Dijanović: Cilj je da Hrvatska postane zemlja prihvata migranata

Iako je opći dojam da je posljednjih mjeseci intenzitet migracija prema Europi u padu, što je posljedica smanjenoga priljeva izbjeglica i migranata u odnosu na prijašnja razdoblja, migrantsko pitanje jest i u budućnosti će biti strateško pitanje europske budućnosti, kako na sigurnosnome, tako i na identitetskome planu.

Migracije su sigurnosno pitanje jer se među velikim brojem migranata u Europu infiltriraju i teroristi, koji mrežu grade i među starijim naraštajima doseljenika. Migracije su identitetsko pitanje jer su mnogi dijelovi sjeverne i zapadne Europe – Staroga kontinenta koji se s patološkom mržnjom obračunava sa svojom kršćanskom kulturom i tradicijom – već danas izgubili svoj europski identitet te više sliče na Bliski istok i sjevernu Afriku. Paradoksalno je i perverzno da tzv. liberali prednjače u „kulturi dobrodošlice“ iako je empirijski lako dokazivo da je većina pridošlica islamske vjeroispovijesti te odbija osnovne postavke liberalne demokracije.

Prema procjenama UN-a Afrika će do kraja ovoga stoljeća porasti četiri puta po broju stanovnika te će s gotovo četiri i pol milijarde ljudi gotovo dostići Aziju. Jedini kontinent koji će zabilježiti pad bit će, dakako, Europa.

HisterijaPoticanjem medijske histerije o nasilju nad imigrantima pokušava se prikriti nasilje imigranata kao izravna posljedica imigrantske agende.

Naravno, cilj je da Hrvatska postane zemlja prihvata migranataNa afroazijskome prostoru nekoliko desetaka milijuna ljudi već bi danas došli u Europu kad bi se za to ostvarili uvjeti, a do kraja stoljeća samo će u Africi oko tri milijarde ljudi živjeti u neimaštini. S obzirom na percepciju Europe kao bogatoga kontinenta s jakom socijalnom državom i razvijenom „kulturom dobrodošlice“, nije teško zaključiti kako će se, čak i bez novih ratova kojih će sigurno biti na afroazijskim paralelama i meridijanima, intenzitet migracija prema Europi sve više povećavati.

Naravno, pod uvjetom da Europa i dalje nastavi s dosadašnjom autodestruktivnom politikom koja podrazumijeva imidž kontinenta na koji svatko može doći, a izgledi za deportaciju mizerni su čak i kad se radi o dokazanim kriminalcima.

Dugave kao početak

Republika Hrvatska nedavno je prihvatila tzv. mehanizam solidarnosti koji se tiče spašavanja migranata iz Mediterana. Mehanizam solidarnosti odbilo je 14 država članica EU-a (bez Velike Britanije to je polovica država EU-a), među kojima i Italija kao najvažnija država na mediteranskoj ruti. Riječ je o mehanizmu koji u praksi znači prepakirani Merkeličin prijedlog iz 2015. godine kojim je Bruxelles želio svim državama članicama nametnuti migrantske kvote.

Nekoliko dana nakon „solidariziranja“ s bruxelleskim mainstreamom, u vidu prihvaćanja modela za daljnje vabljenje migranata u Europu, u Dugavama u Novome Zagrebu, gdje je prihvatno migrantsko središte, zbio se napad u ZET-ovu autobusu. Migrant azilant prijetio je nožem putnicima u autobusu. Korištenje noževa za fizičke obračune vrlo je učestalo u kulturama iz kojih migranti dolaze, a ako bi se nastavio priljev migranata u Hrvatsku, ovakvi bi slučajevi mogli postati učestaliji. Dakle Dugave su tek početak.

