Antihrvatska histerija mora stati – HRS diže kaznene prijave zbog ratnog huškanja

Bez obzira na brojne upite, nismo se htjeli oglašavati po pitanju možebitnih nametanja Christiana Schmidta. Međutim, histerija koja se podigla u političkom Sarajevu, prijetnje ratom, krvoprolićima, jednostavno tjeraju svakog politički osviještenog čovjeka na reakciju. Naravno da ćemo reagirati. No, prvo da rezimiramo tri glavna zaključka koja se mogu izvući iz cijele ove histerije.

Zaključak prvi

Histerija se stvorila se zbog činjenice da je Nijemac, malo rečeno, „upitno“ imenovan kao Visoki predstavnik, odlučio djelovati nad-ustavno i nad-institucionalno po unutarnjim pitanjima u BiH. Toliko o suverenitetu BiH kao države. Njegova najava djelovanja na izborni zakon digla je na noge sve politički živo i neživo u Sarajevu. Jedna od boljih stvari u cijeloj ovoj situaciji je činjenica da su se pseudograđanske opcije demaskirale kao najžešće bošnjačke radikalne opcije. Patriote po vokaciji i dužnosti govore o „obrani islama u ovom dijelu Europe“, „muslimanima ograđenim bodljikavom žicom“, itd. Uz to, prijete ratom i krvoprolićem ukoliko se „fašistički“ OHR usudi „nametnuti apartheid“. Da tragikomedija bude veća, taj isti „fašistički“ OHR je samo par tjedana ranije kada je donio odluku o financiranju izbora bio „bedem bosanskog suvereniteta“, „stup obrane od agresora sa zapada i istoka“.

Licemjerstvo ove pseudograđanske opcije se upravo ogleda u činjenici što ustrajava na oduzimanju  nacionalnih prava hrvatskog naroda, podržavajući izbor raznih Fejzića/Halkića u Dom naroda i organizirano, mjesecima prije izbora, najavljuje osvajanje hrvatskih mjesta u Domu naroda kroz „bošnjački izborni inžinjering“. Na žalost ovaj inžinjering im je omogućen upravo nametnutim Odlukama OHR-a, odnosno Wolfganga Petrischa koje su donesene 2002.godine u „zračnoj luci. Tada su pogažena prava hrvatskog naroda zajamčena Washinsgtonskim i Daytonskim sporazumima i stvorena mogućnost izgradnje bošnjačko-muslimanskog entiteta. Tada OHR nije bio fašistički.

Žalosti i činjenica da predstavnici Islamske zajednice podržavaju ostanak odredbi izbornog zakona kojima se hrvatskom narodu onemogućava izbor svojih predstavnika i smanjuju njegova ustavna prava.

Zaključak drugi

Kakva je to međunarodna zajednica, koliki je stupanj stručnosti ljudi koji rade u OHR-u i bližim veleposlanstvima, kada se dopustilo da portali bliski Osmanu Mehmedagiću objave Odluku koju Schmidt tek treba objaviti, prije nego ju je Schmidt vjerojatno dobio isprintanu iz printera?! Toliko o neovisnosti međunarodne zajednice, njenoj objektivnosti i dr. Netko u OHR-u bi se itekako morao i trebao zabrinuti zbog ovoga, osobito znajući kako je curenje informacija popraćeno najavama krvoprolića, rata i prijetnjama istog onog radikalnog dijela sarajevske politike koji je duboko involviran u masovne zločine koji su se događali tijekom rata. Ono što nam je drago jeste da sada i stranci poput Christiana Schmidta mogu osjetiti na svojoj koži što to znači „istinska borba za građansku BiH“.

Zaključak treći

Zašto nitko ne postavlja pitanje, kako je moguće da je u javnost isplivao tekst Odluke s kojom Schmidt nameće izmjene izbornog zakona, a ne i Odluke s kojom nameće izmjene Ustava Federacije? Vraća nas to na kolosalnu stratešku pogrešku hrvatskih pregovarača u Neumu gdje se pristalo razgovarati o nadležnostima Doma naroda FBiH, umjesto da se inzistira na vraćanje na polazne postavke. Dragan Čović je otvoreno rekao kako je za njega „preradikalno“ govoriti o povratku na Washingtonski sporazum, što odavno HRS zagovara, čime je on praktički zacementirao Petricheve amandmane iz 2002. i diskriminatorne odredbe funkcioniranja Vlade FBiH.

 

Tražio je samo izmjene izbornog zakona, s ovime ih je dobio, ako uistinu Schmidt nametne ovo što je najavljeno. Nitko ne zna koja je cijena za to, jer, ponavljamo ono s početka ovog zaključka, nitko ne zna sadržaj Odluke o izmjenama Ustava Federacije, koja smanjenjem ovlasti Doma naroda ide u prilog radikalno bošnjačkom dijelu.  Bošnjačko paraobavještajno podzemlje je samo objavio sadržaj Odluke koja djeluje na izborni zakon, a koja samo dijelom ide u prilog hrvatskoj politici, jer djelomično poštuje Odluku Ustavnog suda iz predmeta Ljubić.

Što činiti?

Jedini način izlaska iz ove krize stavljanje izvan snage Odluka Wolfganga Petrischa kojima je mijenjao Ustav F BiH, koji je usvojen od strane izabranih predstavnika naroda 1994. u Ustavotvornoj skupštini Federacije BiH. To je HRS-ov stav od početka pregovora oko izbornog zakona, još od 2014. godine i ostajemo na tome. Dok Schmidt ne objavi službeno Odluku, politički se ništa ne može napraviti. U skladu s tim ćemo se i postaviti nakon službene objave. Kozmetičke izmjene ne mogu biti cilj.

No, mora se stati u kraj antihrvatskoj histeriji i pozivima na rat. HRS će sa svoje strane to učiniti na način da će prikupiti sve ratnohuškačke izjave političkih dužnosnika, ali i onih koji to nisu te ih kazneno prijaviti Tužiteljstvu. Ako „patriote“ vjeruju u institucije države za koje se toliko bore i koje toliko brane da su spremni licitirati tuđim životima za iste, neka to budu spremni pokazati i dokazati pred pravosudnim institucijama. Ovim putem pozivamo i hrvatske predstavnike u vlasti da učine isto. Nema veze ako ste prespavali svoje mandate u institucijama vlasti, sada je trenutak vašeg djelovanja. Hrvati imaju na raspolaganju visokorangirane ljude u pravosuđu i na čelu Federacije, sada je trenutak da djeluju učinkovito i djelotvorno, a ne sterilnim priopćenjima i izjavama za javnost. HRS će sa svoje strane učiniti ono što je u našoj moći. Pozivamo na djelovanje i one čija je moć, ako ništa do Izbora u listopadu, itekako veća.

Pozivamo i Cristiana Schmidta da razmisli o tome da izrekne sankcije svima onima koji pozivaju na ratno djelovanje i nasilje, jer je to direktno kršenje Daytonskog sporazuma, pogotovo imajući u vidu činjenicu kako već spomenuto bošnjačko paraobavještajno podzemlje kontrolira rad tužiteljstava i sigurnosnih agencija.

 

HRS