Bulažnjenje Zorana Šprajca ex Jovanovića
Kod Zorana Šprajca ex Jovanovića sve je moguće, osim da bilo koji njegov nastup pred kamerama prođe bez nebuloza.
Tako je bilo i sinoć (15.10. u 22,15 sati) u njegovoj informativnoj emisiji „Direkt“ (RTL) koju je odavno pretvorio u buvljak.
Budući da se očito smatra kompetentnim za svaku temu, ovoga puta je na svoj način (šarlatanski i politikantski, a kako drugačije) analizirao teze jednoga psihijatra u kontekstu najnovijeg događaja koji je s pravom potresao Hrvatsku i ogorčio veliku većinu građana; naravno, riječ je o gnjusnom zlodjelu skupine maloljetnika iz Zadra koji su punih godinu dana silovali i na druge načine zlostavljali 15-godišnju djevojčicu i nakon saslušanja su odlukom Županijskog suda u Zadru pušteni da se brane sa slobode – a što je izazvalo jednodušnu osudu javnosti u cijeloj Hrvatskoj.
U iščašenoj mašti i bolesnoj vizuri Zorana Šprajca ex Jovanovića, cijeli taj događaj (i njemu slični), imaju daleko dublje uzroke i povode, a što je vezano za „katolibanski“ mentalitet, odnosno, za nas katolike koji (prema „stručnoj“ blic-ekspertizi dotičnog voditelja emisije) podržavamo takva nedjela, odobravamo ih i potičemo, jer su sastavnicom našeg svjetonazora čija je temeljna značajka „šerijatski zakon“.
Vjerovali ili ne, sve te nebuloze je u 2-3 nesuvislo skrpljene rečenice, brzopotezno – rafalnom paljbom izbljuvao ex Jovanović ne trepnuvši.
I kako bi tim svojim nebulozama i bolesnim konstrukcijama dao kakvu-takvu „argumentaciju“, toj bulumenti „katolibana“ koji žude za „šerijatskim zakonima“ (odnosno nama, katolicima u Hrvatskoj), za „barjaktara“ je postavio psihijatra prof. dr. sc. Vladimira Grudena.
Ne znam na temelju čega bilo tko može nekoga (pa i gospodina Grudena) identificirati s cijelom jednom populacijom, ali na vašaru što ga svake večeri (radnim danom) na RTL-u upriliči ex Jovanović, sve je moguće.
Citirajući dvije rečenice spomenutog psihijatra u kojima on u jednoj svojoj knjizi (riječ je o stručnoj psihijatrijskoj literaturi) piše kako kad je riječ o silovanjima postoje slučajevi u kojima je dvojbena i uloga žrtve – koja svojim ponašanjem ponekad može isprovocirati sam čin nasilja ili silovatelja potaknuti na to – ex Jovanović je izvukao zaključak kako je to izravno poticanje na zločin silovanja i potom sve to stavio u kontekst razornog utjecaja psihijatra Grudena na „generacije mladih psihijatara“ koji su obrazovani i odgajani na ovakvim hipotezama. Mi u Hrvatskoj imamo, dakle, čitavu plejadu psihijatara koji su (ako je vjerovati ex Jovanoviću) spremni svim silama braniti i zastupati silovatelje a osuđivati i naknadno viktimizirati žrtve. I ne samo to. Spomenuti psihijatri dio su jednog šireg „katolibanskog“ korpusa čiji je krajnji cilj „uvođenje šerijatskih zakona“ u hrvatski pravni sustav (naravno, „šerijatskih“ – s „katolibanskim“, a ne islamskim sadržajem).
Specijalist opće prakse i „stručnjak“ za sve oblasti Zoran Šprajc ex Jovanovića se dakle, ne samo upustio u analizu stručne psihijatrijske literature, nego, kako je vidljivo iz te dvije citirane rečenice izvukao dalekosežne zaključke koji se tiču goleme većine građana ove zemlje (u prvom redu Hrvata – katolika).