Stanovnici Dugava već nekoliko godina žive u strahu i traže otvaranje policijske postaje u blizini prihvatnoga središta za tražitelje azila. Kad padne noć, svjedoči saborski zastupnik Marko Sladoljev, građani Dugava ne osjećaju se sigurno jer se migranti okupljaju u skupine od 5 do 6 muškaraca, glasni su i presreću djevojke. Treba li se dogoditi neki novi delikt da se shvati ozbiljnost situacije? Njemačka i Švedska najbolji su primjer kuda vodi forsiranje multikulti politike: vodi do snažnoga porasta broja silovanih žena s obzirom na to da migranti dobrim dijelom dolaze iz država u kojima je razvijena tzv. kultura silovanja, o čemu je svojedobno pisao mainstream medij Deutsche Welle.

A kada se tomu dodaju frustracije koje kod migranata nastaju nakon nekoga vremena (rijetko tko se brzo integrira u društvo i dobije posao), dobivamo siguran recept za probleme.

Već su zabilježeni pokušaji silovanja od strane migranata u Hrvatskoj

„Incident“ u Dugavama nije prvi takve vrste. U Importanne Centru tražitelj azila iz Maroka u kolovozu 2017. pokušao je silovati devetnaestogodišnju djevojku, a tih je dana zabilježen i pokušaj Afganistanca da siluje djevojku u Dugavama.

Kad je u pitanju obrana granice kod Velike Kladuše, gdje tisuće migranata žele ilegalno prijeći u Hrvatsku, hrvatski policajci posljednjih mjeseci i godina čini se da rade vrlo dobar posao. Najbolji je dokaz tomu histerija koja se posljednjih mjeseci nastoji stvoriti o postupanju hrvatske policije

Provale i pljačke kuća koje imaju tu nesreću da se nalaze na migrantskoj ruti, postale su gotovo uobičajen migrantski pljenidbeni repertoar.

Najprije nas je mainstream uvjeravao da migranti ne žele u Hrvatsku, a da su prozivke migranata za kriminalne radnje tek halucinacije desničarskih ksenofoba i rasista. Radi se o inženjerima, astronautima i nuklearnim fizičarima, uvjeravali su nas domaći oikofobi.

Kada je postalo očito da će dio migranata ipak ostati u Hrvatskoj i kad su neki od tih inženjera krenuli s kršenjem zakona, onda su dični mainstream mediji odjednom zašutjeli. Naravno, sve ih to ne sprječava da i dalje one koji upozoravaju na nepremostive civilizacijske razlike, razlike u kulturi i običajima, proglašavaju zatucanim rasistima koji uslijed slaboga obrazovanja plaše hrvatske građane onim Drugim.

Udar pučke pravobraniteljice na hrvatsku policiju

Prethodno je spomenuto prihvaćanje tzv. mehanizma solidarnosti koji se odnosi na mediteransku rutu. Međutim, Hrvatska je već dugo vremena tranzitna zemlja na tzv. balkanskoj ruti. Kao što je poznato, radi se o nekoliko tisuća migranata koji se nalaze u Velikoj Kladuši na granici s Bosnom i Hercegovinom te pod svaku cijenu, pa ako treba i ilegalno, žele ući u Hrvatsku i onda dalje na zapad. Kad je u pitanju obrana granice kod Velike Kladuše, hrvatski policajci posljednjih mjeseci i godina čini se da rade vrlo dobar posao. Najbolji dokaz tomu histerija je koja se posljednjih mjeseci nastoji stvoriti o postupanju hrvatske policije.

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović u listopadu prošle godine tako je optužila policiju za kršenje ljudskih prava migranata, a Ministarstvo unutarnjih poslova za uskraćivanje pristupa podatcima o postupanju policije prema migrantima koji tvrde da ih se premlaćuje.

Vidovićeva je istaknula kako od 2016. njezinu Uredu redovito pristižu pritužbe o nezakonitom postupanju policije u odnosu na migrante na hrvatskoj granici s BiH i Srbijom što je, istaknula je, „popraćeno izvješćima brojnih međunarodnih i domaćih organizacija i institucija.“ Iz MUP-a je tada odgovoreno da su i pučka pravobraniteljica i ostali interesanti, među kojima i europske institucije, dobili odgovore, pojašnjenja i informacije koje su tražili.

