Da nije bilo Vukovara, Herceg Bosna ne bi ni bila osnovana

Dan osnivanja Herceg Bosne Hrvati obilježavaju kao jedan od najznačajnijih datuma koji su ih sudbonosno odredili. Predsjednik HZ HB Vladimir Šoljić u intervjuu za Večernji list pojašnjava kako nema dvojbe da je bilo ispravno donijeti takvu odluku.

Kako s ove vremenske distance gledate na utemeljenje Herceg Bosne?

Bila su to teška vremena kada je uz svakojake rizike bilo potrebno donositi važne, a često i sudbonosne odluke. Na našu sreću, u to su vrijeme Hrvati u BiH u strukturama vlasti imali legitimne, hrabre i mudre predstavnike. Oni nisu imali dvojbe kad je u pitanju proširenje rata na prostoru BiH, u kojoj su u to vrijeme gotovo dvije trećine teritorija bile izvan stvarnog nadzora središnje vlasti BiH. Ako je poznato da je velik broj napada na RH polazio s prostora BiH te da je učinjen zločin od JNA i rezervista iz Srbije i Crne Gore bez odgovarajuće reakcije središnje vlasti BiH, a posebno nakon izjave predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića: “To nije naš rat”, bilo je jasno kako Hrvate u BiH nitko ne namjerava braniti. Dodamo li tome činjenice da su Srbi i Muslimani (Bošnjaci) ustrojili vlastite sustave za slučaj rata, i to Srbi kroz SAO, a Muslimani osnivanjem Patriotske lige kao vojske za obranu muslimanskog naroda, nakon toga Hrvatima zaista nije preostalo ništa drugo nego da i sami ustroje sustav samoobrane. To je razlog osnivanja HZ HB.

Suprotna strana tvrdi drukčije – da su Hrvati kovali posve drukčije planove?!

Takvo što ne postoji, osim u nečijoj mašti. Argumenata je mnoštvo, a ovom prigodom navest ću samo neke. Hrvatski zastupnici presudno su utjecali na odluku o neovisnosti BiH u Skupštini BiH, Hrvati su u najvećem postotku izišli na referendum o neovisnosti, a njihovi glasovi bili su presudni za uspjeh referenduma. Hrvati su prvi stali u obranu prostora na kojima su bili većinsko pučanstvo, a i tamo gdje su bili u manjini (Sarajevo, Tuzla, Bihać itd.), čime su dali velik doprinos u obrani BiH. Hrvati su prvi, a često i jedini, prihvaćali sve mirovne inicijative i prijedloge kako one unutar BiH tako i međunarodne. Na prostoru BiH pod nadzorom HVO-a zbrinut je velik broj nehrvata, a s tog prostora i preko njega dolazila je sva pomoć stanovništvu na prostoru pod nadzorom ABiH, uključujući i vojnu. HVO kao vojska hrvatskog naroda u minulom ratu učinio je neusporedivo manje zločina i progona nego druge dvije vojske, VRS i ABiH.

Može li se pad Vukovara i osnivanje Herceg Bosne razdvojiti?

Oni su apsolutno uzročno-posljedični. Da nije bilo Vukovara, Herceg Bosna ne bi ni bila osnovana. Ne mislim samo na pad Vukovara, nego na što se događalo vezano uz ovu agresiju. Ponajprije na ono što se zbivalo oko Ravnog. Sve to motiviralo je Hrvate u BiH i, doslovno, nije im ostalo ništa drugo nego da se samoorganiziraju i brane. Alternativa je bila sudbina Vukovara.

Tzv. zajednički zločinački pothvat, ratni zločini… to su epiteti kojima bošnjačka strana naziva Herceg Bosnu. Kako to komentirate?

Kada se radi o negativnostima, kojih je svugdje bilo, samo o Herceg Bosni bošnjačka strana ne štedi riječi. Kada pak treba izaći neka istina na vidjelo koja ide u prilog, to se izbjegava. Primjerice, kada je bilo tko od najnižih do najviših dužnosnika bošnjačke strane naveo da je HVO oslobodio Mostar i zbog čega ga je oslobodio? Dalje, zašto se ovdje ustrojavala druga vojska kad je već HVO ovdje držao sve pod nadzorom? Zbog čega su glavne snage Armije BiH usmjerene na napad na HVO umjesto da se deblokiraju Sarajevo ili Srebrenicu? Kako to da je Alija Izetbegović ustvrdio da je pomoć za Bihać došla odakle se najmanje nadao? A odgovor je: od Hrvata i hrvatske države, Herceg Bosne. To se danas apsolutno negira.

Kako tumačite tvrdnje da su Hrvati izdali Bošnjake u ratu?

Kada se radi o izdajama, za mene je sve jasno. Ima li ijednog primjera da su Hrvati Armije BiH tajno dogovarali napuštanje tih postrojba i prelazak u HVO? Suprotnih slučajeva bio je velik broj. I to vrlo grubih. Jedan broj Bošnjaka istodobno je tajno dogovarao izdaju nakon što se opremio, naoružao od HVO-a i dobio plaću. Već sljedeći mjesec svojim je kolegama uz tajnu lozinku uperio pušku u leđa.

Kako se obraniti od ove medijske i političke harange koja se vodi prema Hrvatima i Herceg Bosni?

