Biskup Sudar: Hrvati s ponosom mogu reći da su marijanski narod

U Komušini i na brdu Kondžilu, najvećem Gospinom svetištu Vrhbosanske nadbiskupije, 15. kolovoza svečano je proslavljena Velika Gospa. Misu je preslavio pomoćni biskup vrhbosanski dr. Pero Sudar u koncelebraciji 15-ak svećenika.

Od ranih jutarnjih sati veliki broj hodočasnika slijevao se u Komušinu kod Teslića gdje su mogli obaviti ispovijed.

U 09.00 sati započeli su uvodni obredi, a potom je uslijedila procesija s Gospinom slikom do brda Kondžilo gdje je svečano misno slavlje predvodio pomoćni biskup mons. Sudar koji je održao i prigodnu propovijed, piše Nedjelja.ba.

Prije početka misnog slavlja nazočnima je riječi pozdrava i dobrodošlice uputio župnik i čuvar svetišta preč. Boris Salapić, dekan Usorskog dekanata.

Na početku svoje propovijedi mons. Sudar se zapitao “što to Crkva danas slavi, koji nas je to čudesni događaj u životu jedne žene danas privukao na prelijepo brdo Kondžilo?”

“Koji je to događaj koji stotine milijuna ljudi širom svijeta danas privlači liku te žene? Crkva od  početka vjeruje i naviješta da se na majci Isusovoj ispunilo ono za čim teži svako ljudsko srce. To je ono što Bog želi dati čovjeku, punina i vječnost života. Danas Crkva slavi i posvećuje činjenicu da Bog ostaje vjeran svojim običajima. Ono što je Isus rekao nije samo pusto obećanje. Zato mi danas ne slavimo čežnju ljudskog bića koja se nikad ostvariti neće. Isus je obećao i rekao da će Bog onima koji vjeruju dati ono što ljudsko oko nije vidjelo, srce nije osjetilo i što uho nije čulo. To znači ono za čim mi tako čeznemo i ne možemo naslutiti tu stvarnost”, rekao je mons. Sudar na početku napominjući kako je Crkva ustanovila ovu svetkovinu ne na čežnji i želji nego Božjem obećanju i stvarnošću.

“Danas slavimo ono što se dogodilo ženi koja je pod svojim srcem nosila Isusa. Uzašla je na nebo dušom i tijelom. Kršćanstvo od početka vjeruje da smrt nije kraj. To je drugo rođenje za potpuni život. Žena po kojoj se to ispunilo je naša Nebeska majka. Ona nam je zagovornica, braniteljica koja nas štiti”, rekao je biskup ponavljajući kako je Marija poput Isusa uznesena na nebo.

Osvrćući se na misna čitanja propovjednik je rekao kako je Isus pobjednik nad svim zalima, a najveće od njih je smrt. “Isus je punina života koju Bog ispunja kojima koji ne sumnjaju u njega”, ustvrdio je mons. Sudar naglašavajući činjenice iz Marijina života o radovanju životu, hrabrosti, veličanju Gospodina…

“Veliča duša moja Gospodina. To je Marijin stav prema životu i odgovor na sve kušnje. Ova žena nije imala male kušnje. Od samog začeća bila je pribijena na stup srama. Postojala je mogućnost da bude ubijena kamenovanjem jer je bila trudna, a još nije bila udata. Od tada do Isusove smrti na križu stalno je patila. Isus je bio proglašavan izdajnikom, varalicom i na kraju ubijen. Kakav je to život jedne majke i kakva je kušnja?”, rekao je biskup i naglasio da je zbog njezina života Marija u Crkvi proglašena “zvijezdom Danicom”.

“Ona na nebu stoji kao putokaz u svim ljudskim izgubljenostima. Marija nije slučajno samo Isusova majka. Ona je majka svih čudesa što se događaju tako tiho u ljudskim dušama. Marija je Majka i ovog našeg današnjeg hodočašćima”, naglasio je biskup i dodao da je Marija majka našeg zajedništva.

Na kraju je potaknuo nazočne da ih Marijin primjer potakne da vole život, vole mjesto gdje su rođeni, vole narod u kojemu su rođeni i na kraju da vole svakog čovjeka ne dozvoljavajući nikome da «ukrade» nadu. Govoreći o drevnoj slici Gospe koja se čuva u župnoj crkvi istaknuo je kako Hrvati s ponosom mogu reći kako su marijanski narod.

Na kraju mise zahvalu nazočnima je uputio župnik i čuvar svetišta, a posebice zboru župe Sv. Ivana Krstitelja iz Jelaha koji su svojim pjevanjem uljepšali svečano misno slavlje.

Poslije mise vjernici su se u procesiji s Gospinom slikom uputili ka župnoj crkvi čime je završio službeni dio proslave, a uslijedilo je narodno veselje.

U Komušini se osim hodočašća za Veliku Gospu održavaju još dva: jedno u posljednjoj nedjelji svibnja kao hodočašće mladih Vrhbosanske nadbiskupije, i drugo krajem listopada kao hodočašće okolnih župa. Budući da u župi stalno živi samo nekoliko stotina vjernika, može se reći kako ovaj kraj barem tri puta godišnje, više nego inače, zablista i oživi.

Gospina se slika prvi put spominje 1779., i samo je dva puta duže vremena izbivala iz župe. Prvi put 1888. za vrijeme restauracije u Grazu, a drugi 1992. kada su srpski ekstremisti protjerali sve katolike i razorili župnu crkvu. Slika je 1996. vraćena iz Hrvatske u Žepče, a 1999. u Komušinu.