Anonimno pismo navodnoga policajca neodoljivo podsjeća na „Pupovčevo“ pismo iz 2013. godine

Pučka pravobraniteljica nije stala na prozivkama iz listopada prošle godine, nego je nedavno objavila anonimno pismo policajca koji se navodno požalio kako „ni profesionalno, ni ljudski ne može više podnijeti naloge svojih šefova za nasilje nad migrantima“.

Autora ovih redaka to je pismo podsjetilo na anonimno pismo koje je 2013. u Hrvatskom saboru pročitao Milorad Pupovac, a koje je navodno dobio tadašnji predstavnik bošnjačke nacionalne manjine Nedžad Hodžić, u kojemu se ovoga vrijeđa na nacionalnoj osnovi. I jednom i drugom pismu teško je provjeriti autentičnost, ali odlično dođe kao sredstvo difamacije Hrvatske.

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović prokomentirao je optužbe navodnoga anonimnoga policajca ovim riječima: „Ne ćemo biti hot spot jer naša policija ne dopušta ilegalne migracije. Mi smo otvorena zemlja, nismo dizali žice… Svaki smo prigovor istražili i svi se oni vrte oko iste priče – anonimni policajac i slično.

Nitko nije vidio to nasilje.“ Na stranu sve prethodno, no treba biti pošten i reći da Božinović svoj sadašnji posao ministra unutarnjih poslova obavlja daleko bolje nego prethodnik mu Ranko Ostojić. Zbog toga što policija očito radi svoj posao, a to je zaštita hrvatskih granica (nema nikakve sumnje da je takvo postupanje MUP-a motivirano ulaskom Hrvatske u Schengen, gdje bi nas međutim, prijateljska Slovenija mogla ponovno blokirati), policija se nalazi na udaru iz više pravaca.

Denuncijacije civilnoga sektora

Osim pučke pravobraniteljice, policiju je u siječnju ove godine denuncirao i civilni sektor. U izvješću organizacije No Name Kitchen koja djeluje u Srbiji, BiH, Hrvatskoj i Italiji, koje je obuhvatilo razdoblje od sredine 2017. do kraja 2018., hrvatska policija proglašena je najgorom u „regiji“ kad je u pitanju postupanje s izbjeglicama i migrantima koji nastoje ući u EU.

Kao što je tada izvijestio Jutarnji list, navedena je udruga ustvrdila kako su njezini aktivisti „u periodu od svibnja 2017. do svibnja 2018. godine zabilježili 215 slučajeva protjerivanja, odnosno prisilnoga odvraćanja migranata od ulaska na teritorij RH te njihova povratka u Srbiju. Od toga broja, stoji u izvješću NNK, 60 posto migranata prijavilo je da im je uskraćeno pravo na traženje azila, 45 posto ih je fizički napadnuto, 25 posto prijavilo je da su pritom i opljačkani, a 15 posto tvrdi kako im je verbalno prijećeno. Njih 11 navodi i da im je uskraćena voda i hrana.“

Iz MUP-a su demantirali navode spomenute nevladine udruge. A neki od tih navoda zaista bi mogli poslužiti kao dobar izvor zabave, kad iza njih ne bi bili pokvareni ciljevi.

Bilo bi zanimljivo kada bi neke civilne udruge koje hrvatsku policiju proglašavaju najgorom u EU, objasnile kako se to nego uporabom legitimne fizičke sile (što je oznaka državne suverenosti) može spriječiti migranta kad ilegalno nastoji ući u državu, posebno kad, kao što je bilo slučajeva u Velikoj Kladuši, migranti pokušavaju nasilno probiti policijski kordon?

