ALE KAMBER: Novi vrh stare SDA / U prosjeku penzioneri, podrumaši i dezerteri

Uz Dan neovisnosti BiH 

Uoči ovogodišnjeg Dana neovisnosti BiH grupica vječitih kadrovika SDA, koja je šurujući sa HDZ-om i SNSD-om pozapošljavala članove svojih obitelji i odane klimoglavce koji godinama sudjeluju i u izbornim inžinjerinzima, ugledajući se utabano na glavešine iz centrale  stranke (najnoviji snimci izbornog inžinjeringa u Sarajevu koji svjedoče inžinjering i unutar same SDA), svoj unutarstranački izborni miting održala je u prostorijama livanjskog Preporoda.

Aklamacijom je jednoglasno, bez konkurenata, izabran za čelnika Županijskog odbora SDA Livno, Hikmet Hodžić, donedavni član Predsjedništva SDA, koji se SDA-u priključio nakon rata, zaključivši da tu ima veće šanse nego u SDP-u čiji je član do tada bio.

Crvenu knjižicu zamijenio je zelenom i mirne neustavne “Hercegbosna” i “Hercegbosanska županija”, ispod čijih grbova radi godinama kao “nezamjenjivi” ministar prostornog uređenja (uglavnom divljih deponija i foša) i čijim grbovima pečati dokumente, nijedan put ne potegnuvši na Vladi Hercegbosanske županije odgovornost premijera i drugih nadležnih tijela što se Presude Ustavnog suda FBiH iz 1997/98. godine o neustavnosti naziva županije / kantona, neustavnog izgleda grba i zastave, diskriminirajućeg tretiranja bosanskog jezika i sl. ne implementiraju već, evo, četvrt stoljeća! navodi Ale Kamber u svom tekstu.

Nisu se u tom pogledu pretrgnuli ni vječiti federaln zastupnik “dnevničar” i županijski potpredsjednik Skupštine neustavne “HBŽ” Jasenko Tufekčić, niti glamočki hodža Arif Kovačević.

A, o duvanjskim i kupreškim SDA-ovcima suvišno je i trošiti riječi. Jedan od onih koji je u tom smislu nešto pokušao riješiti bio je Munib Huseinagić iz Šujice, dok ga nisu otjerali u Komšićev DF, da ‘ne talasa’.

Jer, ako se naljute Čovićevi i Borjanini “hercegbosanci”, svi SDA-ovi uhljebi pod šinjelom HDZ BiH bi ostali bez pozicija. A najveći broj njih samo što nije zaradio i penziju na državnim jaslama, vazalski služeći “Hercegbosni” i povremeno šurujući sa drvarskim ‘dodikovcima’., tvrdi Ale Kamber u svom tekstu.

Dobar dio “kadrova” SDA je čak i u penziji, što im nije prepreka da i dalje budu u najužem rukovodstvu ostarjele stranke, u čijem rukovodstvu ni za lijeka nema mladih, jer je većina pobjegla što dalje od “hercegbosanske bare” – zelene, kockaste i troprstaško-dodikovske buržoazije.

Perspektiva???!

Kad se iz ptičje perspektive, s balkona livanjskog Preporoda, pogleda na parter, u kvorum najnovijeg izbornog skupa SDA, vidi se tek nekoliko žena i najmanje 95% sijedokosih i ćelavih, te tek nekoliko “zastupnika” i “gostiju” srednjih i mlađih godina.

Među nešto “mlađe” sudionike navedenog skupa spadaju i navodno, smijenjeni glavni imam Livna, Dževad Hadžić (trenutno predsjednik Medžlisa IZ Livno) i glamočki hodža i Sandžaklija, Muhamed Dragolovčanin, a i oni su, skoro, šezdesetogodišnjaci…, također tvrdi Ale Kamber.

Ostale hodže ili nisu bile na sastanku, ili su se sakrili u zadnje klupe da ih se ne uslika.

Jer, ZNA SE – ulema Hercegbosanske županije je apolitična sve dok ih SDA-ovci ne pozovu na svoje političke priredbe i predizborne cirkuse, u kojima neke ovdašnje hodže javno godinama agitiraju za SDA.

Efaket toga je da, izuzev na džumi, (petkom) kad je Ćurčinica solidno, ali i ona sve manje popunjena, običnim danima na namaze dođe tek nekoliko vjernika i pokoji SDA-ovac, da ih vide, za svaki slučaj.

Uoči svakih izbora pune su ih džamije, a čim saznaju da su “pobijedili” (ne zna se koga) ponovo ih dugo nema.

Kao što ih sa fotografije preko 95% nije bilo ni nakon proglašenja nezavisnosti BiH u ožujku 1992. i 3. travnja 1992. godine na vojnoj mobilizaciji pod zastavom netom proglašene Republike BiH, a koja se odvijala baš u istoj prostoriji livanjskog Preporoda, na koju se u početku odazvalo 28 Livnjaka koji su i izdržali prve nalete Mladićevaca na Cincaru i Krug planini.

Ovaj vod je tokom maja i ljeta narastao na Samostalni bataljon koji je ratovao pod bh oznakama, a u kojemu je tek njih nekoliko s fotografije županijskih SDA-ovaca pristupilo obrani Livna i BiH.

Dosta njih sa fotografije izabrali su logistiku ili podrum, među kojima i novoizabrani čelnik stare SDA. Nakon razoružanja Bošnjaka livanjske regije (21.07.1993. godine) dosta ovih sa fotografije je pobjeglo na zapad, uglavnom u Hrvatsku i Njemačku, među kojima i neke hodže, čekajući da oni koji ni po koju cijenu nisu željeli bježati, niti isleljavati, makar i neoružanim putem očuvaju teritorij, obrane obitelji, zavičaj i BiH, kako se ne bi stvorio banovinski zamišljeni etnički čist hrvatski “perec” u međunarodno priznatoj BiH, kao pandan Karadžićevoj “Srpskoj” i zelenoj “zemljici Bosni” koju su neke bošnjačke budale čak i sanjale i pothranjivale.

Jedan sa priložene fotografije u ratno vrijeme bavio se i pisanjem za novine iz susjedne Hrvatske, u vrijeme kad je progon Bosne i Bošnjaka uveliko trajao, pa je ostao zapamćen njegov naslov “Potpiši Alija, nek je k’o avlija!”  Bez obzira na poodmakle godine, toga se “novinara” i danas poprilično pita u ikebanskoj “hercegbosanskoj” SDA.

Relax Livno/Ale Kamber, Livno