Rekao bih – vrlo teško zato što je to jedna mašinerija koja radi od početka rata, čak i odranije. Ona nije lokalna priča, nego je podržana od centara koji ovdje namjeravaju paralelno nametnuti svoje interese, zajedno s Amerikom i Europskom unijom. Oni su poznati, ne bi ih nabrajao.

Prof. dr. Miroslav Tuđman u intervjuu za Večernjak ustvrdio je kako dio svjetskih sila preko BiH želi promijeniti predodžbu prema tome kako se ponašaju prema muslimanima u ostatku svijeta. Kako to komentirate?

Postoji o tome dosta javna izjava, a ja sam imao i prigode o tome čuti u četiri oka. Kako nemam svjedoka, ne bih iznosio detalje. Ali, da je to istina, jest i, nažalost, preko BiH su se prelamali razni drugi interesi.

Kako pri tome gledate, posebice u posljednje tri godine nakon izrečene presude protiv šestorice dužnosnika Herceg Bosne, jedan zaokret koji se događa iz Sarajeva kada se Hrvate nastoji posve politički eliminirati?

To je samo jedan segment tog mozaika. Valja pri tome reći kako bošnjačka politika na svim frontama djeluje sinkronizirano. Uzmite samo zločine. Zar se zločin u Grabovici, Doljanima, Uzdolu, Križančevu Selu, Buhinim Kućama može tretirati kao incident? Slučaj “Zornić” i ubojstvo šefa HDZ-a Sarajeva u ratu govore o toj politici, čiji je cilj bio otvaranje sukoba s Hrvatima. I to nije zaustavljeno završetkom rata. Uzmite slučajeve ubojstva hrvatskih policajaca, obitelji Anđelić, doministra Leutara…

Imaju li se danas razloga Hrvati sramiti, povlačiti, negirati Herceg Bosnu?

Naprotiv. Smatram kako treba skidati blato koje je neopravdano nabačeno. Samo se istinom boriti. Ali, male su nam snage u BiH. Republika Hrvatska treba se intenzivnije uključiti bez obzira na manipulacije da se ona miješa. Hrvatska se ne treba miješati, neka samo iznosi istinu, činjenice. Ništa više.

Postoje li izgledi da se napravi revizija postupka za haašku “šestorku” i imate li kakve probleme, postoje li planovi za takvo što?

Osobno mislim kako ima puno razloga za to. Dobio sam tek analizu te presude koju je napravio dr. Miroslav Tuđman i uspio sam pročitati samo podnaslove knjige. Samo podnaslovi zorno govore kako postoji dovoljno temelja da se može pokrenuti neka vrsta postupka za reviziju.

Ali, gospodine Šoljiću, to je više političko negoli pravno pitanje?!

Nažalost, u pravu ste. Ni ove presude nisu bile slučajne. Smatram kako se geopolitička situacija u svijetu mijenja i da se stvaraju povoljniji uvjeti da se ta revizija izvrši. Ono što su Hrvati zagovarali pokazalo se ispravnim.

Kažete ispravnim, ali čini mi se da se i danas vrtimo oko istih stvari od prije 30 godina. Hrvati traže autonomiju, jednakopravnost. Je li Herceg Bosna bila izraz takvih zahtjeva i kako je konačno ostvariti?

Do toga će doći jednoga dana. Jednakopravnost je nešto što je normalno. Ima čak elemenata i u samome Daytonu. Kao najbolji odgovor bošnjačkoj politici u zahtjevima za ravnopravnost Hrvata, treba ukazati na stav o položaju Bošnjaka Sandžaka. Zamislite, u Sandžaku SDA podržava autonomiju i izbornu jedinicu koju Hrvatima ovdje osporavaju. Istup Alije Izetbegovića 14. studenoga 1993. godine u značajnoj mjeri govori ono o čemu danas svjedočimo: “Moramo ovdje graditi jednu civiliziranu državu ili nemamo šansi. Dakle, ne čisto napraviti ovdje muslimansku državu. Mi to ne bismo trebali uraditi iako će ona, kako se to kaže, via facti, biti to, jednostavno, drukčije ne može. To će biti ipak država u kojoj će biti 80% Muslimana i bit će onoliko muslimanska ili bošnjačka, kako hoćete, koliko je Francuska francuska, unatoč što tamo ima, isto tako, 3 milijuna Arapa itd., to je francuska država i tu je Francuz predsjednik vlade i predsjednik republike i svi su ministri Francuzi i drukčije mu ne može biti. Prema tome, mislim da ta činjenica, da će njih biti još po 10 posto jednih i drugih unutra, ne mijenja na stvari da narod koji je izborio tu državu ima sva prava, ne birajući, poštujući pravo njih kao manjina”, naveo je Izetbegović. Dalje ne treba objašnjavati što je politika Sarajeva.

Postoji li izlaz iz ovoga bh. labirinta?

Nema tu jednostavnih i brzih rješenja. Po meni, temeljno je da se tri konstitutivna naroda u BiH međusobno priznaju i uvažavaju onako kako je to naznačeno ZAVNOBiH-om i Daytonskim sporazumom, a to znači da Srbi, Bošnjaci i Hrvati budu u potpunosti jednakopravni. Tu ne treba izmišljati “toplu vodu”, nego naći uzore u uspješnim višenacionalnim zajednicama kao što su Švicarska i Belgija.•