Naime, kao što je spomenuto, nevladine udruge hrvatsku policiju, među ostalim, optužuju i za „prisilno odvraćanje migranata od ulaska na teritorij Hrvatske“. Bili bismo vrlo zahvalni kad bi nam netko iz spomenute udruge mogao objasniti kako se to nego uporabom legitimne fizičke sile (što je oznaka državne suverenosti) može spriječiti migranta kad ilegalno nastoji ući u državu, posebno kad, kao što je bilo slučajeva u Velikoj Kladuši, migranti pokušavaju nasilno probiti policijski kordon?

Policajci se ne bave hortikulturom niti uzgojem maćuhica, nego je riječ o redarstvenicima koji red uspostavljaju i uporabom legitimne fizičke prisile. Neka netko od članova tih udruga pokuša ilegalno prijeći njemačku državnu granicu pa da vidimo kako će se provesti. Ovdje treba spomenuti i to da je, prema istraživanjima Roberta Valdeca, novinara koji informacije prikuplja na terenu, optuživanje policije za nasilje nešto što arhitekti i financijeri migracija redovito preporučuju migrantima pa su optužbe redovito slične kao jaje jajetu.

Mediji kao topnička potpora

Naravno, hajka na policiju ne bi bila potpuna kad se u nju ne bi uključili i mediji kao topnička potpora. Al Jazeera Balkans tako je 17. srpnja emitirala prilog „Ko će kazniti zlostavljanje migranata u Hrvatskoj“. Hajci se pridružio britanski BBC prilogom pod naslovom „Pretučeni i opljačkani: Evo kako Hrvatska štiti svoje granice“.

„Migrante koji pokušavaju doći u Europsku uniju preko Hrvatske, policija ilegalno vraća u Bosnu i Hercegovinu. Neki migranti tvrde da ih je policija tuče i pljačka“, piše BBC. Strašno je postupanje hrvatske policije: migrante koji ilegalno pokušavaju prijeći u Hrvatsku, hrvatska policija ilegalno vraća u BiH! Hajci se nisu propustile pridružiti ni srpske Novosti pa tako novinar Milorad Krstulović u svome članku, plaćenom novcem hrvatskih poreznih obveznika, ističe kako je Hrvatska postala „predziđe barbarstva“.

Balkanci u Njemačku, a afroazijsko stanovništvo na Balkan!

O tomu što stvarno stoji iza hajke na hrvatsku policiju, ali i iza optuživanja drugih država za nasilje nad migrantima, u svom je analitičkom članku na portalu Geopolitik.news objasnio geopolitički analitičar Mario Stefanov.

Stefanov ističe: „U cilju prikrivanja posljednjih mjeseci povećanoga, organiziranog uvoza imigranata s područja Bliskoga istoka i Afrike za potrebe gospodarstava najmoćnijih članica Europske unije na čelu s Njemačkom ponovo se preko nevladinih, zapravo paradržavnih organizacija, u velikom broju formalno financiranih od strane različitih njemačkih i europskih zaklada, pokreće kampanja optuživanja država članica koje se nalaze na rutama dopreme migracijske mase za tobožnje nasilje nad imigrantima.

Cilj je pritisak na te države uključujući i Hrvatsku da u doglednom vremenu u cijelosti i u punom opsegu prihvate agendu smještaja imigranata na svomu teritoriju odakle bi njemačke i tvrtke država iz središta moći EU-a vršile odabir potrebne radne snage.“

Cilj je, dakle, Hrvatsku, ostale države u „regiji“, ali i države srednjoistočne Europe koje se danas snažno protive migracijama, pretvoriti u mjesto prihvata migranata, tj. u hot spot. BruxellesBruxelles je grad koji ne može osigurati red na svojim ulicama, ali poziva druge države na red kako bi sutra i u njima vladao multikulti nered…Tu će se migranti „kultivirati“ i „integrirati“, vršit će se sigurnosne obrade, a onda će Njemačka i ostale bogate države probrati one migrante koji su potrebni njezinu gospodarstvu. S „neperspektivnim“ kadrovima neka se bakću Hrvatska i balkanske zemlje.