„Samo svemir i ljudska glupost su neograničeni, ali za ovo drugo nisam posve siguran“ – rekao je jednom davo glasoviti i lucidni znanstvenik, genij Albert Einstein.
Normalnom, uravnoteženom, razumnom i psihički zdravom čovjeku je jasno da je svaki pojedinačni zločin, pa i zločin silovanja (kao jedno od najtežih djela protiv ljudske slobode i tjelesnog i duševnog integriteta) slučaj za sebe i da se to ne može unificirati. I da bi to zaključio, čovjek ne mora biti stručnjak ni za što – mora imati samo zdrav razum i moć logičkog rasuđivanja, ništa drugo.
Kako god kod pljački, ubojstava, otmica ili bilo kojega drugog krivičnog (kriminalnog) djela postoje okolnosti koje su od važnosti za donošenje konačnog suda – vezano za kvalifikaciju djela pa i njegovo kažnjavanje – jednako tako te okolnosti, odnosno sve ono što je od utjecaja na počinjenje djela, ne mogu se isključiti niti kod zločina silovanja.
Nekima, naravno, za donošenje zaključaka ništa od toga nije potrebno, jer oni „znaju sve“ i u njihovim ograničenim i skučenim mozgovima sve se može strpati u unaprijed pripremljene ladice.
Šprajca ex Jovanovića se sjećam još iz vremena kad su ga nogirali s HTV-a. Ako me sjećanje ne vara, razlog tomu bio je jedan debilni video-uradak kojega su skrpili on i Hrvoje Zovko, a u kojemu su HDZ i SDP stavili u ulogu „nacista“ i „boljševika“, što je u toj kući (kakva god bila) tada ocijenjeno kao „neprimjereno“ i „nedopustivo“.
Šprajc ex Jovanović je potom (nakon što su ga nogirali s HTV-a) otvorio svoj blog na kojemu je (ogorčen postupkom „Tuđmanovog HTV-a“) prosipao žuč, prostačio, psovao kao kočijaš i u neograničenim količinama izvaljivao najraznovrsnije nebuloze. Bio je to primitivizam najgore vrste, kakav ne priliči ni jednom čovjeku, kamo li javnoj osobi – ali ex Jovanović imao je tada podosta sljedbenika koji su ga (na tom blogu podržavali), a nastupao je pod egidom „čovjeka koji ima muda“ – jer, po njegovom shvaćanju upravo te odlike moraju imati oni koji se dosjete napraviti debilni video uradak u kojemu će SDP-ovce i HDZ-ovce obuću u boljševičke odnosno nacističke odore i prikazati ih kao društvo koje se dogovara oko zajedničkih akcija.
Mislim da je potpuno suvišno ponavljati kako je javnost u Hrvatskoj s pravom uznemirena i ogorčena kako zločinom grupnog silovanja u Zadru, tako i puštanjem na slobodu zločinaca (neovisno o tomu što su malodobni) i koliko vidim, oko toga nismo podijeljeni – ili se to barem ne primjećuje.
Gdje to ex Jovanović pronalazi uporište za svoje nebuloze i trućanja vezano za „šerijatske zakone“ i „katolibanski“ mentaliet koji pogoduje nasilju nad ženama, to zna samo on.
Koliko vidim njegovi poslodavci još uvijek nisu progledali ili im ovakav tip vašarskog voditelja – šarlatana koji izvaljuje gluposti i najozbiljnije teme komentira na diletantski način odgovara.
Bez ikakve zluradosti i zlobe prema nesretnom ex Jovanoviću koji je takav kakav jeste (nije on kriv), sasvim sam uvjeren da bi njegove emisije bile jako dobar materijal za psihologe i psihijatre svih vrsta (neovisno o tomu kojeg su ideološkog usmjerenja), ne samo zbog psihološkog profila voditelja, nego i radi širih konzekvencija koje to može imati na auditorij.
