjen je Vukovar i Škabrnja, Osijek i Dubrovnik, Vinkovci i Zadar, Gospić i Šibenik ….
Gotovo trideset godina poslije, nesalomljivi lijevi ideološki batinaši, vratili se starim svojim navadama; propisivati Hrvatima što smiju a što ne smiju pjevati.
Ipak, valja primjetiti da u tom njihovom ideološkom džihadu ima nešto izrazito dobro. Naime, poznato je da su sve vrste zabrana u Hrvata budila još veći prkos. I u ona olovna jugokomunistička vremena, upravo za to jer je to bilo zabranjeno, pjevali su Vilu velebita, Ustani bane Jelačiću, Još Hrvatska ni propala, Marijane, Marijane … unatoč tomu što se za takva ‘zlodjela’ pouzdano završavalo u zatvor.
Posve je jasno da će napori aktualne ‘ideološke milicije’ ‘BOJNU ČAVOGLAVE’ učiniti još popularnijom i da će njezino trajanje u hrvatskom nacionalnom i povijesnom pamćenju učiniti postojanim i trajnim.
Jesmo li na korak do nauma da se u okviru revolucionarnih zamisli velike reformatorice hrvatskog školstva reformira i hrvatska abeceda tako da se iz nje isključi slovo U jer su ga, eto, ustaše koristile kao svoj simbol?!
Kao zanimljivost pada mi na pamet zgoda u kojoj sam prvi put čuo ovu nezaboravnu pjesmu, koja je, kao rijetko koja druga, obilježila Domovinski rat.
Ondašnji ‘ustaša’ Stipe Mesić bio je na dužnosti predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a. Ja sam mu bio zamjenik. Često smo zajedno krstarili Hrvatskom. Vozili smo se, ako se dobro sjećam, prema Križevcima. S radija je emitirana nekakva glazba koja “ustaši” Mesiću nije baš bila po volji. Mašio se za džep i izvadio iz njega audio kasetu, rekavši vozaču: ‘Gasi to, stavi ovu kasetu, pa ćeš čuti što je prava glazba’. Vozač je poslušno ugasio radio i ubacio kasetu. I … zaorila se ‘BOJNA ČAVOGLAVE’ : ‘ … U Zagori na izvoru rijeke Čikole/Stala braća da obrane svoje domove/ Stala braća da obrane svoje domove/ Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi/ Nećete u Čavoglave dok smo živi mi/ Nećete u Čavoglave dok smo živi mi …’
Zapjevali smo i ‘ustaša’ Mesić i vozač i ja zajedno s Markom Perkovićem. Svojim domoljubnim i borbenim nabojem, ponosom i prkosom kojima je bila prožeta, pjesma je svakog dobronamjernog Hrvata, napose svakog hrvatskog branitelja, osvajala iz prve.
‘Ustaša’ Mesić je doduše, nakon nekog vremena, počeo žestoko napadati ‘BOJNU ČAVOGLAVE’ i njezina autora i izvođača optuživati za ustaštvo. Nastavio je, pak, zajedno s Miloradom Pupovcem, u Srbu, pocikivati uz poskočice uz koje su vršeni pokolji nad tamošnjim Hrvatima.
Oni koji prijete zabranama izvođenja ove legendarne hrvatske pjesme i suđenjima onima koji je budu pjevali, najveći su njezini promicatelji.
U svojim frustracijama i bolesnim naumima, u konačnici, bit će jednako uspješni kao i ‘ … srpski dobrovoljci, banda, četnici …’ iz Perkovićeve skladbe, u pokušaju da pokore glasovite Čavoglave”, napisao je Krpina.