Njemačka sve više, o čemu je pisac ovih redaka upozoravao mnogo puta, na prostor srednjoistočne Europe gleda kao na prostor crpljenja ljudi i sirovina u skladu s čim je njemački kancelar Gerhard Schröder svojedobno predložio da se obrazovanje u državama Zapadnoga Balkana, uključujući tu i Hrvatsku, prilagodi njemačkome obrazovnom sustavu radi kasnije što lakše integracije u njemačko tržište rada. Međutim, demografski rezervoar „Zapadnoga Balkana“ očito je premali, pa bi „Zapadni Balkan“ mogao bogatim europskim državama poslužiti i za „filtriranje“ afroazijske radne snage. Balkanci u Njemačku, a afroazijsko stanovništvo na Balkan!

Prikriva se nasilje migranata potenciranjem nasilja nad migrantima

U istome članku Stefanov o motivima histerije o nasilju nad migrantima zaključuje: „Dok se operacija dopreme imigranata uporno i ubrzano nastavlja, radi vlastite i europske javnosti najmoćnije europske države predvođene Njemačkom, koje stoje iza uvoza imigranata odnosno nove i jeftinije radne snage, prikrivaju posljedice svojih postupaka i preseljenja tolike mase stanovništva na europski kontinent.

Nastavlja se stoga i prikrivanje nasilja koje imigranti provode u državama prihvata, a u tom cilju uz izbjegavanje objave identiteta i porijekla počinitelja kaznenih djela, kako bi se skrenula medijska pozornost, usporedno se širi kampanja optužaba o nasilju nad imigrantima od strane policije na imigrantskim rutama. Poticanjem medijske histerije o nasilju nad imigrantima pokušava se prikriti nasilje imigranata kao izravna posljedica imigrantske agende.“

Iza hajke na policiju (pri čemu nitko ne tvrdi da pojedinačnih incidenata možda nije bilo jer među migrantima ne prevladavaju visokokulturni kavaliri) stoji, dakle, jasan globalistički rukopis daljnje provedbe multikulti eksperimenata, ali i interesi moćnih korporacija kojima migranti službe kao rezervna vojska kapitala.

Onoga dana kad ta hajka možda prestane, znat ćemo da nešto nije u redu. Jao, naime, onoj državi čiju policiju hvale promigrantski mediji i promigrantske udruge! Ta je država sigurno do kraja uvučena u globalističku mrežu autodestrukcije i napada na zdrav razum.

Pouka sjeverne i zapadne Europe

U sjajnoj knjizi Čudna smrt Europe Douglas Murray pored ostaloga uspoređuje odnos prema migracijama u sjevernoj i zapadnoj i srednjoistočnoj Europi te zapaža: „Možda nisu (države srednjoistočne Europe, nap. D. D.) osjećale ili nisu na drugi način apsorbirale krivnju zapadne Europe, pa nisu mislile da se upravo njima mogu pripisati svi grijesi svijeta. Ili možda nisu patile od iscrpljenosti i umora koji su pogodili zemlje zapadne Europe. A možda zato što u poslijeratnom razdoblju nisu doživjele masovnu imigraciju (premda su doživjele svašta drugo), uspjele su zadržati osjećaj nacionalne kohezije koji su zapadni Europljani na jedvite jade mogli zamisliti ili ga se sjetiti. Možda su gledale što se događa u zapadnoj Europi i jednostavno zaključile kako ne žele da se isto dogodi u njihovoj zemlji.“ (str. 239.)

Države srednjoistočne Europe, uključujući tu i Hrvatsku, imaju u sjevernoj i zapadnoj Europi plastičan prikaz toga kuda vode masovne i nekontrolirane migracije. Nadamo se stoga da će se oduprijeti pritiscima i pozivima na red od strane Bruxellesa, grada koji ne može osigurati red na svojim ulicama, ali poziva druga države na red kako bi sutra i u njima vladao multikulti nered…

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/hkv.hr